Šačica žednih i uzjogunjenih vampira Kada smo koncem dvadesetog stoljeća Vraćali državnost našoj Domovini, Vođe su obećavale puno toga. Zaklinjali se da će iznad Hrvatskog sabora Jedino biti veća moć svemogućeg Boga. Ispuniše li državotvorci obećanja? Naravno, ne. Godinama prividnu sliku demokracije stvaraju. Pred svakom šušom pokorno povijaju glave I uporno nas obmanjuju i varaju. Na kugli zemaljskoj jedino u mojoj Domovini Narod uzalud zaokružuje i bira, A vladu i parlament obično saziva i raspušta Ista šačica žednih i uzjogunjenih vampira. Domovino moja, uzalud se pitam Zašto jedino u tebi od iskona do sada „Ugrožena manjina“ neprestano reži I nad većinom moćno dominira i vlada? Do kada ćemo gledati poremećene umove Koji Hrvatski parlament neometano pretvaraju U zadimljenu Balkansku krčmu, U kojoj neistomišljeniku u oči skaču, Nekontrolirano teturaju, loču, podriguju i žvaču. Gospodo, na vama je povijesna odgovornost, Što neki Hrvatski sabor, u kojem su uživali sve blagodati, Nazvaše ni manje ni više nego kokošinjac. Hoće li konačno doći Mesija da mu vrati dostojanstvo? Ili ćete tu svetinju pretvoriti u zvjerinjak i svinjac. Pejo Šimić