Možemo su preko smeća u Zagrebu došli na vlast, a sada preko smeća u Gospiću žele na vlast u Hrvatskoj

Stranku Možemo na vlast je doveo strani globalizacijski kapital i neojugoslavenska ljevica koja je i nakon raspada Jugoslavije preživjela

 

• Ilegalni otpad u Lici je problem, ne samo ekološki, zdravstveni, nego i za Vladu Andreja Plenkovića. Već ga tjednima napadaju razni ljevičari i sektaši iz Mosta i sličnih političkih nakupina. I nije mu bilo lako. Je li znao za ilegalan uvoz smeća iz inozemstva? Možda jest, a možda i nije. Ako nije znao, odgovoran je po tzv. zapovjednoj odgovornosti, jer sve što je u državi dobro njegova je zasluga, pa tako i sve što nije dobro, njegova je odgovornost. Dakle, zapovjedno je Plenković odgovoran znao ili ne znao za dovoženje ilegalnoga otpada u Liku. I sada dolazimo do prošlotjednoga prosvjeda u Zagrebu. Je li ga trebalo? I jest i nije. Je li prosvjed uspio? Također, i jest i nije. Činjenica je da je dodatno podijelio ionako podijeljeno hrvatsko društvo. Doveo je do jače polarizacije unutar društva. Sada se postavlja pitanje kako smiriti te tenzije? Ključ u rukama ima vlast, Vlada Republike Hrvatske i sam njezin čelnik Andrej Plenković. A da mu nije lako ovih dana potvrđuje da je tek 10. rujna prelomio i na Vladi je donesena odluka kako će se zbrinuti vidljivi ilegalni otpad u Gospiću. Naime, Vlada je donijela odluku o žurnom preuzimanju, uklanjanju i zbrinjavanju neopasnog otpada s lokacije PPK Velebit u Gospiću, što znači da je prethodni postupak javne nabave poništen nakon odustajanja ponuditelja, a posao će preuzeti dvije domaće cementare, u vrijednosti do 357.500 eura, poručio je Plenković. Još je ponovio kako, prema dosad objavljenim vještačenjima, nema ugroze vode za piće iz sustava javne vodoopskrbe u Ličko-senjskoj županiji i da će Vlada angažirati skupinu stručnjaka s različitih fakulteta koji će pomoći vladajućima u interpretaciji izvješća jer smatraju da taj dio izostaje iz javne rasprave i time se veliki dio građana dezinformira i dovodi u zabludu oko kvalitete vode i ugroženosti tla i vode, dodao je Plenković.

Cilj je rušenje države!

• Je li s time završena priča oko ilegalnoga otpada u Lici? Nije i ne će još dugo biti završena, prvenstveno zbog kraškoga terena gdje otpad, tekućina, odlazi tamo gdje se ne zna i gdje ne bismo htjeli. Što znači da nečija namjera da se ilegalni otpad doveze u Liku i tamo ilegalno skladišti, „pohrani“, bila je jako loša i opasna odluka. A tu je i zarada momaka koji su stajali iza te jako loše odluke. E, to je na nekim drugim službama u državi da istraže i pokušaju razvrgnuti taj kriminalni čvor. Svima nama koji to gledamo izvana je u interesu da tako i bude. Zato treba spomenuti i one koji su htjeli politički zaraditi na ovoj nesreći koja je pogodila našu dragu Liku. A to su razni politički akteri, prije svih globalistička, protuhrvatska, neojugoslavenska i ljevičarska sljedba Možemo. Ne ulazeći u velike analize, dovoljno je samo prenijeti što je o njima rekao, ponekad ratoborni, ponekad i netaktični, ali ipak jako lucidni čelnik Autohtone – Hrvatske stranke prava, Dražen Keleminec, a on je rekao: »Možemo su preko smeća u Zagrebu došli na vlast, a sada preko smeća u Gospiću žele na vlast u Hrvatskoj« (www.youtube.com/watch?v=XvtWfyH9wO0&t=108s). I to je cijela istina.

Čisti rasizam!?

