Pobjednički program nove predsjednice

Kolinda Grabar Kitarović predstavila svoj izborni program

• Kolinda Grabar Kitarović, kandidatkinja HDZ-a, predstavila je javnosti svoj izborni program pod nazivom Za bolju Hrvatsku. Svoj izborni program podijelila je u pet točaka – gospodarska stabilnost Hrvatske, socijalna stabilnost, nacionalna sigurnost i obrana za sigurnu i jaku Hrvatsku, vladavina prava i pravna stabilnost, vanjska politika i diplomacija za međunarodni ugled Hrvatske. Tijekom predstavljanja programa naglasila je kako će rješavanje gospodarske krize biti imperativ vlasti u Hrvatskoj. "Radit ću u korist svih građana, ne ću funkcionirati na daljinski upravljač i bježati od odgovornosti, bit ću vaša predsjednica, jer svi zaslužujemo bolju Hrvatsku", aludirajući na aktualnog predsjednika te je dodala: "Za razliku od aktualnog predsjednika i vlade, okupljat ću sve društvene slojeve i ljude dobre volje koji mogu izvući Hrvatsku iz krize". Osvrnula se na nesposobnog, anacionalnog i „regeionalnog“ Ivu Josipovića i njegov pokušaj rušenja hrvatske države kroz nakanu stvaranja novoga Ustava. „Hrvatskoj ne treba niti novi Ustav niti "Druga republika", jer Hrvatska ima čvrste temelje stvorene u Domovinskom ratu na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom“, istaknula je Grabar Kitarović te dodala kako je ovaj suludi Josipovićev naum još jedna obmana kao i njegova tzv. nova pravednost.

Obećala je kako će raspisati nove izbore kako bi se Hrvati riješili ove nesposobne vlade, kako će rehabilitirati hrvatske generale koje je naprasno smijenio dvostruki krivokletnik na Haaškome sudu, Stipe Mesić, zaustaviti rasprodaju autocesta, proglasiti isključivi gospodarski pojas na Jadranu. Založit će se za izgradnju sustava nacionalne sigurnosti kroz razvijanje koncepta "domovinske sigurnosti", vratiti dostojanstvo hrvatskom vojnicima i hrvatskim oružanim snagama, ustrajati na domoljublju, aktivnoj i odgovornoj vanjskoj politici koja prije svega promiče nacionalne interese, zaštititi interese hrvatskoga naroda u BiH, od Srbije tražiti konačno rješavanje pitanja nestalih ali i definiranje granice na Dunavu… Izlaganjem svoga izbornog programa Kolinda Grabar Kitarović dodatno je uznemirila Ivu Zampića i cijelu plejadu onih koji su se uhljebili oko njega i koji su se gospodarski i na druge načine obogatili i zauzeli ključne položaje u državi. Prozvala je sve one koji vladaju Hrvatskom a ne vole ju. Uznemirila je sve one koji predobro žive od Hrvatske a mrze ju… Njezin slogan "Hoću, znam i mogu" je nada za sve obespravljene i osiromašene hrvatske građane u posljednjih pet godina neuspješne vladavine crvenog predsjednika i njegove crvene kamarile.

• "Nakon jedanaest godina i skoro devet mjeseci on se vraća u Srbiju – teško bolestan, ali formalno nevin, jer Tribunal nije uspio u više od jednog desetljeća tom najrječitijem velikosrpskom ratnom huškaču devedesetih godina izreći presudu niti u prvoj instanciji. Tribunal je svoju odluku obrazložio Šešeljevim oboljenjem od raka, objavljenim 2013., kao i dugim pritvorom, kako bi se 'izbjegao scenarij najgoreg slučaja'. Ta formulacija podsjeća na slučaj Miloševića koji je 2006. preminuo u haaškom pritvoru, što je dalo vjetar u leđa teoretičarima urote o njegovom navodnom ubojstvu, a kojima se priključio čak i ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov", navodi Frankfurter Allgemeine Zeitung u svome komentaru u povodu puštanja na slobodu ratnog zločinca Vojislava Šešelja zbog bolesti. Činjenica je da Haaški sud time želi oprati ruke od ovog slučaja ne želeći da još jedan optuženi umre na sudu. To što je to neprimjereno, nikoga posebno ne brine.

