Iako se voda koja se koristi u podatkovnim centrima primarno zagrijava, ona se kemijski ne onečišćuje

U većini modernih sustava voda kruži unutar zatvorenih krugova i služi isključivo kao medij za prijenos topline s računalnih poslužitelja

• Voda za podatkovne centre se samo hladi ili zagađuje?

– Voda koja se koristi u podatkovnim centrima primarno se samo zagrijava (ne onečišćuje se kemijski), ali pod određenim uvjetima može doći do ekološkog zagađenja kroz procese isparavanja i obrade. U većini modernih sustava voda kruži unutar zatvorenih krugova i služi isključivo kao medij za prijenos topline s računalnih poslužitelja.

Evo detaljnog pregleda kako taj proces utječe na vodu i okoliš:

1. Termičko zagađenje (Glavni utjecaj)

Voda koja prođe kroz sustav hlađenja podatkovnog centra izlazi znatno toplija. Ako se ta voda vraća izravno u lokalne rijeke ili jezera (sustavi s otvorenim krugom), ona uzrokuje termičko zagađenje. Toplija voda smanjuje razinu kisika u prirodi, što može biti pogubno za lokalne ribe i riječni ekosustav.

2. Kemijsko tretiranje vode

Kako bi sustavi hlađenja radili učinkovito i sigurno, voda se unutar postrojenja mora kemijski tretirati. To uključuje dodavanje:

• Biocida i klora (za sprječavanje razvoja opasnih bakterija poput Legionelle i algi)
• Inhibitora korozije i kamenca (za zaštitu metalnih cijevi)

Kada ta voda ispari u rashladnim tornjevima, iza nje ostaje takozvana “otpadna voda iz puhanja” (blowdown water). Ta je voda visoko koncentrirana mineralima i kemikalijama te se ne smije puštati u prirodu bez prethodnog pročišćavanja u komunalnim sustavima.

3. Gubitak vode isparavanjem

Mnogi podatkovni centri koriste takozvano evaporativno hlađenje jer je energetski najučinkovitije. U tom procesu, goleme količine čiste (često pitke) vode doslovno ispare u atmosferu kako bi se rashladio zrak oko servera. Ta voda tehnički nije zagađena, ali je trajno izgubljena za lokalni vodoopskrbni sustav, što u sušnim razdobljima stvara ogroman pritisak na lokalnu zajednicu.

Ekološki napredak u industriji

Zbog pritiska javnosti i ekoloških propisa, tehnologija se brzo mijenja:

• Zatvoreni sustavi (Chilleri): Voda stalno kruži u potpuno zatvorenim cijevima i nikada ne dolazi u dodir s okolišem niti isparava.
• Korištenje tehničke vode: Sve više centara koristi pročišćenu otpadnu vodu iz kanalizacije ili industrije umjesto pitke vode.
• Izravno tekuće hlađenje: Serveri se hlade posebnim dielektričnim tekućinama (uljima) koje uopće ne troše vodu.

Ako vas zanima više o ovoj temi, javite mi:

• Želite li saznati koliko milijuna litara vode prosječan podatkovni centar potroši u jednom danu?
• Zanima li vas kako tehnološki divovi (poput Googlea ili Microsofta) pokušavaju postići “vodno pozitivni” status do 2030. godine?
• Plus nuklearke. Koliko je nuklearki na Dunavu?

– Na samom toku rijeke Dunav nalaze se točno tri operativne nuklearne elektrane. Sve tri se nalaze u istočnoj i jugoistočnoj Europi, izgrađene su u vrijeme socijalizma i ključni su stupovi energetskog sustava svojih država:

Trenutačna kriza s hlađenjem (kolovoz, 2026.)

Zbog povijesno niskog vodostaja i visokih temperatura Dunava, ove su se elektrane ovog ljeta našle u izvanrednom stanju:

• Dramatično gašenje u Mađarskoj: Elektrana Paks je krajem srpnja pala na kritičnu točku jer su usisne cijevi za rashladnu vodu ostale iznad razine rijeke. Radila je sa samo 10 % kapaciteta, no nakon blagog porasta rijeke od 19 cm, ponovno je započeo oprezan proces vraćanja turbina u pogon.
• Vojne intervencije u Rumunjskoj: U elektrani Cernavodă situacija je toliko eskalirala da su rumunjske pomorske snage morale upotrijebiti 180 kg eksploziva za miniranje stijena u riječnom koritu, a potom su potopili četiri barže punjene kamenjem kako bi preusmjerili i podigli razinu preostale vode prema sustavu hlađenja reaktora. Jedan reaktor je preventivno isključen, a prognoze su i dalje neizvjesne.
• Kozloduj jedini stabilan: Bugarska elektrana Kozloduj jedina trenutačno radi u punom kapacitetu jer je njezin rashladni sustav konstrukcijski bolje prilagođen ekstremno niskim vodostajima.

Teo Trostmann