• Andrija Štampar (1888.-1958.) je hrvatski liječnik koji je bio poznat diljem svijeta. Kao jedan od osnivača danas zlokobne Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) ljudi proučavaju što je nekada pisao, pa smo ovih dana na društvenim mrežama pročitali neke njegove eugeničke teorije s početka XX. stoljeća koje su bliže rasističkim teorijama. Naime, u tim svojim napisima iz 1910. godine A. Štampar se zalagao za čisti rasizam da svatko – valjda tko po njemu nije rasno podoban – ne bi smio imati djecu. Štampar piše: „Mi valja da uzakonimo neke eugenične principe… Porođaj se ne smije prepustiti slučaju, po eugeničnim i posve ispravnim i u nekim državama već prihvaćenim principima, nema svaki pojedinac prava da bude roditeljem. Kraj prirođenih defekata, kao padavice, duševne zaostalosti, zločinstva, neizlječivih bolesti, od velike su važnosti spolne bolesti, kahektični slučajevi malarije, koji su bez liječničke pregledbe otišli svojim kućama i danas se žene. Tu ne možemo i ne smijemo ostati ravnodušni, nego strogim zakonskim odredbama prepriječiti rađanje pokoljenja, koje će očevidno biti slaboga zdravlja, nesposobno za život i na teret društvu. Mnogo ćemo učiniti za oživotvorenje eugeničnih principa, a po tome i za poboljšanje narodnog zdravlja, ako uzakonimo obvezatni liječnički pregled prije ženidbe i povisimo dobnu granicu.“

Opasna dva Štamparova eugenička članka

• Nakon ove Štamparove objave, koja mi je približila američkog Talijana Anthonyja Faucija i eritrejskog marksistu Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa u ovo ludo globalizacijsko vrijeme, obuzeo me osjećaj kako ovo COVID ludilo nije palo samo tako s neba, nego da su preteče bili ne samo Thomas Robert Malthus i Andrija Štampar, nego i neki drugi ljudi koji su vodili Ligu naroda, Ujedinjene narode, SZO, i koji su i danas na čelu ovih svjetskih organizacija. Dakle, tu postoji sustav, Štampar bi rekao „principi“. Jer ovo što A. Štampar zamata u eugeniku je čisti rasizam. A i prije nekoliko godina u hrvatskim se medijima raspravljalo o Štamparovim rasističkim teorijama. Jutarnji list je još 2014. napisao da je A. Štampar 1919. u prvoj Jugoslaviji bio „šef Odjeljenja za javnu, rasnu i socijalnu higijenu Ministarstva narodnog zdravlja u Beogradu (jedno od prvih ministarstava zdravlja u Europi)“! (https://www.jutarnji.hr/vijesti/stampar-je-htio-napraviti-bolje-hrvate-i-onda-shvatio-da-to-ipak-nije-moguce-585286). Jutarnji list je i ovo prije 12 godina napisao: „Obrazovan u Beču, Štampar je entuzijastički nastrojen prema eugenici, novoj i popularnoj znanosti o popravljanju rase. Stoga predlaže da se u budući zakon uvrste dva eugenička članka: 1. Nitko ne može stupiti u brak, ako nije pridonio svjedodžbu državnog liječnika, da je zdrav i za brak sposoban. 2. Ne može stupiti u brak lice, koje je duševno zaostalo, duševno bolesno, padavičavo ili boluje na otvorenoj tuberkulozi.“

U jednoj fazi svoje karijere Štampar se zanosio eugeničkim idejama

• Godinu dana kasnije, 2017., povjesničar medicine Martin Kuhar napisao je da se Štampar „u jednoj fazi svoje karijere zanosio eugeničkim idejama“ (https://www.nacional.hr/povjesnicar-medicine-martin-kuhar-2017-istrazio-sam-veze-dr-andrije-stampara-s-rasistickom-doktrinom-eugenikom/). Godine 2020., u početku korona ludila, o Štamparovim eugeničkim ili rasističkim idejama piše i Večernji list (https://www.vecernji.hr/vijesti/andrija-stampar-covjek-koji-je-utemeljio-javno-zdravstvo-1389010). Tom prilikom Stella Fatović-Ferenčić, upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU-a, Štamparove eugeničke principe nazvala je „njegovom ideologijom zdravoga društva… u smislu stvaranja zdravog potomstva“. U nastavku Fatović-Ferenčić kaže da je Štampar u „kasnijem razvoju… u svojim tekstovima tijekom prve polovice 20-ih godina ima eugeničkih elemenata“, te ga brani jer da se kasnije „osjeća slabljenje snage tih tvrdnji“.

