Zašto manjinski Srbi već desetljećima podmeću požare po Hrvatskoj?

Kajkić: Danijel, Vladimir, Jovan i Aleksandra nisu djelovali samostalno, već kao organizirana skupina, uz potporu i organizaciju srpske obavještajne službe BIA-e

 

• “Požari potaknuti mržnjom” obično se odnose na namjerne činove podmetanja požara motiviranih predrasudama ili neprijateljstvom prema određenim skupinama ili narodima. Podmetanje požara namjerno je uništavanje imovine i usmjereno je na određene rasne, vjerske ili manjinske skupine. Namjerno paljenje požara uz ceste, u šumama ili u šikari pravno se i strateški klasificira kao piroterorizam ili ekoterorizam kada se čin počinje radi zastrašivanja stanovništva, strašenja turista ili promicanja ideoloških, političkih ili društvenih ciljeva. Dok se piroterorizam odnosi na korištenje niskotehnoloških metoda zapaljenja ili naprava s odgođenim djelovanjem za pokretanje velikih požara u divljini, iskorištavajući prirodna goriva za uzrokovanje katastrofalne ekonomske i psihološke štete, ekoterorizam uključuje tajnu ekonomsku sabotažu ili podmetanje požara usmjereno protiv ciljeva koji se smatraju ekološki destruktivnima (poput sječe šuma, infrastrukture ili razvoja) pod radikalnim ekološkim zastavama. Paljenje uz ceste i u divljini zahtijeva minimalne tehničke vještine, teško ga je pratiti i može brzo preopteretiti hitne službe, maksimizirajući društvene poremećaje. Prema glavnim protuterorističkim okvirima, uništavanje imovine i javno ugrožavanje prelaze prag terorizma kada su povezani s ideološkim, političkim ili vjerskim motivom. Čak i kada su početni akti usmjereni na nenaseljena područja s grmljem ili udaljene tranzitne rute, inherentni rizik za ljudske živote, raseljavanje civilnog stanovništva i kritičnu infrastrukturu podiže kazneni progon sa standardnog podmetanja požara na savezne ili nacionalne optužbe za terorizam.

Požari u službi politike

• Zašto manjinski Srbi već desetljećima podmeću požare po Hrvatskoj? Korištenje vatre za kriminalne radnje i terorističke aktivnosti nije novost. Potpuno razumijevanje vatre kao oružja i posljedica za odgovor ključni su za domovinsku sigurnost svake države, pa tako i Hrvatske, jer zahtijeva nove politike i partnerstva za rješavanje ove nove prijetnje. Vatra je privlačno oružje za teroriste iz nekoliko razloga. Zapaljenje vatre zahtijeva malo ili nimalo treninga. Vatra i povezani dim mogu prodrijeti u obranu s alarmantnom smrtnošću. Vatra otežava taktičku reakciju. Slike požara također povećavaju medijsku pokrivenost, privlačeći svjetsku pozornost. Stoga možemo reći: vatra je oružje! Brian Michael Jenkins, američki stručnjak za terorizam i sigurnost prometa, još je 1974. godine izjavio da su “teroristički napadi često pažljivo koreografirani kako bi privukli pozornost elektroničkih medija i međunarodnog tiska” i dodao “Terorizam je kazalište”. Prema njemu vatra je strateško oružje. Došavši u Sjedinjene Države iz Ujedinjenog Kraljevstva, operativac al-Qa’ide Dhiren Barot izveo je izviđanje za terorističke napade u New Yorku i Washingtonu, DC. Dio njegovog istraživanja bio je usmjeren na iskorištavanje građevinskih ranjivosti, uključujući praznine u zaštiti od požara. Drugi operativac al-Qa’ide, Jose Padilla, rođen u Brooklynu, utvrdio je da bi napad “prljave bombe” mogao biti pretežak za izvršenje, pa je umjesto toga planirao postaviti šumske požare, kao i zapaliti visoke zgrade oštećujući plinovode u stanovima. Ćelija al-Qa’ide u Ujedinjenom Kraljevstvu istraživala je kako onemogućiti sustave za suzbijanje požara kako bi se povećao utjecaj urote koju su u konačnici poremetile vlasti.

