Ne ispuni moje snove
Čekao sam zoru Tvoju,
Sanjao o Tvojoj sreći
I žudio ljepše dane,
Da zacijele svježe rane,
Da napokon budeš sretna,
Da Ti cvate staza cvjetna
K’o u rajskom perivoju.
…Al’ ta žudnja uzaludna
Ne ispuni moje snove,
Jer orjunske nakarade
Mjesto cvijeća trnje sade
I još otvoreno slave
Uspomene krvnih dana,
Kad su rulje partizana
Na tisuće u smrt slale.
Podmuklo Te ukradoše
I prodaše u lancima
Kokardama, opancima,
Masonima i strancima.
I, to sve se šutnjom prati.
Sve u ime bivšeg “bratstva”
Odstupa se od hrvatstva.
Više znači nafta, tuna,
Plinovodi, riječ tajkuna…
Sad ne vrijede generali,
Što su Domovini dali
I pobjedu i slobodu
I pomno se na tom radi,
Da ih nema i da odu
U dubine zaborava.
A za one potkupljene
U bezbrizi život teče,
Jer im spava savjest mrtva;
Nit ih tišti nit ih peče
Niti mare tko je žrtva.
Oh, sramoto, gnjusna li si?!