Slabo ga brani “umjetna inteligencija”

• A Andriju Štampara posebno brani tzv. umjetna inteligencija (https://www.google.com/search?q=dr.+andrija+%C5%A1tampar+o+aktuelnim+zadacima+n%C5%A1e+zdravstvene+politike%2C+1910.&sca_esv=1074903e874d3673&biw=1363&bih=801&sxsrf=APpeQnsCkWtPWKRGl7kWqC6hoHVunOVQ8Q%3A1788768). Odmah piše da taj njegov napis iz Beča 1910. nije relevantan jer je to vrijeme njegova studija u glavnom austrijskom gradu, nego da se radi o članku pod naslovom “O aktuelnim zadacima naše zdravstvene politike” koji je objavljen 1919. godine u časopisu Jugoslavenska njiva (godište 3, broj 11, str. 166.-167.), što i nije najbolja obrana. Umjetna inteligencija još dodaje da je u tom svom članku iz 1919. Štampar „postavio ključne temelje svoje buduće socijalno-medicinske ideologije“. Ni riječi o eugenici i njegovim „eugeničnim principima“, a ni slovca o njegovu rasizmu prema bolesnima i slabijima. I sada postavimo usporednica s njemačkom političkom strankom AfD-om koji već godinama sotoniziraju, a u zadnje vrijeme da navodno planiraju invalidnu djecu smjestiti u posebne škole slične onim školama tijekom druge Jugoslavije koje su se zvale „škole za djecu s posebnim potrebama“. Ove AfD-ove nakane o školama djece „za posebne potrebe“ su mlačna kamilica od onoga što je još početkom XX. stoljeća zagovarao prvi čovjek SZO-a.

BSW prihvatio suradnju s AfD-om

• Kad smo već kod AfD-a (Alternativa za Njemačku), koji je pobijedio na izborima u saveznoj državi Saskoj-Anhaltu (dobio 39 zastupničkih mjesta u glavnog gradu Magdeburgu od 83 ukupno mjesta), izvjesno je da će po prvi puta ova domoljubna i suverenistička stranka doći na vlast. Suradnju je prihvatio BSW – Savez Sahre Wagenknecht, koji ima 5 zastupničkih mjesta, čime bi AfD + BSW imao 44 mjesta, odnosno dva više od iznadpolovične većine. Time će napokon biti zaustavljen krivi kurs njemačke politike i početak spašavanja već godinama posrnuloga njemačkog gospodarstva. A kada Njemačka nije stabilna, nestabilna je cijela Europska unija, pa i globalni svijet. Svi oni neutemeljeni napadi na čelnike AfD-a time padaju u vodu, stoga moramo biti svjesni činjenice kako ipak ima nade za Europu.

Možemo i ratni zločinac

• Stranku Možemo na vlast je doveo strani globalizacijski kapital i neojugoslavenska ljevica koja je i nakon raspada Jugoslavije preživjela. Jedna od članica Možemo i te protuhrvatske neojugoslavenske ljevice je stanovita Mirjana Minja Malbaša koja je prema službenoj evidenciji biračkih odbora za drugi krug lokalnih izbora 2025., na biračkom mjestu broj 248 u Svetoj Klari, navedena kao 1. članica biračkog odbora uz oznaku „Zagreb je naš!” (https://narodnireporteri.com/politika/politika-mirjana-malbasa-mozemo-ratko-mladic-krajina-2026). Koliko god je to loše, to još nije problem, problem je što ona objavljuje na svomu facebooku, a objavila je puno tog lošega. Prije je relativizirala srpski zločin u Škabrnji, slavila „Krajinu“, a ovih dana slavila Ratka Mladića. Za Minju je Mladić „General Vojske Republike Srpske, komandant koji je u najtežem periodu rata postao čelnik svoje vojske i postao jedan od simbola borbe srpskog naroda za opstanak u Bosni i Hercegovini“.