Srbi su učili i od al-Qa’ide

• Ovi primjeri ukazuju na snažan interes za korištenje vatre kao oružja od strane terorističkih skupina i onih na koje utječu. U svom široko rasprostranjenom časopisu Inspire na engleskom jeziku, al-Qa’ida na Arapskom poluotoku (AQAP) više je puta pozvala ambiciozne domaće nasilne ekstremiste da izvrše napade niske tehnologije, visokog utjecaja u Sjedinjenim Državama ili drugim zapadnim državama. U jednom broju Inspirea, čitatelji su upoznati s različitim metodama izvođenja napada, uključujući korištenje jednostavnih “žeravih bombi” za paljenje šumskih požara. Ovi događaji otkrivaju da teroristička skupina ne treba puno obuke za izvođenje dramatičnog terorističkog napada. Istraživanje terorističkih urota u Sjedinjenim Državama tijekom proteklog desetljeća otkriva trend izvanredan po jednostavnosti planova napada. Vatra kao oružje, sama ili zajedno s drugim taktikama, predstavlja značajne izazove s kojima se osobe koje prve reagiraju i sigurnosne snage moraju suočiti u planiranju, pripremi i vježbama. U napadima kroz paljenje vatre potrebno je više napadača i više ciljeva i potpaljivači moraju biti raspoređeni na više lokacija tijekom duljeg operativnog razdoblja koristeći kako bi se pojačali učinci napada.

Kvartet agenata BIA-e

• Nikola Kajkić, suspendirani MUP-ov istražitelj za počinjene srpske ratne zločine na Ovčari, tvrdi da paljenje požara u zaleđu Zadra treba promatrati kroz prizmu mogućeg terorizma i djelovanja srbijanske obavještajne službe BIA-e. Smatra da uhićena četvorka (Danijel Stegnjajić, Vladimir Čupić, Jovan Mijović i Aleksandra Sara Cichocka) nije djelovala samostalno, već kao organizirana skupina, te tvrdi da je bila potpomognuta i organizirana od strane srpske obavještajne službe BIA-e. Prema Kajkiću uhićena zadarska skupina srpskih terorista samo je jedna od najmanje tri organizirane skupine koje su posljednjih godina djelovale na području Hrvatske. Što znači da uz ovu zadarsku ćeliju BIA-a, postoje još dvije ćelije u Hrvatskoj obučene, financijski i materijalno potpomognute od strane srbijanske obavještajne službe BIA-e za činjenje ovakvih i sličnih terorističkih zlodjela, “sve sa ciljem unošenja nemira, nesigurnosti i narušavanje ugleda Republike Hrvatske u kontekstu sigurne zemlje za odmor”, kaže Kajkić.

Pupi tragom Alije

• Popovanje Milorada Pupovca, u kojem je po starom vlaškom običaju lagao, izmišljao i opravdavao organizirani srpsko-srbijanski terorizam po Hrvatskoj tijekom turističke sezone, nije vrijedno spomena. On je, kako se od njega i očekivalo, umanjivao srpski terorizam i sveo ga na alkohol. Slično kao što je svojevremeno za muslimanske teroriste u BiH govorio Alija Izetbegović da su to „neke naše budale“.

Milanović: “Vrlo vjerojatan” izvor migracije PFAS spojeva

• O sazivanju izvanrednoga zasjedanja Hrvatskoga sabora od strane predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića o opasnom otpadu u Gospiću koji se dovozio i iz inozemstva ne treba gubiti puno vremena. Iz službenoga Milanovićeva “Zahtjeva za izvanredno zasjedanje Hrvatskoga sabora” meni ja najviše „zazvonilo“ njegovo lamentiranje o nalazu vještaka zaštite okoliša s Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za lokaciju industrijskog kompleksa Gospić, Bilajska 50, gdje je Milanović napisao – ili netko drugi tko je za to stručniji – da »Dobiveni rezultati ukazuju da to odlagalište predstavlja vrlo vjerojatan izvor migracije PFAS spojeva u podzemni vodonosnik, odnosno da je nastupila migracija PFAS spojeva u podzemne vode…«. Dakle, ni on, a ni njegovi sufleri nisu se usudili reći nešto više, nego da je izvor migracije PFAS spojeva u podzemni vodonosnik »vrlo vjerojatan«, odnosno nedokaziv. Barem zasad.

Živjela je samo za dan kada će Hrvatska biti u plamenu…

• S ovoga svijeta otišla je ratoborna spisateljica Vedrana Rudan. Društvenim mrežama kola njezina retuširana slika ispod koje piše KREPALA. Ružno je to pročitati, ali kada se prisjetimo samo djelića onoga što je ona jako loše i krajnje primitivno govorila o Hrvatskoj i svima nama Hrvatima onda ni ta riječ nije tako daleko. A društvenim mrežama kola i njezino gostovanje prije deset godina u emisiji Ćirilica srbijanskoga notornoga voditelja Milomira Marića kada je na upućeno pitanje o njezinu identitetu, izjavila da nije Hrvatica, naglasivši da je to njezino intimno pitanje o kojem ne želi detaljno govoriti, i dodala: »Živim za dan kad će Hrvatska nestati u plamenu, pi..a joj materina«. I zato možda ova zla žena nije krepala, možda je samo – crkla.

