Ne ćemo dugo čekati ni na takozvane studentske nemire u Lijepoj Našoj
I dok se naivni raduju pada srbijanskog vođe Aleksandra Vučića, pametni upozoravaju da studentarije nema na izbornim listićima pobjednika, tamo je prosjek godina oko 60. Već viđeno, od Arapskoga proljeća do Radija 101, preko baršunastih, narančastih i inih revolucija. Vučić se pametno uklonio i sad će čekati da se heterogeni pokret (od četnika i slobodnih zidara do ekologa) unutar sebe uruši i razočara one koji su željeli promjene.
Kakve reforme uostalom može bilo tko u istočnoj Europi ponuditi? Privatizacijska baka s kolačima je prošla odavno (tko zna što je npr. Zelenski potpisao npr. s Britancima, ili Vučić s Amerikancima?), poljoprivreda i trgovački lanci pucaju pod nelojalnom konkurencijom, mladi i stručni su većim dijelom otišli na Zapad, a u ružnim velegradovima se okupio proletarijat i birokracija koji ovise o državnoj sisi.
A nacionalnu homogenizaciju lako je postići; samo Vulin ili neka drugo dežurno spadalo zavikne Kosovo, Oluja, Jasenovac i dobivaš izbore.
Vučić je uspio u tragikomediji s Rafalima pridobiti Francuze (možda Francuzi imaju i dionice rudnika Trepča?), Nijemce kupiti litijem, a zadržati podršku Rusije i Kine.
Čudna ljubav Trumpove administracije prema Srbiji
Nije mi još dokraja jasno zašto SAD podržava Srbiju, valjda joj geopolitički treba? Dobri su odnosi i s Turcima i s Orbanom! Začuđujuće, tko ne razumije politiku. S druge pak strane, bilo je zanimljivo gledati kako se u TV emisiji profesor Pupovac ograđuje od Vučića kojemu je išao pod noge (ni luk jeo ni luk mirisao), kao i Porfiriju (tolerantni Porfirije ustoličio je crnogorskoga mitropolita zrakomlatom u Cetinju, a držao je i opijelo za ratnoga zločinca Ratka Mladića kojega je vascelo srpstvo oplakalo), isti taj Pupovac, koji u svemu patriotskom kod Hrvata vidi fašizam, sada mudro šuti, kao što je mudro šutio o sudbini dr. Ivana Šretera (1950.-1991.)
U njegovim “Novostima” likuje se kada padnu dva hrvatska zrakoplova (naslovnica), piruju isti ideološki orjunaši, socijalisti i liberali koji su išli Porfiriju pod noge… Sapienti sat!
Ne ulazim ovdje u pitanje što su mu oba brata služila u neprijateljskim formacijama, to ipak nije njegov grijeh, niti ćemo mi u Hrvatskoj određivati tko će predstavljati hrvatske Srbe, ne treba nam neki srpski Sejdo Bajramović ili Željko Komšić.
Demonstracije će se pojačati
Danas se ratovi vode i preko medija, ne će više radio i novine rajcati raju već će njihov mozak, vrijednosti i ponašanje određivati internet i u manjoj mjeri TV. Zato očekujem val demonstracija u ekonomski posrnuloj i nestabilnom EU-u, pa tako i u Lijepoj Našoj. Druga poluga koju rado rabe službe jesu nogometni navijači.
Demontiranje reprezentacije išlo je usporedo s idiotskim nastupom maloga dijela naše najjače navijačke skupine, Hajdukove Torcide, u kojem se vukao Ajaxov plavi lijes (FC Ajax je židovski klub) i vrijeđalo nesretnu djevojku preminulu u 16. godini u konclogoru Bergen 1945. (uzrok smrti tifus i izgladnjeli organizam), spisateljicu Anu Frank.
Te bi korisne idiote trebalo podučiti povijesti, naime, da je vođa hrvatske desnice (HSP) bio Hebrej Josip Frank, a da je NDH proglasio Slavko Kvaternik. I da je dr. Andrija Hebrang jedan od vođa HDZ-a.
Zatamnjeni Hakenkreutz
Ali koja je teta učiteljica bile tiće učila pjevati te pjesmice? Ima pravo Igor Štimac kada kaže da su se infiltrirale među čestite i naivne navijače službe koje ne žele dobro Hrvatskoj. Njihova glupost i neodgojenost je imala odjeka u svijetu većega negoli kad je srbijanski državni i crkveni vrh veličao Ratka Mladića.
A kad smo već i kod Ratka, sjetimo se narodnog imena Ranka Ostojića kojemu je za njegova mandata upravo Poljud “ukrašen” Hakenkreutzom (kukasti križ). Žbiri nisu ništa pronašli, kamere trenutno nisu radile… Akcija stadion, Trojanski konj.
U sadašnjem trenutku dok se molimo da mir obasja bratski ukrajinski narod pitamo se ima li Hrvatska alternativu turizmu i iseljavanju? Gubimo najbolje kadrove, a na moru nam rentijerstvo (Ultra, Zrće…) uništava mlade do te mjere da inače hladnokrvni i samozatajni gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković već po drugi puta javno proziva da kamioni s kokainom nesmetano dolaze u Dubrovnik.
Mato je HDZ-ovac poslušan svome vrhu, i u doba korone odani vojnik stranke koji vjeruje u službeni narativ. Dakle, nipošto katastrofičar i Don Quijote već tvrdi realist, i to dobro upućen u statistike sudske, medicinske i policijske.
Komu će ostati to naše bogatstvo? Useljenicima, stranim korporacijama ili nekim barbarima koji će oružjem pokoriti Europu?
Upravo je i Drugi svjetski rat tema na kojoj se Hrvati razilaze, jer istina nije ugodna ni po ljevicu ni po desnicu. A bogme ni po liberale. Sad nam je potrebno jedinstvo i odlučno vodstvo, jer nama nije opasnost mala i posrnula Srbijica, već globalističke sile, naše podjele i nemoral. Prvi puta ne znam za koga ću glasovati ako budu izbori.
Svakako ne za globaliste koji stavljaju pse i mačke ispred ljudi.