Živi u Zagrebu i mrzi Hrvatsku

• Čelnik Autohtone – Hrvatske stranke prava, Dražen Keleminec, za nju kaže: „Odmah uhititi!“ (https://www.youtube.com/watch?v=75gKWQxrxFA), a umirovljeni hrvatski policajac Nikola Kajkić na svomu facebooku je o njoj objavio: „…kada pročitate facebook profil Hrvatske državljanke iz Zagreba “MIRJANA MINJA MALBAŠA”, članice Možemo Zagreb, koja podržava studente u Srbiji., vidjet će te; – da javno plače i suosjeća zbog smrti kako Ona kaže herojem Ratkom Mladićem, – da osuđuje Hrvatsku i Hrvate zbog svega! pa i uhićenje srpskih terorista zbog podmetnutih požara u Dalmaciji nazivajući to montažom i namještaljkom Srbima! – a ljude koji idu na koncert Thompsona naziva ustašama. Ova “dama” uredno živi u Zagrebu, hvali se da je stranka Možemo, i da glasa za Tomaševića, ljetuje na Hvaru!“ (https://www.facebook.com/100064153167054/posts/%F0%9D%90%82%CC%8C%F0%9D%90%8B%F0%9D%90%80%F0%9D%90%8D%F0%9D%90%88%82%CC%81%F0%9D%90%84%F0%9D%90%8Cmirjana_minja_malbasakoja/1529376282544129).

Svi srbijanski čelnici su protiv Hrvata!

• Kod nekih ljudi velike stvari događaju se za života, kod nekih u vrijeme njihove smrti, a kod srpskoga ratnog zločinca Ratka Mladića, „velike stvari“ dogodile su se na njegovu pogrebu. Tada je još jednom potvrđeno da je Srbija bila i ostala velikosrpska, četnička, ratnička, primitivna i u cijelosti svoja jer je odana srpstvu! Današnja Vučićeva Srbija ista je kao i ona Srbija Slobodana Miloševića od 1986., pa do 2000. godine. A obje Srbije, Miloševićeva i Vučićeva, iste su kao i Srbije prije 1918. i Srbije za vladavine drugih voždova početkom XXI. stoljeća koji su stolovali u Beogradu (Milan Milutinović, Zoran Đinđić, Vojislav Koštunica, Boris Tadić, Tomislav Nikolić…). Jadno je bilo pratiti hrvatske medije koji su cinično i demagoški napadali Aleksandra Vučića, njegovu vladajuću svitu i njegove medije što podržavaju Mladića i na pogrebu, jer su sve do jučer gotovo svi podržavali Vučića, Porfirija Perića i druge čelne Srbe. Jer Srbi se – kako sam već rekao – nisu ni za jotu promijenili nekoliko zadnjih stoljeća. Ostali su tamo gdje su i bili. Svoji i takve ih treba smatrati, a nikako se stalno iznenađivati.

Delije i grobari veličaju zločinca

• Šport je za Srbe uvijek je bio važan i svoje športaše slave kao nacionalne junake. I nekako im se poklopilo da je na stadionu Zvezde upravo u vrijeme ludila oko Mladića odigran „večiti 180. derbi“, kako mu tepaju, između Crvene Zvezde i Partizana i na njemu je prikazan sav raskoš primitivizma, velikosrpstva, četništva i pravoslavlja. Bila je i minuta šutnje. Navijači oba kluba citirali su Mladićeve riječi i tako „odali počast preminulom generalu Vojske Republike Srpske“. Navijači Zvezde na sjevernoj tribini istaknuli su lik generala Mladića, a zatim transparentom podsjetili na poznatu zlokobnu zapovijed iz operacije okupacije Srebrenice, kojom je Mladić zapovijedao: „Pravac Potočari”, ispod prikaza njegova lika. Bila je to Mladićeva zapovijed nakon koje su uslijedila ubijanja u Srebrenici i istočnoj Bosni sve do rijeke Drine. I to su navijači „crveno-belih“ i „crno-belih“ zdušno proslavili. I to je današnja Srbija. Ista kao i prije 200, 100, 50 ili 35 godina.