Kasim i jugonostalgija

• Upravo na Veliku Gospu beogradski Mondo prenio je razgovor s Kasimom Kamenicom, bosanskohercegovačkim rukometnim trenerom koji je rođen 1954. u Goraždu (https://mondo.rs/Sport/Ostali-sportovi/a2269016/kasim-kamenica-neka-pljuju-meni-jugoslavija-nedostaje.html). Kasim Kamenica je bio uspješan trener u Sloveniji, Makedoniji i Srbiji, ali daleko najveće uspjehe postizao je u Hrvatskoj i toga se prisjećao u tom razgovoru. Večernji list je samo dva sata kasnije prenio dijelove razgovora u Mondu i stavio naglasak na jugonostalgiju ovoga tipičnog hercegbosanskog trenera i muslimana (https://www.vecernji.hr/sport/legenda-hrvatskog-rukometa-nostalgican-sam-za-jugoslavijom-cervar-tamo-nikad-ne-bi-dosao-na-red-1986621). A Kamenica je govorio ono što je istina, a i ono što nema veze s istinom. Bolje da se držao rukometa, a pustio politiku da ju vode oni koji ju bolje razumiju. A Mondo je to jako dobro iskoristio i već u naslovu pokazao da su za Srbe i prva i druga Jugoslavija bile Velika Srbija. Naime, naslov glasi: „Neka pljuju, meni Jugoslavija nedostaje“!

Sarajevo i Goražde gore, a Kamenica i Osim u Beogradu kod agresora

• A evo nekih naglasaka iz razgovora koje je Kamenica rekao novinaru Nikoli Laloviću: »Kao prvo, volim doći u Beograd, imam tu još uvijek prijatelja i stalno posjećujem rukometne manifestacije«, te dodao: »Te 1991. godine Partizan smo preuzeli Ivica Osim i ja. Očigledno u vojnom klubu nije bilo govora o tomu da se razmišlja o nekakvom raspadu države. Sportsko društvo Partizan je imalo jugoslavenska opredjeljenja, a nas dvojica smo isto to doživljavali na taj način. Međutim, u međuvremenu je došao rat. Osim je došao direktno iz Sarajeva, a zna se što je proživljavalo Sarajevo. Njemu nije bilo lako, obitelj mu je bila tamo. Ja sam otišao ranije, pa sam to malo drugačije mogao preživjeti. Bilo je to jedno teško vrijeme, dabogda da se ne ponovi nikad. Nepotrebno. Ja uvijek kažem – Čehoslovačka se raspala tako što nisu išli ni na referendum, nego su u parlamentu digli ruke i od danas su postali dvije države. A bilo je isto tenzija između Slovačke i Češke, tradicionalno. Mi smo razrušili jednu sjajnu zemlju, nepotrebno. Još uvijek se osjećaju posljedice, pa nama gospodarstvo još nije na nivou ’88«. Iz ovoga se vidi da Kasim Kamenica „lepo zbori“. Iz ovoga se vidi da on ni danas, 35 godina kasnije, nije „progledao“ i da ništa ne vidi lošega što su on i Ivica Osim služili srpskom agresoru na BiH i zato od takvoga čovjeka ne treba sve uzimati zaozbiljno. Kasim jednostavno ne zna, ne razumije. Zato mu ne treba vjerovati ni kada kaže da s »…ove vremenske distance možemo govoriti što hoćemo, ali to je bila ozbiljna država u kojoj je šport bio sustavno uređen. Bili smo ponosni jer smo s jugoslavenskom putovnicom svugdje bili cijenjeni. To se negdje izgubilo, danas smo skloni omalovažavanju«.

Nije dostojan Červaru ni cipele obrisati

• Posebno je negativno i jako bezobrazno zazvučala Kameničina izjava protiv velikoga izbornika Line Červara kojega je u Beogradu pokušao omalovažiti da nikada ne bi bio veliki trener i izbornik da se nije raspala njemu premila Jugoslavija. Kamenica je doslovno rekao: »Neki su, poput Line Červara, dobili priliku postati svjetski treneri. Kad bi Červar u Jugoslaviji došao na red? Nikad. Ali u nacionalnim državama neki su lakše prošli«! To je ponukalo neke komentatore u nekad popularnom i hrvatskom Večernjaku da napišu: »A moj Kasime spasi me, uspjesi Jugoslavije su zbog sistema bili uspješni kažeš, a HR olimpijske medalje su uspjeh čega? Červar tamo ne bi mogao doći radi sistema druže Kasime! Ali nije ni čudno to što kažeš kad sam pročitao komu si intervju dao!« (Blekpanther); »Naravno da ne bi. Hrvati, domoljubi su završavali na Golom otoku« (Ljudeman); »Pobroji što je Červar osvojio, pobroji što si sâm osvojio pa usporedi« (1vecernji); »Ne treba čuditi što je športski radnik iz BiH nostalgičan prema Jugoslaviji kad BiH na športskoj karti svijeta praktički ne postoji« (mrkyyy); »Čovjek koji je slavu stekao u Zagrebu i Hrvatskoj, omalovažava i Zagreb i HR! Sad bi on rekao da je pogrješno shvaćen i da je istrgnuto iz konteksta« (Pentagon); »Kasime, nisi dobro došao u Hrvatsku, ne vole svi Jugoslaviju, neki vole Hrvatsku« (zagi101); »Sramotno je čije priče i kakva yu laprdanja prenosi VL« (white socks).

