Ivo Josipović ne ide na utakmice “vatrenih” jer ih ne voli

Miliji su mu Dodik, Jovanović i Ježić od Šukera i HNS-a

Zašto Ivo Josipović ne ide na utakmice „vatrenih“? Prema Jutarnjem listu (13. 10. 2014.) evo zašto: "Odlaskom na utakmicu gdje postoji visoki rizik od nacionalizma, rasizma, izgreda, predsjednik šalje krivu poruku. Ja silno volim i cijenim našu nogometnu reprezentaciju i sretan sam kad pobijedi, a vrlo rado ću doći na utakmicu kada gospodin Šuker i nogometni savez ispune ono što su i meni obećali da će učiniti. Dakle, kad srede stanje u organizaciji i da svima koji dođu na stadion bude ugodno", rekao je predsjednik Josipović. Predsjednik Josipović je dodao kako je isto i s odlaskom na utakmice u organizaciji onih sportskih organizacija u kojima nisu transparentni procesi upravljanja i financiranja.“

Tu je mesto Josipoviću – na prelepom stadionu predragog Partizana

Naš dragi Ivo „von Pantovčak“ pažljivo bira s kime će se družiti i, razumljivo – njegova umjetničko duševna strana – više voli komornu od stadionske atmosfere. Pa na klaviru „na uvce“ gudi Miloradu Dodiku Olivera! Rijetku (jedinu?) našu prvu i pravu zvijezdu koje ne će ni „tamo“ ni „njima“ pjevati za nikakve „pare“. Ali hoće silom – umjesto njega „gudit će im najviša izvršna vlast, ako treba – kad već zna svirat. Fini jedan čovjek taj Dodik, ovih dana govori kako je Radovan Karadžić (bio) vizionar. Bit će imao „viziju“ Srebrenice. Fino jedno društvo. Skužio je ovo čak i jedan Denis Latin pa „našpotao“ Josipovića – ne biste vjerovali. Komorno dakle može, no zašto bi se izlagao „visokom riziku nacionalizma, rasizma i izgreda“ na stadionu.

"Nacionalizam, rasizam, izgredi" – redoslijed iz olovnih vremena

Pratite li vi, dragi čitatelju, redoslijed opasnosti u koje se Josipović ne bi „štel mešati“, odnosno svojom „fon pantovčačkom“ aurom na stadionu posredno ih poduprijeti? Prvi je „nacionalizam“, drugi „rasizam“, treći su „izgredi“ (to je kad, mislim, huliganski ološ izbije oko policajcu). Najopasniji je dakle „nacionalizam“. Gledam u kavu pa mi se nekako nadaje kako Ivo misli na „'rvatski“. Vraća nam se ta  represivna inačica 1971. kao represivnija, a familija Josipović „tute“ ima nešto iskustva. E toga bi „nacionalizma“ trebalo satrti, ma što se pritom s njim satrlo, možda i narod. Ipak, više me brine nešto važnije, ma što brine, straši me, premirem – naime kako je do „nacionalizma“ u isti red Ivo Josipović metnuo ubitačni pojam „rasizama“. „Okrpi“ li te netko rasizmom – gotov si. Hvala predsjedniče Ivo, naš Najdraži. “Izgredi“ pak zbog kojih se može izgubiti i oko i glava, koji su na nogometnim stadionima zapravo jedina, ponavljam jedina, u realnom vremenu i prostoru, stvarna opasnost, na repu su Josipovićeva slijeda opasnosti. Više mu je do verbalnoga delikta, tko što viče, s tim se lopta. Doći će možda na tekmu, kad nogometaš Šuker i nogometna organizacija riješe te „opasnosti“.  

Za izgrede u državi zapovjedno odgovoran (i) predsjednik države

Ma dajte, nogometaš Šuker, iako sigurno najpoznatiji Hrvat u svijetu, ma koliko i ma kome to bilo krivo, mogao BI riješiti „izgrede“ na utakmicama? Ne može, a onaj koji bi to mogao, a ne će – Ivo je Josipović. Kako? Jednostavno – naredi „tajnim službama“ da otkriju „tajnu“ tko baca baklje po stadionima, tko pali, kuri, tko namjerno i ciljano proizvodi „stadionski ustašluk“ – sve je to u rukama Ive Josipovića (i Zorana Milanovića), a miljama daleko od Šukera i HNS-a. Uz malo organizirane sile, ako je nužno i batina, koja je u rukama Ive Josipovića to bi se moglo riješiti za manje od godinice. Kad bi se htjelo, i ne mogu nego zaključiti – kad to vlasti ne bi odgovaralo i tko zna kome sve još izvan hrvatskih granica, kojim silama i kojim „silnicama“, problem bi se mogao brzo riješiti. Izgredi se odvijaju osim na stadionima, na ulicama, cestama, a to je teritorij države i Ive Josipovića. Pored toga nogomet je samo povod a uzroci su, opet, u toj istoj državi-društvu u kojoj je Josipović za nacionalnu sigurnost i zapovijedno odgovoran, a ne HNS i Šuker. Ako se pak vratimo na „teritorij“ verbalnog delikta, onda je evidentno kako Josipović također časti simbole jednoga totalitarizma, onoga „crvenog“, zanemarujući primjerice ulogu crvene zvijezde u agresiji na Hrvatsku ranih devedesetih. Realno, pod njom su se odvijala i tekla sva ta stradanja, smrti, razaranja Hrvatske, pod zvijezdom s „lijepe kape partizanke“. On je, dakle, za crvenu zvijezda – spreman. Nije li to čista i uporna provokacija drugačije „spremnosti“ i to s najvišeg mjesta, ne samo na stadionima već i „šire“?

Verbalni delikvent Josipović

Ovih dana „omaknuo“ se Josipoviću još jedan, bit će ipak rasistički „delikt“ – spremno je na javnom mjestu, skupu, nazvao profesore Tomca i Jurčevića „luđacima i bilesnicima“. Opaki je to „delikt“ naročito u „crvenom ozračju“, kojega „fura“ Ivo Josipović, pa još s vrha vlasti. Imaju eto i stadionski huligani što od Josipovića naučiti, makar ni ne dolazio na stadione. Naveo je on još jedan razlog nedolaska: ne bi na „utakmice u organizaciji športskih organizacija u kojima nisu transparentni procesi upravljanja i financiranja“. Prvenstveno je to žalac usmjeren prema Dinamu i Mamiću, jednom od najprofitabilnijh organizacija u Hrvatskoj, a zatim prema Šukeru HNS-u, sličnoj takvoj „krovnoj“ organizaciji.

Jasno je kako je Josipović u sukobu Željko Jovanović protiv Dinama, Mamića i HNS-a na strani Željka Jovanovića u što nema ni trunčice sumnje. Međutim, nešto drugo se ovdje nadaje kao važnije, naime to da bi onaj koji drugima spočitava „netransparetnost“ i svojevrsnu „prljavštuinu“ u poslovanju sâm od toga morao biti čist. Josipoviću su jedni „netransparentni“ do te mjere mrski da se s njima ne želi družiti ni na stadionu, dok mu drugi „netrasparentni“ nimalo ne smetaju, poput Robetra Ježića sudionika u kriminalnom djelovanju. On mu je mio pa mu je čak i financirao njegovu predsjedničku kampanju. Doista se od Ive Josipovića ima što naučiti.

Mato Dretvić Filakov