Lažne premise Zafranovićeva filmskog uradka

• I nedavno sam komentirao pisanje Večernjakova novinara i političkoga komentatora Žarka Ivkovića jer nisam bio zadovoljan njegovim pisanjem. I sada se, 9. IX. 2026., uhvatio dobre teme i nije ju dobro završio (https://www.vecernji.hr/vijesti/umjesto-kozaracke-djece-na-plakatu-zafranoviceva-filma-hrvatska-djeca-iz-el-shatta-1993529). Pisao je o jugoslavenu i hrvatskom izrodu iz poznatoga orjunaškoga kraja, Lordanu Zafranoviću, i njegovu najnovijem filmu “Zlatni rez 42 – Djeca Kozare” u kojem je ponovno pokušao cijeli hrvatski narod proglasiti zločinačkim, pa i genocidnim. Ovaj Zafranovićev filmski uradak upravo će sada – nakon pogreba ratnoga zločinca Ratka Mladića – biti predstavljen beogradskoj publici. Cijeli film je lažan kao i svi dosadašnji Lordanovi filmovi. Prožet je velikosrpstvom i mržnjom prema svemu hrvatskomu. Posebno je zanimljivo da je plakat za film o kozaračkoj djeci redatelj iskoristio za neviđenu manipulaciju što je Ž. Ivković dobro zamijetio i pravilno opisao. Naime, na središnjem vizualu filmskog plakata Zafranović je stavio arhivsku fotografiju majke iz obitelji Ivičević iz Drvenika s djecom u zbjegu u izbjegličkom kampu u El Shattu 1944. godina na Sinaju u Egiptu. Time je, prema Ivkoviću, Zafranović iskoristio hrvatske izbjeglice iz Makarskog primorja da budu slikovna kulisa srpskim stradalnicima s Kozare!

Nepoznavanje materije

• Sa čime se ne slažem kod Ivkovića? S dvije krupne stvari. Prva je njegova tvrdnja da se Lordanov film „bavi stradanjem srpske djece s Kozare tijekom njemačko-ustaške ofenzive 1942. i zločinima ustaškog režima nad civilnim stanovništvom“, što je površno pojašnjeno i netočno“. Da je Ivković pogriješio kod ove kvalifikacije zašto su navodno stradala kozaračka djeca, sam je sebe demantirao u nastavku i ublažio prvotnu kvalifikaciju: „Prema istraživanjima povjesničara Nikice Barića, ofenziva na Kozari bila je u prvom redu njemačka vojna operacija u kojoj su sudjelovale i snage NDH radi slamanja partizanskog pokreta“, čime je pobio sam sebe. Jer u prvoj rečenici Ivković netočno piše da su djeca stradala tijekom „njemačko-ustaške ofenzive 1942. i zločinima ustaškog režima nad civilnim stanovništvom“, a u nastavku da je „ofenziva na Kozari bila u prvom redu njemačka vojna operacija u kojoj su sudjelovale i snage NDH radi slamanja partizanskog pokreta“.

Kozaračka djeca nisu stradala od ‘ustaškoga režima’, nego ih je upravo spasio ‘ustaški režim’!

• Ne može u isto vrijeme uzrok za stradanje kozaračke djece biti posljedica „zločina ustaškog režima nad civilnim stanovništvom“ i samo malo dalje za „njemačke vojne operacije u kojoj su sudjelovale i snage NDH radi slamanja partizanskog pokreta“. Prema prvoj Ivkovićevoj kvalifikaciji ustaše su krive, a prema drugoj Nijemci! Trebao se je već jednom odlučiti. To znači da nije proučio ovu materiju. Da nije pročitao brojne knjige i znanstvene radove, prije svega ono što su napisali o spašavanju kozaračke djece Polona Jurinić, Ante Beljo, Igor Vukić, Roman Leljak i mnogi drugi. Jer kozaračka djeca nisu stradala od „ustaškoga režima“, nego ih je upravo taj „ustaški režim“ spasio jer je Nezavisna Država Hrvatska bila normalna država kao i svaka država u ratnim uvjetima. Zato ne stoji ni Ivkovićeva tvrdnja da su kozaračka djeca bila u „kampovima“, a bila su u prihvatilištima, da su „masovno umirala od epidemija i iscrpljenosti“, a liječena su i spašavana u prihvatilištima, te da su „tisuće njih spašene i udomljene zahvaljujući akciji Diane Budisavljević te posredovanju Hrvatskog Crvenog križa i Caritasa“, što je samo djelomično točno, jer su djeca spašavana i udomljena zahvaljujući vlastima hrvatske države, časnih sestara iz Katoličke Crkve, dok je tirolska Austrijanka Diana Obexer (udana za liječnika Julija Budisavljevića) dolazila na kraju kao i svaki humanitarac.

