Sitin se i danas rodne m’ Grobnišćine, moj lik ča cilon Rvatskon luta!
„Kvarnerskon rodnemu kraju“ je jedna u nizu pjesama Nikole Puzovića koja je posvećena rodnom Kvarneru, napisana na grobničkoj čakavštini. U stihovima se autor iz daleke Vojvodine prisjeća rodnoga kraja, Rijeke i Grobnišćine te kroz čakavski jezični izraz oblikuje osobni odnos prema zavičaju i vlastitom identitetu.
Kvarnerskon rodnemu kraju
Pismu t pišen, po koji puta…
Z daleke Vojvodine, sačega sčinjene,
Sitin se i danas rodne m’ Grobnišćine,
Moj lik ča cilon Rvatskon luta!
Pišen Anti z daleke zlatne ravnice,
I va Riku milu ka di bistra Ričina još teče,
Pamte vitri povik tvoje dice,
Vavik pisniku, ćo, dušon t reče!
I kad se vrnen ednoj jubavi,
Patnji ča vično nemir rodi,
Kud duša se sama hodi,
Ča l sta će zapis ovi ubavi…
Pjesma je dio zbirke „Odraz panonske zore: Autobiografska reminiscencija identitetskog bitka“, koja je digitalno objavljena u travnju 2026. godine kao preliminarno izdanje.
Autor Nikola Puzović (r. 2006. u Rijeci) hrvatski je društveno-politički aktivist i publicist iz Vojvodine. Pjesma „Kvarnerskon rodnemu kraju“, zajedno s drugim dijalektalno oblikovanim pjesmama u zbirci, predstavlja zasebnu cjelinu zanimljivu i s jezičnog, odnosno dijalektološkog ledišta.
