Škola je mjesto stjecanja znanja i institucionalnog odgoja. Ujedno i mjesto radosti i sreće
U ponedjeljak 7. rujna počinje škola – nova nastavna godina. To je poseban dan, naročito za đake prvake. Taj dan bi trebao biti blagdan u svakoj obitelji. Time bi se djeci pokazalo koliko im je škola važna i bitna. Za taj dan bi se trebalo pripremati, ne samo kupnjom potrebnog pribora, odjeće i obuće, već razgovorom. Dijete bi trebalo pripremiti za školu. Ako je škola u većem gradu i u kvartu gdje može doći pješke, trebalo bi u šetnjama prolaziti put od kuće do škole. To danas malo tko radi.
Stanujem pokraj škole. Roditelji djecu dovoze autima u školu, makar im je bliže kroz park pješice. To mi se nimalo ne sviđa. Dijete bi moralo samo znati doći do škole i samo se vratiti kući poslije škole. Naravno tamo gdje su male udaljenosti od kuće do škole. Drugačije je to na većim udaljenostima i u manjim mjestima, gdje nema škole u svakom selu. Tu je onda školski autobus.
Ne voziti djecu u školu
Na sve to djecu na vrijeme treba priviknuti i naučiti. Dijete bi trebalo dovoljno osamostaliti pred polazak u školu. Treba ga i psihički pripremiti. Puno je to lakše s djecom koja su išla u vrtić. U vrtiću djecu pripremaju za školu. Nažalost, još uvijek ima djece koja ne pohađaju vrtić. Tu je uloga roditelja velika i nezamjenljiva.
U domu svakog đaka prvaka bi u taj ponedjeljak trebao biti obiteljski blagdan. Sve bi trebalo biti posvećeno prvom odlasku u školu. Sa školom i učiteljicom se ne smije plašiti djecu. O školi i učiteljici bi trebalo lijepo i afirmativno govoriti.
Bilo bi dobro pripremiti svečani ručak, uz cijelu obitelj, ako je to moguće. Dijete odjenuti u najbolju odjeću i obuću i odvesti ga u školu. Bilo bi dobro da to učine oba roditelja. Oni će dijete predati učiteljici i sačekati ga poslije škole. Iskazat će veliku radost izlaskom svojeg djeteta iz škole. Poslije će se družiti s ostalim članovima u obitelji. Dijete će im pričati što je bilo u školi. Što su radili? O čemu su pričali? Koga je upoznalo. Kako se zove učiteljica? Sviđa li mu se? I još mnogo toga.
Prvi dan škole treba biti veselje
Prvi dan škole bi za svakog malog polaznika morao ostati u trajnom sjećanju, kao nešto posebno, važno, bitno i lijepo. Nešto novo. Nešto što veseli. Nešto uzbudljivo. Nešto dosad neviđeno.
Ako se tako obilježi prvi dan škole, škola ne će biti stresna i zastrašujuća. Škola će postati drugi dom. Školu će djeca voljeti i rado ići u nju.
Školske zadaće djeteta bi trebalo ozbiljno shvaćati. Podsjećati ga na njih. Ne ih rješavati umjesto njega, već ga navoditi i usmjeravati k rješenju.
Više ništa u obitelji ne će biti isto, pogotovo ako je to prvi polaznik škole u obitelji. Škola će puno toga promijeniti. Postat će nezaobilazni i sastavni dio njihova života. Možda čak i središnji dio, oko kojeg će se sve odvijati i čemu će se sve prilagođavati. To ne znači da za dijete više nema druge razonode i igara. Sve u svoje vrijeme. Škola bi trebala biti na prvom mjestu. To nije nešto onako uz put, što se mora. To je put u život. To je mjesto stjecanja znanja i institucionalnog odgoja. To je mjesto radosti i sreće. To je mjesto druženja i novih prijateljstava. To je mjesto razvoja i rasta. Od malog djeteta kroz školu nastaje čovjek. Škola ga osposobljava za život. Škola mu pruža mogućnosti da otkrije i razvije svoje potencijale. Škola mu omogućuje da sa što manje stresa krene u život.
Neka djeca ne vole školu. Smatraju je nužnim zlom. Za to su djelomično krivi i roditelji te djece. Njihov pristup školi i školovanju nije bio dobar. Svoj negativni stav prema školi prenijeli su na svoju djecu. Učinili su ih nesretnima. Škola je postala nešto što se mora, a ne nešto što se hoće i čemu se veseli.
Prvi dan škole obilježit će cijelo školovanje. Učinite ga posebnim, radosnim i sretnim. Učinite ga danom za pamćenje.
