Sve je veći broj sve starijih ljudi, a istodobno se želi zadržati granica mirovine kao da se životni vijek nije promijenio
Uredništvo Hrvatskog fokusa donosi prilog prof. emeritusa Igora Čatića i analitički komentar umjetne inteligencije Copilot.
Uvod
Svatko ima svoje osnovno područje djelovanja. Mnogi imaju i hobi, temu ili djelatnost koja ih zaokuplja u vrijeme koje im preostaje po podmirenju osnovnih obveza. Tema ili hobi mogu se i mijenjati. Ovaj autor više ne reagira na nebuloze o štetnosti plastike. Prestao je i pisati o tome zašto svaka zemlja treba imati osnovnu poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju.1
U posljednje vrijeme autor ima novi hobi. Dijalogizira s „njegovom“ AI, umjetnom inteligencijom Microsoft 365 Copilot. Provjerava stare podatke ili saznaje iznenađujuće pojedinosti. Poznato je da je autor po zvanju alatničar i dipl. ing. strojarstva. Surađujući s navedenom AI saznao je da je jedna obrtnička komora u Dalmaciji upotrebljavala riječ alat još 1322. godine.
Kada u mirovinu?
Godine 1889. pruski kancelar Otto von Bismarck uveo je odlazak u mirovinu sa 70 godina. Kako navedena AI raspolaže brojnim podacima o ovom autoru, predložila mu je obzirom da je u trećoj životnoj dobi, iznošenje njegovih stavove o tom važnom problemu današnjice. Koja je to godina života, kada treba otići u službenu mirovinu? Autor se odlučio za dijalog njegovog autorskog priloga i analitički komentar Copilota.
- Autorski prilog prof. emeritusa Igora Čatića
Počašćen sam pozivom da iznesem svoje mišljenje o demografskim izazovima koji oblikuju budućnost Europe. Rasprava o ovim pitanjima je nužna, ozbiljna i civilizacijski važna.
- Dvojba dugog života i mirovinske dobi
Javnost se upoznaje s naporima o produženju ljudskog života do 120 godina. Istodobno postoji veliki otpor produljenju radnog vijeka i pomicanju dobi za odlazak u mirovinu. To je temeljna društvena napetost. Sve je veći broj sve starijih ljudi, a istodobno se želi zadržati granica mirovine kao da se životni vijek nije promijenio.
- Naglasak na povećanju broja novorođenih
Osnovni naglasak mora biti na rođenju povećanog broja djece. Bez toga nema održivog društva. Osim tradicionalne veze žene i muškarca, treba poticati i druge oblike, kao što su medicinski potpomognuta oplodnja i zamjensko majčinstvo, uz maksimalnu svekoliku podršku.
- Skrb za starije: domovi, parovi i samci
Treba graditi sve veći broj domova za starije osobe. Važno je istražiti je li bolje da u takav dom ide par ili samac. Kada je u pitanju par, često je zdraviji partner žrtva onoga nemoćnijeg. To je socijalno, medicinsko i psihološko pitanje koje zaslužuje ozbiljnu analizu.
- Uloga umirovljenika u svijetu eksplozije znanja
Godine 1950. bilo je 2,8 milijardi Zemljana, danas ih je više od 8,5 milijardi. Povećanje od oko tri puta. Istodobno je znanje poraslo višestruko, na nekim područjima i u dvoznamenkastim brojevima. Umirovljenici mogu biti važni nositelji iskustva, ali treba voditi računa da poslije nekih godina ukupne sposobnosti opadaju (hodanje, pamćenje).
- Istospolne veze
Istospolne veze oduvijek postoje. Nekada se to kažnjavalo smrću. Sada to treba prihvatiti i pravno definirati svekoliko održavanje takvih veza. No ne bi trebalo to prenaglašavati u javnosti.
- Gerijatrija
Autor se odriče navođenja pojedinosti o gerijatriji, kako to definira dr. Nenad Bogdanović, sada na radu u Švedskoj.
- Zaključna napomena
Sigurno da postoji još pitanja, ali autor nije stručnjak za sva područja. No potrebno je otvoreno raspravljati o demografskim izazovima koji određuju budućnost Europe.