HAAŠKA PRAVDA – I Voji Šešelju je Pupovčev reketar pripomogao da ga pusti Haaški sud

• JUGO-rečenicom „Pošto je podržao i pronio političke poruke – o gaženju hrvatskog identiteta i nosivih vrijednosti države i društva (redoslijed je također znakovit), o izjednačavanju agresora i žrtve – kardinal bi, da je odgovoran, odustao od kriptiranih poruka poput one o istini, ne bi koristio invalide, nego bi hrabro, muški, rekao politički: što je za Crkvu, u kojoj je on najviše rangiran dostojnik, hrvatski identitet, odnosno nosiva vrijednost države? Ili odgovor možemo već pročitati na Pujankama?“, Inoslav Bešker zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića proglasio je najvećim ustašom u hrvatskoj državi samo zato što je primio hrvatske branitelje stopostotne invalide Domovinskoga rata i ušao u ring bezobzirnije nego nekada Mike Tyson. Ovako protuhrvatski razjaren Bešker i nije neka opasnost da nam počne uši gristi, poput slavnog boksača svojedobno, ali on je spreman i na nešto još gore da nam, koji se osjećamo Hrvatima, dakako to doslovno učini.

• Deset dana prije redovnoga odlaska u Vukovar, predsjednik Ivo Josipović zapalio je svijeću i na grobu Blage Zadre, čime je potvrdio kako će sve učiniti da prevari hrvatski narod samo da ostane na vlasti. Osim što je radio ono što ne voli, a misli da mora radi kampanje, naš se pravdoljubivi Zlatko Zampić sastao i s Antom Zeljkom, poznatim lažnim svjedokom i onim koji je kočio neminovni odlazak udbaškog glavešine Zdravka Mustača u Bavarsku. Sudac Zeljko je „poznat“ i po tomu što je za suca Županijskog suda kandidirao Srbina Miloša Vojnovića (Glina, 1952. – Vukovar, 2002.), koji je također sudio Hrvatima u tzv. Republici srpskoj krajini.

• Kad je u pitanju Ivo Josipović prije svega treba biti točan, što znači da treba dobro zapmatiti neke datume iz njegova života. Jedan od tih je 22. svibanj 2007. kada je bio na objedu u zagrebačkom restoranu Vinodol sa srbijanskim veleposlanikom Radivojem Cvetićaninom. Ne treba zapamtiti ovaj datum zbog objeda srpskog veleposlanika i beogradskog zeta, nego zbog toga što je tom prilikom Cvetićanin tadašnjem profesoru Pravnoga fakulteta zahvalio na brojnim darovima u obliku odavanja državne tajne ovim riječima: "Mi prirodno cenimo taj gest". Na objedu u Vinodolu bili su Rade i Ivo i 11 dana ranije, 11. svibnja 2007., ali tada se veleizdaja Ive Josipovića odnosila ne samo na povlačenje hrvatske tužbe protiv Srbije, nego i na povlačenje one od strane BiH, a za što se posebice zalagao njegov prethodnik Stjepan Mesić. 

• Vanja Špiljak gradi marinu u Novome Vinodolskom, pišu mediji. Kada na vlasti ne bi bili sinovi, kćeri, unuci i unuke jugoudbaša i jugokosovaca Vanja Špiljak bi makar bio optužen za otuđenje hrvatskoga novca i imovine, ako ne i zatvoren.

