Prostor koji je dotad bio okoliš promatračeva tijela kondenzira se u objekt postavljen pred njim
Samostalna izložba renomirane konceptualne umjetnice Karin Sander pod nazivom „Ideospace” otvara se u splitskoj Galeriji Kula u četvrtak, 17. rujna 2026. Kustos izložbe je Dalibor Prančević.
Karin Sander u Galeriji Kula polazi od samoga izložbenog prostora, od njegove arhitekture koja se u uobičajenome iskustvu prima postupno, kretanjem tijela, izmjenama pogleda i približavanjem pojedinim prostornim dionicama. Na razini samoga postupka, preciznim 3D skeniranjem umjetnica obuhvaća njegovu unutrašnjost, svodove, zidove, duboke prozorske niše, pod, stubište i ulazna vrata, a zatim prikupljene podatke umanjuje i materijalizira trodimenzionalnim tiskom u gipsu. Prostor koji je dotad bio okoliš promatračeva tijela kondenzira se u objekt postavljen pred njim. Promjena mjerila ovdje ima presudnu ulogu. Arhitektura koju u stvarnosti možemo iskušavati tek iznutra i u dijelovima najednom postaje gotovo cjelovito dostupna pogledu. Umanjenjem se ostvaruje mogućnost perceptivnoga obuhvata koji stvarni prostor uskraćuje. Već se ovdje nazire jedan od ključeva za razumijevanje naslova izložbe – Ideospace.
Kula, dakle, postaje vlastitim predmetom promatranja. Prostor namijenjen izlaganju privremeno se izdvaja iz svoje uobičajene uloge i pojavljuje kao izloženo tijelo. Arhitektura se udvostručuje unutar same sebe. Jedna ostaje u mjerilu stvarnoga prostora, druga se kondenzira u predmet gotovo skulpturalne prisutnosti. Između njih uspostavlja se odnos nalik zrcaljenju, iako bez podudarnosti. Umanjena forma vraća prostoru njegovu sliku u izmijenjenome stanju. Takvo udvostručavanje može imati i autorefleksivnu dimenziju. Galerija izlaže vlastitu unutrašnjost i tako samu sebe privremeno čini predmetom izlaganja, zajedno s materijalnim uvjetima koji inače omogućuju pojavu umjetničkoga djela. Pogled se tako pomiče s djela prema mjestu njegove pojavnosti. U slučaju Kule taj pomak dobiva dodatnu težinu jer galerijski identitet predstavlja samo jednu dionicu života prostora koji je tijekom povijesti bio određen različitim funkcijama i režimima uporabe.
Skeniranje
Taj se obrat može promatrati i u kontinuitetu s ranijim radovima Karin Sander u kojima je 3D skeniranjem obuhvaćala same posjetitelje, pojedinačno ili u skupinama, a njihove umanjene figure potom izlagala kao zasebne objekte ili prostorne zajednice. Skeniranje je u tim radovima uključivalo neposrednu suradnju, pa su posjetitelji iz pozicije publike prelazili u ulogu sudionika i nositelja rada. U Kuli se predmet skeniranja premješta s ljudskoga tijela na arhitektonsku unutrašnjost. Ipak, društvena dimenzija takva postupka ostaje prisutna, samo u drukčijemu registru. Današnja galerija prostor je koji je tijekom svojega trajanja imao različite namjene i okupljao različite oblike ljudske prisutnosti.
Njezin skenirani volumen stoga priziva arhitektonsku strukturu zajedno s poviješću boravka, kretanja i uporabe koja se u njoj taložila. Sam sken, naravno, ne može zabilježiti te povijesti kao događaje. On registrira njihove prostorne uvjete i materijalni okvir. Upravo ta odsutnost izravnoga pripovijedanja može biti produktivna. U čvrstome volumenu skenirane praznine pojavljuje se mjesto za zamišljanje svega onoga što je prostor tijekom vremena primao, a što tehnologija sama ne može učiniti vidljivim. Ono što je u ranijim radovima bilo vezano uz neposrednu prisutnost pojedinaca i skupina ovdje se širi prema vremenskoj i društvenoj memoriji samoga prostora. Na taj se način odnos između pojedinca i zajednice, prisutan u njezinim skeniranim figurama, ovdje možda prevodi u odnos između arhitekture i kolektivnoga trajanja.
Preobrazba
Ljudska su tijela fizički odsutna iz skulpture, ali ostaju implicirana kao mjera prostora, razlog njegove uporabe i nositelji njegovih različitih povijesti. Opisani postupak pripada dugotrajnijemu interesu Karin Sander za načine na koje se postojeće situacije mogu učiniti vidljivima kroz promjenu medija, mjerila i perceptivnoga režima. U splitskoj Kuli ta se preobrazba ostvaruje osobito jasno. Nakon tijela koje je prethodno prevodila u podatak i skulpturalni objekt, sada isti postupak primjenjuje na arhitekturu koja tijela prima, usmjerava njihovo kretanje i nadživljuje njihove pojedinačne prisutnosti. Ta zamjena možda je i ključna za šire razumijevanje rada. Težište se pomiče s pojedinačnoga tijela prema njegovu prostornomu i društvenom okviru, s trenutka prisutnosti prema duljemu trajanju mjesta. Kula se tada može pojaviti kao svojevrsno kolektivno tijelo, oblikovano arhitekturom, uporabom i vremenom, premda nijedan od tih slojeva nije moguće sasvim odvojiti ni iscrpno prikazati.
Prostor kroz koji prolazimo postaje volumen koji obilazimo. Praznina zadobiva težinu, unutrašnjost površinu, a arhitektura skulpturalnu prisutnost. Umanjeni objekt pritom zadržava neobičnu dvojnost. Djeluje poput preciznoga prostornog otiska i u isti mah poput autonomnoga tijela čija nas poznatost privlači, a njegova izmještenost lagano uznemiruje. Ta dvojnost možda otkriva i širi ulog rada. Sander nam prostor istovremeno približava i čini stranim, omogućuje da ga vidimo kao cjelinu i podsjeća na granice takva pogleda. Kula se pokazuje kao nešto što se može izmjeriti, skenirati i umanjiti, dok njezino povijesno, društveno i tjelesno iskustvo ostaje otvoreno, nesvodivo na jedan model, a svakako ne na jedno značenje. (Dalibor Prančević)
Karin Sander od 1998. godine radi na trodimenzionalnom prikazivanju prostora i krajolika. Rođena 1957. godine, Karin Sander živi i radi u Berlinu i Zürichu. Njezina umjetnička praksa istražuje postojeće situacije i prostore u odnosu na njihove društvene i povijesne kontekste, koristeći širok raspon medija kako bi ih učinila vidljivima i omogućila njihovo novo iskustvo. Njezini su radovi predstavljeni na brojnim samostalnim izložbama, među ostalim u Reykjavíku Art Museumu (2026.), kao i na međunarodnim bijenalima, a nalaze se i u javnim zbirkama diljem svijeta. Od 2007. do 2023. bila je voditeljica Katedre za arhitekturu i umjetnost na ETH Zürichu. Godine 2023. zajedno s povjesničarem umjetnosti i arhitekture Philipom Ursprungom predstavljala je Švicarsku u Švicarskom paviljonu na 18. međunarodnom bijenalu arhitekture u Veneciji.
Izložba ostaje otvorena do 17. studenoga 2026.