Pijan ili neispavan

• Izjave Kasima Kamenice nisu ostale bez odjeka ni u unitariziranom i islamiziranom Sarajevu. Tijekom održavanja Sarajevskoga filmskog festivala, koji me podsjeća na jugonostalgičarski vašar i neoosmanski dernek, tu se zatekao i hrvatski glumac Goran Navojec i s njim je sarajevski medij Klix malo porazgovarao, a razgovor je slikovno poljepšala Navojčeva fotografija iz koje je teško odlučiti se je li on na njoj pijan ili samo mamuran nakon neprospavane noći (https://www.klix.ba/magazin/film-tv/goran-navojec-o-atmosferi-sff-a-svi-se-ovdje-osjecaju-kao-da-su-kod-kuce-cak-i-kada-dodu-prvi-put/260815131). Kako je Kasim Kamenica za srbijanski medij izjavljivao ono što u Srbiji jako vole čuti, u tom stilu i Goran Navojec nastavio je u džihadiziranom Sarajevu. Na pitanje kako se odjeća u gradu na Miljacki iz kojega su protjerani Hrvati Navojec je kao iz topa rekao: „Osjećam se fantastično“ i dodao: „Nadam se da se to vidi u oku kamere i na malim ekranima naših TV prijamnika. Nadam se da se to vidi. Ma već sam ja dugo u Sarajevu od mog maturalnog putovanja u osnovnoj školi, bio sam u Sarajevu, to je bilo osamdeset i neke, prije Zimskih olimpijskih igara. Spavali smo na Ilidži u nekom hotelu. Tako da evo, od onda pa do dan danas ono što se čovjeku najgore može dogoditi je to da te u Sarajevu drže ‘po svom’. To je onda kraj“.

Govorio ono što muslimanska unitarna raja voli čuti

• Na kraju razgovora Navojec je poručio da uvijek rado dolazi na ovaj festival i da mu je na festivalu jako lijepo. Rekao je upravo ono što sarajevska raja voli čuti. Jugoslaviju nije spominjao, ali se to osjetilo u njegovim odgovorima. To njegovo slizavanje sa sarajevskom unitarnom rajom ponukalo je dvojicu komentatora da mu poruče da baš i nije tako. »Lako ćeš vjerovat bilo kojem glumcu, oni su tako izverzirani kroz njihov posao, da se čak ponekad pitaju tko je tko i što« (nahiteluck); »Ovdje ste gosti i niste kod kuće. Ako ste dobili drugačiji dojam to je zato što su ti s kojima se ovdje družite ha dalji s kompleksom niže vrijednosti od stranaca« (kxuser69c06746d). Da, Navojec je nakon srpske agresije na BiH u Sarajevu samo gost i domaćini će ga otrpjeti kratko vrijeme. Što bi se dogodilo kasnije, da ostane s njima malo dulje, ne treba ni pomišljati.

Podijeljeni preostali srbijanski Hrvati

• Stanje među Hrvatima u Srbiji je jako loše. Teško. Trenutačna srbijanska vlast lukavo ih je podijelila na razne načine, u Bačkoj podijelila je i Bunjevce i Šokce na „Bunjevce“, a bačke bunjevačke Hrvate podijelila je i politički i novcem“. A ima podjela i druge vrste. Podmetanjima i ubacivanjem Srba i drugih neHrvata u hrvatske redove. Preostali srijemski Hrvati razjedinjeni su također, i politički i zastrašivanjima. Dok se ne sjeveru Bačke i dalje vodi bjesomučni rat između sljedbenika Tomislava Žigmanova i Jasne Vojnić, u Srijemu su iz Zrenjanina doveli Gorana Kaurića, ubacili i stanovitoga Damira Stanojevića koji odrađuju posao za koji su očito dobro plaćeni. Spomenuti Damir Stanojević ovih je dana izjavio da je „Oluja je povijesna sramota za hrvatski narod“, što znači da nema ni takta, a ni strpljenja. Sada je otkriven kao uljez u hrvatski tabor i valjda više ne će nanositi štetu i srijemskim i bačkim Hrvatima.

