Ah, bujna mašta…

Jesmo li spremni za konačni kraj

Uz dopuštenje pjesničke slobode,

U polusvijesti misli nas odvedu

Na zamagljene nepoznate vode

Pa trgnemo se iz nejasnih snova

I pitamo se:” je li sve u redu?

Jesmo li roblje, il’ smo bez okova

I kamo nas vodi svaki posrtaj?”

Sunce će zgasnut i nastat će tama.

Mrena će sumraka potamnit mu sjaj.

Nagost će mrakom hodati bez srama

Kao da nikad ne će doći kraj

Svem što se stvara i svem što se krije

I svemu što se ni stvorilo nije.

                    -ll-

Jesmo li spremni za konačni kraj

Uputit k NEBU vaj i uzdisaj?

…Je li i pjesnici odlaze u raj?

…Ah, bujna mašta puna je od-SVAŠTA. 

Žarko Dugandžić