• Iako su nam braća Englezi „strateški partneri“, kako su nam to nametnuli Ivo Josipović, Vesna Pusić, Krsto Cviić, Joško Paro i dr., od tog neprirodnog „partnerstva“ imamo velike štete. Jedna od njih dolazi od specijalnog britanskog ‘rabata’ u proračun EU-a gdje Hrvatska uplaćuje 28,9 milijuna eura više nego što bi trebalo.

• Ovih dana u Srbiju će stići ruski vojnici i kod Batajnice održat će se vojna rusko-srpska vježba. To je na osnovi sporazuma iz studenoga  2013. kojeg su Srbija i Rusija potpisale. Radi se o sporazumu o vojno-tehničkoj suradnji, koji uključuje razmjenu informacija za održavanje mira, razvoj odnosa u sferi kartografije, kao i medicinsku i vojnu obuku. Srbijanski vojni analitičar Ljubodrag Stojadinović vjeruje da kroz vježbu SREM-2014. Rusija pokazuje više od pukih vojnih manevara. 

• »Hrvatskim braniteljima i stradalnicima, uostalom kao i njihovim kolegama u BiH, svašta se tolerira, nekada s pravom, nekada ne, ali ne bi im se smjelo gledati kroz prste kada atakiraju na elementarnu logiku: kako netko tko je, kao dječak, prošao kroz pakao Vukovara i džehenem (hrv. pakao) Prijedora može "izjednačavati žrtvu i agresora"?!«, napisao je netko u sarajevskoj jugonostalgičarskoj Slobodnoj Bosni, braneći Bojana Glavaševića, sina "Bošnjakinje iz Prijedora, (koja je) pobjegla sa sinom Bojanom kod familije u Prijedor". Može, može braniti. I ne samo zato što je dijete oca iz mješovitog braka i „sin Bošnjakinje“. I ne samo zato što me to jako podsjeća na neko drugo dijete iz mješovitog braka koje se sada napaja hrvatskim nektarima na pantovčačkom brdašcu.

• Državna revizija je upala u Ministarstvo gospodarstva i utvrdila brojne nepravilnosti i propuste. Utvrdila da su u 2013. zaključeni ugovori o autorskom djelu u iznosu od 1,24 milijuna kuna za članove Povjerenstva za utvrđivanje rezervi mineralnih sirovina, unatoč tomu što su troškovi intelektualnih usluga trebali biti racionalizirani. Nakon rastrošnog ministra Mihaela Zmajlovića zvanoga Tower, i Ivan Vrdoljak se pridružio onima koji nemilice troše novac poreznih obveznika.

• Ivo Josipović je, poput urednika Komunista Danka Plevnika istinski apologet jugokomunizma. Razgovarajući s bratskim engleskim novinarom o krizi hrvatskoga gospodarstva ponaša se kao da nije dijete partizana, jugoslavena pa izjavi i ovo: „To je vjerojatno naslijeđe iz bivšeg političkog sustava, socijalizma, a taj pristup vidljiv i u medijima i na političkoj sceni“. Ma nemoj! Sad će još i sin Ante Josipovića govoriti protiv jugo-socijalizma. Da ne bi! Pa nismo ni mi Hrvati posve izgubili pamćenje. No, u politčkoj borbi naš će mali Ivo sve učiniti samo da se održi na vlasti i nastavi s nesmiljenim bogaćenjem na račun obespravljene jadne hrvatske većine. Ako treba i u crkvu će ući. Uskoro će se zasigurno i krstiti. U 58. godinici. Ništa čudno i Joža Broz se ispovijedio u 88. godinici.

• Kako javljaju mediji, za posjeta Zorana Milanovića Pragu, tamošnji čelnici su, kao znak dobre volje, obećali da će Češka vlada napokon „pokloniti“ 600.000 eura za davno obećani projekt muzeja Moravskih Hrvata. Hoće li tako i biti, nije baš izvjesno, znajući kako su 1945. vlasti u Pragu nesmiljeno se odnosili prema češkim gradišćanskim Hrvatima.

Marijan Majstorović