UN za globalistice i feministice

• Prije nekoliko tjedana u UN-u u Ženevi globalisti i fašisti isključili su mikrofon Rocío D’Angelo (hrvatska@contact.citizengo.org) iz Citizena dok je dovodila u pitanje političke stavove radikalne čileanske feministice Michelle Bachelet. Prije odlaska u Ženevu D’Angelo je dala obećanje da će ući u prostorije UN-a s našim potpisom u rukama i to je obećanje ispunila. A zašto je Rocio išla u UN u Ženevi, a ne u New Yorku? Zato jer je globalisti i masoni u New Yorku nisu pustili unutra. Njoj i njezinim kolegama, Anni i Jasonu, bila su zatvorena vrata stalnih misija pri Ujedinjenim narodima dok su se provodile pripreme da na čelo UN-a dođe rigidna čileanska feministica. Zato su Rocio, Anna i Jason otišli u misiju UN-a u Ženevi i tamo išli od jedne misije do druge noseći mapu s više od 300.000 potpisa, među kojima je i moj. Sve je povezivala jedna jasna poruka:

Čile se odrekao svoje kandidatkinje

• Michelle Bachelet, globalistica koja se zalaže za pobačaj kao ljudsko pravo, ne smije postati sljedeća glavna tajnica UN-a! Na svakom su sastanku tu mapu stavili na stol. Mapu s više od 300.000 potpisa izravno su dostavili u sedam stalnih misija Letonije, Demokratske Republike Konga, Paname, Sjedinjenih Američkih Država, Grčke, Bahreina i Čilea. Šest od tih sedam država ima mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, tijelu s 15 članica koje sada glasuje o tomu kojeg će kandidata preporučiti za sljedećeg glavnog tajnika UN-a. Sedma država je Čile, domovina zloglasne Michelle Bachelet. O svom poslu D’Angelo kaže: »Nismo otišli u New York zavaravajući se da možemo popraviti cijeli sustav. Otišli smo učiniti nešto konkretno: predati Vaše potpise izravno u ruke vlada čiji glasovi mogu zaustaviti Michelle Bachelet. Zato je naš sastanak s predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država bio posebno važan. Svaka članica Vijeća sigurnosti ima jedan glas. No SAD također su jedna od pet stalnih članica, što im daje posebnu ovlast: pravo veta na kandidaturu Michelle Bachelet. Čak i ako osigura potrebnih devet glasova, veto SAD-a može joj zatvoriti put. Zato smo Vaše potpise morali unijeti u tu prostoriju. No naš pritisak nije prestao kada smo izašli s tih sastanaka. Ispred sjedišta UN-a naš je tim izveo akciju koju nijedan diplomat nije mogao previdjeti. Ispred sjedišta UN-a postavili smo 50 figura Michelle Bachelet u prirodnoj veličini. Na svakoj je golemim slovima stajao isti zahtjev: VETO. Dok su veleposlanici i dužnosnici UN-a ulazili u zgradu, morali su proći pokraj njezina lika i suočiti se s Vašom porukom, porukom više od 300.000 ljudi: VETO ZA BACHELET! Istu smo poruku pronijeli New Yorkom sve do Times Squarea. Ljudi su zastajali kako bi fotografirali, postavljali pitanja i doznali zašto smo ondje. Neki su nam prišli samo kako bi rekli: “Slažemo se”.

Podijeljeno Vijeće sigurnosti

• Dva dana diplomati koji odlučuju o budućnosti Michelle Bachelet nisu mogli izbjeći tu poruku. Ispred sjedišta Ujedinjenih naroda vidjeli su poruku “VETO ZA BACHELET”. A kada su se vratili u svoje misije, unutra su ih čekali Vaši potpisi. Tim i ja na terenu sastavljamo 50 kartonskih figura Michelle Bachelet. Neposredno prije naše akcije Vijeće sigurnosti održalo je prvo tajno probno glasovanje. Prema rezultatima koji su procurili u javnost, Bachelet je završila na četvrtom mjestu. Dobila je samo 6 glasova potpore, dok je 5 država glasovalo protiv nje, a 4 nisu izrazile mišljenje. Potrebno joj je najmanje 9 glasova, bez veta ijedne od pet stalnih članica. I dalje je među vodećim kandidatima, uz potporu moćnih vlada i međunarodnih aktivista. Ali još nije osigurala potrebne glasove. Pet joj se država već usprotivilo, a još četiri nisu uvjerene, što znači da ju možemo zaustaviti. Nadalje, 28 članova američkog Kongresa već je zatražilo od američke vlade da uloži veto na njezinu kandidaturu. Čile je povukao potporu i njezinu kandidaturu javno opisao kao “neodrživu”. Sedam stalnih misija, među kojima je šest članica Vijeća sigurnosti, sada je primilo više od 300.000 potpisa sa zahtjevom da odbace njezinu kandidaturu.«

