Dugi covid, poznat i kao post-COVID sindrom, odnosi se na dugotrajne simptome koji se nastavljaju ili se pojavljuju nakon preboljenog COVID-a
Osobe s dugim covidom imale su niže razine markera koji se veže na dopaminske živčane završetke. (Lui i sur., eBioMedicine, 2026
COVID-19 može uzrokovati oštećenja mozga koja su vidljiva na snimcima i godinama nakon infekcije kod osoba s neurološkim simptomima dugog covida. Novo kanadsko istraživanje pokazuje da osobe koje su nakon zaraze razvile dugotrajnu apatiju i depresiju imaju oko 18 posto manje dopaminskih nervnih završetaka u mozgu od zdravih osoba, piše Science Alert.
Dugi covid, poznat i kao post-COVID sindrom, odnosi se na dugotrajne simptome koji se nastavljaju ili se pojavljuju nakon preboljenog COVID-a.
Gubitak u dopaminskom sustavu
Dopamin je neurotransmiter ključan za kontrolu pokreta i motivaciju. Gubitak nervnih završetaka koji ga prenose utječe na kognitivne funkcije i može doprinijeti razvoju neurodegenerativnih bolesti.
U studiji objavljenoj u časopisu eBioMedicine, znanstveni tim analizirao je snimke mozga dobivene pozitronskom emisijskom tomografijom (PET) kod 24 odrasle osobe s dugim covidom i 24 zdrave osobe slične dobi. Mjerili su gubitak dopaminskih živčanih završetaka u strijatumu, regiji u središtu mozga koja sudjeluje u kontroli pokreta i motivacije.
Sudionicima je ubrizgan radiomarker koji se veže za protein VMAT2, poznat i kao vezikularni transporter monoamina 2. Taj protein povezan je s dopaminskim neuronima, a VMAT2 je poznati biomarker koji se koristi u dijagnostici neurodegenerativnih stanja poput Parkinsonove bolesti.
Oštećenja vidljiva na snimkama
PET snimci pokazali su da je gubitak dopaminskih završetaka u ventralnom strijatumu povezan sa smanjenom motivacijom. U dorzalnom strijatumu, gubitak u dijelu koji se naziva putamen povezan je sa sporijim kretanjem i dužim vremenom potrebnim za obavljanje zadataka.
Gubitak u kaudatusu, odnosno repatoj jezgri, povezan je s padom sposobnosti pamćenja i poteškoćama u pronalaženju riječi.
Promjene su bile prisutne kod osoba koje s dugim covidom žive duže od četiri i po godine. Iako je broj pacijenata uključenih u studiju mali, nalaz je značajan jer su promjene jasno vidljive na snimcima mozga.
– Ono što se ne vidi često se smatra neizvjesnim – napisali su u komentaru studije stručnjak za nuklearnu medicinu Eric Guedj i neuroznanstvenica Danielle Beckman.
– Liu i suradnici predstavili su PET studiju koja klinički nejasan neuropsihijatrijski fenotip dugog covida pretvara u mjerljiv dopaminergički signal.
Osobe s dugim covidom imale su niže nivoe markera koji se veže za dopaminske završetke nego zdrave osobe. Zanimljivo je da su i zdravi ljudi koji su preboljeli covid imali manje dopaminskih završetaka od onih koji nikada nisu bili zaraženi.
Mogućnosti liječenja i dijagnostike
Marker oštećenja živčanog sustava korišten u studiji mogao bi se primjenjivati u dijagnosticiranju dugog covida, izjavio je za Science Alert Jeffrey Meyer, neurokemičar sa Sveučilištta u Torontu.
– Neki pacijenti s dugim covidom mogli bi reagirati na tretmane koji ili povećavaju gustoću dopaminskih završetaka ili poboljšavaju oslobađanje dopamina iz onih koji su preostali – rekao je Meyer.
U predstojećem kliničkom ispitivanju Meyer i njegov tim testirat će lijek koji utječe na dopamin kako bi provjerili pomaže li kod simptoma dugog covida. Taj rad patentirala je bolnica u kojoj se istraživanje provodi, Centar za ovisnost i mentalno zdravlje, a Meyer je naveden kao izumitelj patenta.
Širi kontekst dugog covida
Postoji hitna potreba za provjerenim tretmanima i testovima za dugi covid zasnovanim na dokazima, jer oni trenutno ne postoje. Bolest se uglavnom liječi ublažavanjem simptoma ili metodom pokušaja i pogrešaka s postojećim lijekovima.
Mnogi pacijenti ostaju bez liječenja jer nemaju pristup specijalističkoj zdravstvenoj zaštiti ili im se nude neučinkovite, a ponekad i štetne opcije, poput terapije postupnim povećavanjem fizičke aktivnosti.
Nije poznato koliko točno ljudi razvije dugi covid nakon akutne infekcije. Procjene se razlikuju i kreću između dva i deset posto zaražene populacije. Smatra se da najmanje 65 milijuna ljudi širom svijeta ima dugi covid, uključujući između 10 i 20 posto djece koja su preboljela virus.
Riječ je o iscrpljujućoj bolesti koja zahvaća više organskih sustava i povezana je s više od 200 simptoma. Među njima su umor, problemi s pamćenjem, poremećaji spavanja, otežana koncentracija, vrtoglavica, glavobolje, anksioznost i gastrointestinalni problemi.
Često dovodi do stanja koja mogu biti i doživotna, poput disautonomije, kardiovaskularnih bolesti, mijalgičkog encefalomijelitisa ili sindroma kroničnog umora (ME/CFS), sindroma posturalne ortostatske tahikardije (POTS) i dijabetesa.
– Moramo pronaći biološke promjene kod dugog covida koje uvjerljivo objašnjavaju simptome. Zatim trebamo razviti tretmane usmjerene na te promjene kod pacijenata koji imaju takve simptome – zaključio je Meyer.