Samo je trebao pročitati Igora Vukića

• Svega ovoga ne bi bilo da je autor, Žarko Ivković, pročitao članak Igora Vukića od 17. III. 2022. na portalu Hrvatskoga fokusa pod naslovom »Zbrinjavanje i zdravstvena skrb o djeci s Kozare u prihvatilištima 1942. godine« (https://www.hrvatski-fokus.hr/2022/03/38769/) u kojem je autor istraživački pojasnio sve ono zbog čega je došlo do njemačke ofenzive na četnike i partizane u tom dijelu sjeverozapadne Bosne kao i međusobne sukobe između spomenutih komunista i četnika. I tu dolazimo do klasične zamjene teza. Naime, Ivković je, pišući o Zafranovićevoj manipulaciji napisao: „U politološkoj znanosti to se naziva oblikom instrumentalizacije prošlosti: tragedija jednih ljudi preuzeta je i preoblikovana kako bi pojačala emocionalni učinak priče o stradanju drugih“ misleći na sliku sa Sinaja a film kao temu ima kozaračku djecu. A u ovom kratkom tekstu Ivković je, nažalost, možda ne i namjerno držeći se da se još uvijek vladajućoj hrvatskoj historiografiji (tj. jugoslavenskoj, velikosrpskoj historiografiji) ne zamjeri, napisao što je napisao, a napisao je ono što nije istina. A to su prepoznali i čitatelji Večernjega lista pa su odmah reagirali ispod njihova članka.

Živim Srbima su plaćali da lažu da su ubijeni u Jasenovcu 

• »Pitanje??? Je li hrvatska sigurnosna agencija tražila izuzeće hrvatskog državljanstva za dotičnog???«, pita komentator SAMOSTALNA HRVATSKA. Komentator krvavibravar1 daje savjet iz prakse: »Evo ukratko razgovarao sam sa jednim Srbinom iz Prijedora, prezime Suzić, zapravo selo kod Prijedora, reče mi ovako nitko od mojih nije stradao od ustaša, niti u Jasenovcu, ali se vode kao ubijeni u Jasenovcu. Jedini razlog što su moji potpisali neke dokumente da se neki iz obitelji vode kao žrtve Jasenovca za pomoć koju su dobivali u novcu i stoki. Virujem da je to općepoznata stvar među Srbima s tog područja samo ovaj je imao trunku obraza i to mi rekao«. »Povijest govori drugačije nego što ju je propagirala jugoslavenska i partizanska mitomanija. Primjer, isto kao i pokop R. Mladića. Sve bitke izgubio. Počinio genocid, a na kraju ispao junak i antifašist. Nevjerojatno«, piše Joza.

Ne mrze oni njega zbog Čavoglava, mrze ga jer okuplja nacionalno osviještene Hrvate

• Za komentatora pod imenom osijek68 Zafranović nije bezazlen: »Zafranović nije Hrvat. Možda je to bio porijeklom, ali on je Jugoslaven. A jugoslavenstvo je negacija hrvatstva. To je sve vrlo jednostavno, ali dok se taj kancer hrvatskog društva ne izliječi, cijelo društvo će biti bolesno. Najgore je što se ti jugoslavenski kameleoni predstavljaju kao Hrvati i mnogi ih kao takve i prihvaćaju. Oni, poput Srbije, pritajeno rovare i djeluju i čekaju promjenu geopolitičke klime u svijetu da bi ponovo pokušali ostvariti svoje ciljeve. Budući su sami jadni i nesposobni, udružit će se sa svim neprijateljima Hrvatske. To je sve jasno kao dan. I zato oni, na primjer, toliko laju na Thompsona. Ne mrze oni njega zbog Čavoglava. Mrze ga jer okuplja nacionalno osviještene Hrvate«. »Sigurno je film financirao i HAVC! A za filmove koji prikazuju, srpsku agresiju a režira ih Jakov Sedlar, HAVC, ne da ni jedan euro!«, pita se i zaključuje komentator edvardl. »Koliko je love dao HAVC? Da zapamtimo jer okrenut će se ploča na drugu stranu«, napisao je komentator sutranisi. Komentator trkenjac sjetio se četnika pa pita Zafranovića: »Je li se sjetio uloge Radoslava Rade Radića, Uroša Drenovića i Lazara Tešanovića?«

Kozaračku djecu nije spasila nikakva Diana, nego NDH i Katolička Crkva!