Slovenska predsjednica se zaigrala

• Slovenske novine Dnevnik i austrijska novinska agencija APA 17. kolovoza 2026. otkrile su nove informacije o špijunskoj aferi u koju je uključena slovenska ljevičarska predsjednica Nataša Pirc Musar preko bivšega slovenskoga obavještajnoga časnika Romana Jegliča i njegove ljubavnice Ruskinje Viktorije Krivoluckaje. Roman Jeglič nije bilo tko, i u vrijeme komunističke Jugoslavije, kada je progonio Janeza Janšu, i u vrijeme slovenske neovisnosti kada je bio član Službe za sigurnost i informacije (Varnostno-informativna služba – VIS). Dnevnik i APA su upozorili javnost da su Jeglič i Krivoluckaja registrirani u istom stanu u bloku u Krasnojarsku u Sibiru 2009. godine, a i podastrijeli su javnosti dokaze da je Nataša Pirc Musar putovala u Rusiju od 2015., do čega sedam puta sa svojom – kako ona kaže – dugogodišnjom prijateljicom Victorijom Krivoluckajom. Posljednji put s njom se susrela u Moskvi na dočeku nove 2022. godine. Manje od dva mjeseca prije ruske izravne agresije na Ukrajinu, 24. veljače 2022., kada još ozbiljne međunarodne sankcije nisu bile uvedene protiv Rusije. Cijelo to vrijeme Jeglič je djelovao kao predstavnik slovenskih tvrtki u Rusiji, a za koje je radila i Krivoluckaja. A najzgodnije je što su Jeglič i Krivoluckaja godinama živjeli zajedno.

Prijateljstvo ili “prijateljstvo”!?

• Nataša Pirc Musar bila je vrlo uzrujana zbog novinara prije više godina, koji je otkrio da je Ruskinja Victoria Krivoluckaja njezina dobra prijateljica i tada voditeljica računovodstvenog ureda odvjetničkog društva Pirc Musar, uzrokovala nesreću sa smrtnim ishodom, zbog čega je godinu dana bila u zatvoru. A veza između Nataše i Viktorije traje već blizu dva desetljeća kada je današnja slovenska predsjednica osnovala tvrtku Net Production u kojoj je jedini zaposlenik bila upravo Viktorija Krivoluckaja, u ulozi prokuratora tvrtke od rujna 2010. godine. Krivoluckaja je također bila partnerica Nataše Pirc u klubu za bovling Phoenix. Da je odnos između Pirc Musar, s jedne strane, i ljubavnoga para Jeglič i Krivoluckaja, s druge strane, blago rečeno neprimjeren potvrđuje podatak da je upravo Jeglič 1988. progonio Janeza Janšu jer je u ulozi načelnika službe za suzbijanje kriminaliteta ljubljanske uprave za unutarnje poslove potpisao kaznenu prijavu protiv današnjega predsjednika slovenske vlade. Ta je prijava dovela do uhićenja Janeza Janše u poznatoj aferi JBTZ (Janez Janša, David Tasić, Franci Zavrl i Ivan Borštner), što je bio ključni politički događaj u Sloveniji pred njezino osamostaljenje. Naime, Roman Jeglič potpisao je dokumente i prijavu koja je pokrenula postupak tadašnjih jugoslavenskih vlasti protiv Janše i njegovih suradnika zbog navodnog odavanja vojne tajne i osuđen na godinu i pol zatvora.

Židovka predsjednica Katoličkoga biblijskog udruženja!

• Židovka Amy-Jill Levine (North Dartmouth, Massachusetts, 1956.) nova je predsjednica Katoličkoga biblijskog udruženja. Čudi da ju je papa Lav XIV. izabrao/odabrao/postavio na to mjesto jer ona kaže da su kršćani stoljećima nepravedno klevetali farizeje i inzistira na tomu da “farizej” više ne bi trebao biti sinonim za “licemjera” i dodaje da neki biblijski tekstovi “trebaju oznaku upozorenja”. Čak je javno postavila pitanje zašto kršćani ne mogu “promijeniti nedjeljna čitanja” za koja vjeruje da stvaraju predrasudu kršćana prema Židovima. »Farizeji su, vidite, bili DOISTA dobri momci«, kaže ona i dodaje: »Isus je bio u redu. Ali farizeji? Stvarno sjajni, ako ih upoznate!« Nadalje kaže da je Isus “već dovoljno dobar” bez potrebe za antagoniziranjem Židova.

Rehabilitacija farizeja ili uništenje Katoličke Crkve?