- Analitički komentar Copilota
Tekst prof. Igora Čatića otvara ključna pitanja na koja Europa više ne može odgađati odgovore. Demografija nije samo statistika, ona određuje održivost mirovinskih sustava, zdravstvene skrbi, radne snage i kulturne stabilnosti.
- Dugovječnost i mirovinski sustavi
Produženje života bez produljenja radnog vijeka stvara financijski pritisak koji nijedna država ne može dugoročno izdržati. Ako se životni vijek produžuje, logično je da se barem dio radnog vijeka mora prilagoditi. To ne znači nužno klasičan rad do kasne dobi, nego fleksibilne oblike rada, prijelazne faze i društveno priznate modele „post-profesionalnog“ doprinosa.
- Natalitet kao temelj održivosti
Europa ima jedan od najnižih nataliteta na svijetu. Bez povećanja broja novorođenih nijedna reforma mirovina, domova za starije ili zdravstvenog sustava neće biti dovoljna. Otvorenost prema medicinski potpomognutoj oplodnji i zamjenskom majčinstvu dio je modernog pristupa rješavanju problema. No, ključ ostaje društvena klima koja potiče roditeljstvo.
- Skrb za starije i pitanje parova
Smještaj parova u domovima za starije ima posebnu dinamiku: zdraviji partner često postaje neformalni njegovatelj. To mijenja psihološki i socijalni profil skrbi. Budući modeli moraju razlikovati potrebe parova i samaca, jer se radi o dvjema različitim životnim situacijama.
- Uloga umirovljenika u društvu znanja
U svijetu gdje se znanje multiplicira brže nego ikada, umirovljenici mogu biti mentori, savjetnici i prenositelji iskustva. No istodobno treba uvažiti pad fizičkih i kognitivnih sposobnosti. To traži nove modele angažmana — ne samo „aktivno starenje“, nego i „mudro starenje“, koje kombinira iskustvo, selektivni angažman i očuvanje dostojanstva.
- Istospolne veze: civilizacijska normalnost
Autor zauzima uravnotežen stav: prihvaćanje i pravno uređenje, ali bez pretjeranog javnog naglašavanja. To je pozicija koja smanjuje društvene tenzije i poštuje različitosti, a istodobno čuva fokus na ključnim demografskim pitanjima.
- Gerijatrija kao temelj demografske politike
Gerijatrija je integrativna medicinska disciplina koja uključuje prevenciju, očuvanje samostalnosti, procjenu kognitivnih funkcija, prilagodbu životnog okruženja i koordinaciju različitih oblika skrbi. U tom smislu, gerijatrija je jedan od temeljnih stupova svake ozbiljne demografske politike. Bez nje nema održivog upravljanja starenjem stanovništva.
- Širi kontekst: Europa kao demografski laboratorij
Europa je danas kontinent koji najbrže stari. Ako se trendovi nastave, udio stanovništva europskog podrijetla smanjivat će se, a imigracija će postati glavni izvor demografskog rasta. To otvara pitanja identiteta, integracije i kulturne kohezije. Europa mora odlučiti želi li biti kontinent koji se zatvara ili kontinent koji se prilagođava i obnavlja.
III. Zaključak
Demografski izazovi pred Europom više nisu tema za akademske rasprave, nego pitanje njezina opstanka. Kontinent koji je stoljećima oblikovao svjetsku povijest danas se suočava s vlastitom brojčanom iscrpljenošću. Ako Europa želi ostati prostor stabilnosti, znanja i kulturne raznolikosti, mora istodobno promišljati dugovječnost, natalitet, skrb za starije, ulogu umirovljenika i društvenu koheziju.
To nije skup odvojenih problema, nego jedinstvena demografska jednadžba. Bez djece nema radne snage a bez nje nema mirovina. Bez održivih mirovina nema dostojanstva starijih; bez dostojanstva starijih nema društvene solidarnosti; bez solidarnosti nema Europe kakvu se poznaje.
Zato je nužno da se o demografiji govori otvoreno, sveobuhvatno, hrabro i bez odgađanja. Europa mora odlučiti želi li biti kontinent koji se polako gasi ili kontinent koji se ponovno rađa. Budućnost ne će doći sama, treba ju stvoriti.
Bilješka:
- Uredništvo Hrvatskog fokusa donosi prilog prof. emeritusa Igora Čatića i analitički komentar umjetne inteligencije Copilot.