• I sada komentator Domagoj1983 dolazi na autora članka: »Lako meni za Lordana, svi znamo tko je i kakav je. Ali ovog novinara koji nije u stanju pročitati išta ako već nije upalio moždane vijuge. Dakle, civili a ne zarobljenici su završili kao radna snaga u Njemačkoj i ostalim europskim zemljama a djecu je preuzela NDH koja je dala sve od sebe za spasiti tu djecu od sigurne smrti nakon mjesec dana gladi, bolesti i hladnoće na Kozari. To spašavanje je provela NDH a Diana Budisavljević je dio civilnog sektora te države koja je pomagala u tome, kao i mnogi drugi, ponajprije Katolička crkva«. Komentator Delta1973 podsjeća na izdajničke glumce u Lordanovu filmu: »Pitajte onog nasilnika Bitorajca, Lučeva i ekipu “hrvatskih” glumaca koliko im je izbrojio Vučić da “glume” u toj đavoljoj raboti. Trebalo bi im zabraniti da glume u svakom budućem hrvatskom filmu ili seriji«. Komentator antonelić zaključuje: »Sve je ovo upereno protiv domoljuba i branitelja iz Čavoglava. Oni idu toliko daleko da mu parkiraju krov u dvorištu, a negiraju da je Jasenovac bio radni logor što je notorna činjenica!

Veliki Leonardo Castellani

• U ovo vrijeme globalističkoga ludila koje guši Svijet, nužno je podsjetiti se ne tako starih intelektualaca koji su bili na pravoj strani povijesti. Jedan od njih je bio argentinski katolički svećenik, teolog, pisac, pjesnik i izdavač, Leonardo Castellani (1899.-1981.), kojega su progonili i u vlastitoj domovini. Leonardo Castellani je kritizirao svjetovne obrazovne sustave, kao što je nastavni plan i program učenja napamet normalnih škola, kao spomenike nacionalnoj ludosti koji su odsjekli mlade od vjerske istine. Njegova podrška inicijativama poput vojnog udara u Argentini 1943. proizašla je iz njihovog potencijala da ožive javni život katoličkim vrlinama, uključujući muževnost i denuedo (velika hrabrost, odlučnost). Kroz ovaj okvir, Castellani je spojio nacionalizam s katoličkim tradicionalizmom, zamišljajući kohezivni identitet koji je odbacio liberalni individualizam i strane ideologije u korist duhovno utemeljene politike. Kritizirao je površnu političku uporabu religije dok je inzistirao na primatu Crkve u oblikovanju nacionalne svijesti, upozoravajući na iskrivljenja koja su oslabila doktrinarni integritet. Kao plodan zagovornik katoličkog nacionalizma, nastojao je reformirati kulturne izraze kako bi se uskladio s autentičnom tradicijom, suprotstavljajući se svjetovnom pomaku ističući ulogu Crkve u poticanju istinske privlačnosti nad institucionalnim samozadovoljstvom. Bio je ispred svoga vremena, pa zato i progonjen.

Mule će se – kad-tad – urazumiti

• Rat u Hormuškom tjesnacu malo stane, pa se obnavlja. Razloga su dva. Ameri, kao jedina prava svjetska supersila, želi da ih Iran sluša, a tamošnje mule nikako da shvate da na dugi rok samo sebi čine štetu i da će kad-tad morati sjesti za pregovarački stol i sklopiti sporazum s Washingtonom i tada će nestati svi problemi. Pa i vjerski, militantni, kojima su njihove vođe prožete. Jer, ne zaboravimo, stari Perzijanci, preteče današnjega iranskoga naroda, kroz povijest bili su napredni te stoga sadašnje vjersko vodstvo mora misliti i na tu slavnu prošlost, a još više na budućnost u kojoj današnji Iranci žive. A Amerikanci nisu bez mogućnosti da naude Iranu, oni mogu nauditi cijelom svijetu jer su tehnološki, istraživački, znanstveno ispred ostatka svijeta. To vidimo i na primjeru tehnološke sposobnosti izazivanja, pojačavanja ili usmjeravanja ciklonskih događaja, potresa, propuha i poplava, uključujući uporabu polimeriziranih aerosolnih virusnih agenasa i radioaktivnih čestica koje se prenose kroz globalne vremenske sustave na što je još prije 14 godina, 2012., ukazao Matt Andersson, bivši izvršni savjetnik za zrakoplovstvo i obranu u Booz Allen Hamiltonu u Chicagu. Taj isti Booz Allen Hamilton dobio je ugovore ove 2026. godine za američki program proturaketne obrane “Golden Dome”, zajedno s inženjeringom sustava i integracijom sljedeće generacije svemirskih sustava za upozoravanje i nadzor projektila. I to nije slučajno.