• Projekt Amy-Jill Levine kao predsjednice katoličke organizacije bit će rehabilitacija farizeja, revizija problematičnih lekcionarnih čitanja, preoblikovanje Isusa kao židovskog učitelja umjesto Gospodina i Spasitelja te demontiranje tradicionalnih čitanja biblijskih zabrana homoseksualnosti i pobačaja, uz dodatak “židovsko-kršćanske etike” za začin. Jer Amy-Jill Levine želi degradirati Isusa s položaja Gospodina i Spasitelja na židovsku maskotu kako bi educirala kršćane o njihovim „židovskim korijenima“, kažu neki kritičari. O njezinu imenovanju na društvenim mrežama možemo pročitati: »Vatikan je tragični zarobljenik judeo-kršćanskog narativa. Papa je imenovao Amy-Jill Levine prvom ✡️ šeficom Katoličkog biblijskog društva. Levine nije nikada skrivala svoje “znanstvene” ciljeve, poput tendencioznog čitanja Novog zavjeta, kako bi eliminirala kritiku židova«, napisao je Apfel Strudel (https://x.com/ApfelStrudel__/status/2088331703546732586). Mike Kobe (Wild Horse) je umjereniji: »Židovska znanstvenica izabrana je za novu predsjednicu Katoličkog biblijskog udruženja. Ističe da joj je cilj suprotstaviti se „antižidovskim” tumačenjima kršćanskih svetih spisa«. »U okviru Katoličke biblijske udruge prepoznata je i duboko cijenjena zbog svog rada u židovsko-kršćanskom odnosu«, rekli su Gregory Sterling, predsjednik izvršnog odbora udruge, i Archie Wright, njezin izvršni direktor i dodali: »Poznata po svom oštrom intelektu, oštroj pameti i sposobnosti da otvoreno govori o kontroverznim pitanjima s gracioznošću, održala je gotovo 1.000 predavanja diljem svijeta« (https://www.catholicculture.org/news/headlines/index.cfm?storyid=70397).

Rehabilitacija židovstva

• LifeSiteNews iz Kanade najpoznatija je i najorganiziranija katolička publikacija u svijetu, koja se prvenstveno fokusira na protivljenje pobačaju, a objavljuje i katoličke i društveno konzervativne komentare. Osnivač LiveSiteNewsa je kanadski Hrvat Steve Jalsevac. O izboru ove židovske znanstvenice na čelo katoličke organizacije od 2026.-2027. LiveSiteNews piše da je po izboru za predsjednicu Katoličke biblijske udruge (CBA), Levine izjavila da je jedan od njezinih glavnih ciljeva suočiti se s navodno antižidovskim tumačenjima kršćanskog pisma (https://www.lifesitenews.com/news/jewish-scholar-elected-to-lead-catholic-biblical-association/). Naglasak je na „navodno“. »Nevjerojatno neugodno – pokušaj Židovke koja odbacuje Krista da Bibliju učini košer (@kayfabe1974) (https://x.com/MikeOLoughlin/status/2087515236022595599).

Papa Franjo ju je doveo do Rima

• Nesporno je da je Amy-Jill Levine vrhunska znanstvenica i poznavateljica Biblije i cjelokupnoga katoličkoga nauka. Ali za mene je najvažniji podatak da je ona došla do vrha Katoličke Crkve preko pokojnoga pape Franje. Naime, tijekom jednog od svoja tri susreta s papom Franjom u Vatikanu, Levine i biblijski učenjak Marc Zvi Brettler predstavili su mu kopiju Novog zavjeta s židovskim bilješkama, svezak koji su zajednički uredili kako bi tobože pomogli katolicima da bolje „razumiju“ Novi zavjet „unutar svoga židovskog povijesnog i kulturnog okruženja“, kako ona kaže. O jednom od ta tri susreta Amy-Jill Levine kaže da je papa Franjo posegnuo i uzeo njezinu ruku i Marcovu ruku i rekao: “Ovo je vrlo važno, molim vas nastavite svoj posao”, a zatim je uzeo knjigu i rekao svom pomoćniku: “Molim vas, zadržite ju da je mogu koristiti.”

Putin spasio Assada od isilovaca

• Islamistički isilovsko-džihadistički sud u Siriji osudio je bivšega sirijskog predsjednika Bashara al-Assada 11. 8. 2026. “na smrt u odsutnosti” zbog “zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina” navodno počinjenih tijekom četrnaestogodišnjega građanskog rata. Na sudu u Damasku, sudac Fakhr al-Din al-Aryan osudio je Assada za zločine uključujući “ubojstvo s predumišljajem, namjerno ubojstvo više od jedne osobe, namjerno ubojstvo djece mlađe od 15 godina…, mučenje koje je dovelo do smrti i lišavanje slobode u više navrata” – klasificirano kao “zločini protiv čovječnosti i ratni zločini”. Bashar al Assad je pobjegao u Moskvu dok su se snage predvođene islamistima približavale glavnom gradu Damsku. Osuđen je i njegov mlađi brat Maher, koji je vodio elitnu četvrtu diviziju vojske i također pobjegao iz Sirije. Među osuđenima su bivši ministar obrane Fahd al-Freij i Louay al-Ali, koji su 2011. godine bili na čelu vojne obavještajne službe u pokrajini Daraa. Bivši sigurnosni dužnosnik Atif Najib, Assadov rođak, bio je šef političke sigurnosti u pokrajini Daraa i uhićen u siječnju prošle godine i osuđen na smrt. Osim Atifa Najiba ove smrtne presude ne znače puno jer su osuđeni na slobodi izvan Sirije. A samo suđenje i dolazak na vlast islamista predvođenih aktualnim predsjednikom Ahmedom Husseinom al-Sharom, poznatijim kao Abu Mohammad al-Jolani dok je bio pobunjenički vođa kao pripadnik Al-Qaede, izvor je novih podjela u toj zemlji što znači da mira i dalje ne će biti. Za razliku od, primjerice, Muamera al Gaddafija, kojemu nitko nije htio pomoći, ruski predsjednik Vladimir Putin zaslužuje pohvale što je spasio ovoga alavitskog državnika i protivnika svakoga oblika islamističkoga vladanja u Siriji.