Crne prognoze

• William Scott Ritter, američki bivši obavještajni časnik Korpusa marinaca Sjedinjenih Država, bivši inspektor za oružje Posebne komisije Ujedinjenih naroda, autor i politički analitičar govorio je o novoj fazi rata u Ukrajini i ustvrdio: „Europa neće izdržati!“ On tvrdi da europskim gospodarskim i političkim strukturama nedostaju industrijska baza, vojni kapaciteti i otpornost potrebni za preživljavanje dugotrajnog sukoba s Rusijom. On smatra da Europskoj uniji i NATO-u prijeti sustavni slom nakon što su svoju stabilnost vezali uz posrednički rat u Ukrajini. Posebice kada se SAD distancira od pomaganja Europi u dugotrajnom ratu između Ukrajine i Rusije.

U Islandu referendum nije propao, nego uspio!

• Propao referendum na Islandu, bruje globalizacijski mediji. A nije „propao“, on je uspio, jer je većina Islanđana, kao i 2013. godine, odbila pregovore o ulasku u Europsku uniju. Isti ti mediji prije 13 godina pisali su da je Reykjavik suspendirao pristupne pregovore s EU-om, a on ih je bio odbio kao i prije nekoliko dana. I dobro da je tako. Nakon Švicarske i Norveške, i Island je na pravoj strani.

Izetovi pusti snovi

• Podsjećanje. Prije šest godina Izet Bajrambašić, tadašnji pomoćnik ministra prometa i komunikacija BiH za infrastrukturu, poslao je urnebesno pismo u kojem je poručio Hrvatima: „Dajte nam more!“ Uz to, tražio je obustavljanje gradnje Pelješkoga mosta i iznio neke druge gluposti. Bilo je to vrijeme kada su muslimani-Bošnjaci u Sarajevu pomislili da je došlo njihovo vrijeme da se islamizira jug Hercegovine, zauzme Neum i presiječe Hrvatska na dva dijela. Isto kao i u vrijeme turske vladavine Bosnom i Hercegovinom, tim povijesnim hrvatskim zemljama. I danas isto misle čelnici svih muslimansko-bošnjačkih stranaka prema Hrvatima u BiH i Hrvatskoj općenito. Zato je dobro podsjetiti se na Izeta Bajrambašića, koji je samo jedan od njih. I nikada se ne opustiti.

“Hrvatsko narodno veće”

• Hrvatsko narodno vijeće BiH u potpunosti podržalo je prijedlog Günthera Fehlingera, predsjednika Austrijskog komiteta za proširenje NATO-a o ustavnoj reformi, ukidanju entiteta i uspostavljanju federacije s deset županija, piše unitarno i neojugoslavensko sarajevsko Oslobođenje i dodaje da HNV BiH predviđa ustavnu reformu Bosne i Hercegovine, ukidanje etničkih entiteta i uspostavljanje moderne europske federacije sastavljene od deset županija (https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/hrvatsko-narodno-vijece-za-ukidanje-entiteta-i-uspostavu-federacije-s-10-kantona/). Tko ne zna, pomislio bi da iza HNV-a stoje Hrvati, a ono izdajnik do izdajnika, daidža do daidže, među kojima su bili čelnici i članovi ili su još uvijek: Željko Komšić, Slavo Kukić, Zvonimir Lukić, Luka Markešić, Petar Jeleč, Zvonko Jurišić, Jerko Lijanović, Mladen Lijanović, Živko Budimir, Lidija Korać, Blaženka Lukić, Karolina Pavlović, Anto Lozančić, Tomislav Perić, Slaven Kovačević, Petar Matanović, Marinko Pejić, Stipe Prlić, Luka Brković, Igor Kamočaji, Ivo Komšić, Ivana Krstanović, Zlatko Kovačević, Đuro Kesić, Ivo Marković, Martin Tais, Ivan Lovrenović, Marijo Pejić, Stipe Prlić, Krešimir Zubak… Fehlingerov prijedlog na tragu je unitarizacije Mađara Benjamina Kallaya, koji je bio upravitelj BiH od 1882. do 1903. godine. A za očekivati je da se Hrvatsko narodno vijeće uskoro preimenuje u: “Hrvatsko narodno veće”!

Marijan Majstorović