Planski muslimanski napad na kršćansku Ceutu

• Da je najezda mladih marokanskih muslimana na Ceutu (arap. Sebta) bila organizirana iz samoga središta marokanske vlasti potvrđuju naknadne spoznaje. Kolektivni ulazak u španjolsku enklavu bio je dirigiran „evolucijom mobilizacijskih mreža na društvenim mrežama“ (https://www.msn.com/fr-xl/actualite/other/sebta-les-arrestations-r%C3%A9v%C3%A8lent-l-ampleur-du-ph%C3%A9nom%C3%A8ne-de-mobilisation-en-ligne/ar-AA2a6M1y?ctsrc=). Marokanski stručnjaci vjeruju da fenomen sada nadilazi pogranično područje i može se proširiti na nekoliko regija Kraljevine zahvaljujući digitalnim platformama. Fenomen mobilizacije oko pokušaja ulaska u Ceutu više nije ograničen na gradove u blizini granice. Uhićenje ljudi iz udaljenih područja sjevernog Maroka otkriva, prema nekoliko stručnjaka, važnu evoluciju mobilizacijskih mreža koje sada koriste digitalne prostore za novačenje, koordinaciju i širenje svojih poziva. Otkriveni su pozivi na društvenim mrežama nakon kojih dolazi do organiziranih pokušaja kolektivnoga ulaska u Ceutu i Melillu.

Laburist bi islamizirao i engleska sela

• Novi britanski premijer Andy Burnham izjavio je da bi bogatija područja trebala primiti više ilegalnih imigranata, dok selo u Oxfordshireu, poznato po zelenilu i mirnom okruženju, nastavlja kampanju protiv planova za smještaj 1250 tražitelja azila na lokaciji u vlasništvu Ministarstva obrane. To je još jedan otvoreni napad laburista na bijele Engleze.

Prepredeni Kinezi

• Bijela kuća objavila je 13. kolovoza 2026. izvješće u kojem se detaljno opisuje takozvana „prijevara s pretovarom” (transshipment scam) u koju su uključene komunistička Kina i više od 40 država. Izvješće opisuje kako se roba nezakonito preusmjerava preko trećih država kako bi se prikrilo njezino kinesko podrijetlo prije otpreme u Sjedinjene Američke Države. U izvješću se navodi da je Kina sustavno izbjegavala američke carine i druge trgovinske mjere usmjeravanjem robe kroz države trećih strana. Izvješće pod nazivom “The Great Transshipment Scam” procjenjuje godišnju vrijednost ilegalno prešle robe od 40 milijardi do 303 milijarde dolara, ovisno o metodologijama i definicijama koje koriste vladini i privatni sektorski izvori. “Već godinama velika prekrcajna prijevara dovela je do toga da je komunistička Kina oprala svoj izvoz u više od 40 država, opljačkala našu riznicu od desetaka milijardi dolara i ukrala plaće američkih radnika”, rekao je Peter Navarro, pomoćnik predsjednika Donalda Trumpa i viši savjetnik za trgovinu i proizvodnju. Ovi prekrcaji rezultiraju gubitkom 450.000 radnih mjesta u SAD-u, smanjenjem godišnjeg bruto domaćeg proizvoda od 113 milijardi do 150 milijardi dolara i 19 milijardi do 26 milijardi dolara izgubljenih saveznih prihoda. Kineske komponente šalju se u države poput Vijetnama, sastavljaju, a zatim lažno deklariraju kao da su vijetnamske kada se izvoze u Sjedinjene Države. To omogućuje uvoznicima da izbjegnu više carine na kinesku robu. Navarro je tu praksu opisao kao moderno krijumčarenje i rekao da je daleko raširenija nego što mnogi ljudi tvrde, uključujući više od 40 država. “To je zapravo klinika u ekonomiji”, rekao je Navarro. Izvješće također naglašava inicijativu administracije za uvođenje sustava “detektivske granice” koji podržava umjetna inteligencija kako bi se pomoglo SAD-u. Carinska i granična zaštita učinkovitije identificiraju proizvode koji se nezakonito preslabe.

Marijan Majstorović