Bošnjački unitarizam, centralizam i vjerski ekstremizam najrazornije su oružje protiv Hrvata
U zemlji nepremostivih razlika, koje se svakim danom sve više međusobno udaljuju, i ne čudi činjenica da nema ama baš ništa zajedničkog što bi narode približilo i povelo u neku zajedničku budućnost. Nitko na tome ništa i ne čini, napose onaj narod koji iz sveg glasa govori, i tvrdi da je Bosna i Hercegovina održiva u svojim razlikama i posebnostima. I ne samo da ništa ne čine u zakopavanju provalija i obnavljanju porušenih mostova, već provalije kopa još dublje i šire, te ruši svaki ostatak nekadašnjih mostova koji su bili neka međusobna poveznica drugi i drukčijih.
Hrvati u Jajcu
Oni, Bošnjaci, Bosnu i Hercegovinu komadaju i pregrađivaju, dijele i ne priznaju u njenoj šarolikosti, više negoli i najveći njeni protivnici. Bošnjački unitarizam, centralizam, vjerski ekstremizam najrazornije je oružje koje se koristi u miniranju i onog malog ostatka, bosanskohercegovačkog mozaika. Do Bosne i Hercegovine drže samo onoliko koliko u njoj i s njome kao izabranim sredstvom mogu realizirati ciljeve iz Islamske deklaracije ratnog zločinca Alije Izetbegovića. Na tom putu uključuju, milom ili silom, sve one koji se nađu na njemu. Pa čak i djecu, što gotovo i ne iznenađuje, prvo iz razloga što su beha Muslimanke dobile zapovijed da moraju roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe i troje za Bosnu i Hercegovinu, i drugo što je praksa svih muslimanskih zemalja svijeta da djecu koriste kao sredstvo postizanja političko vjerskog cilja.
Koliko je samo muslimanske djece opasano, čak od strane roditelja, eksplozivom i poslano u samoubilačke akcije brutalnog islamskog terorizma, strašno je i pomisliti na taj broj. Zastrašujuće i još više kada se taj vid borbe za vrlo opasan cilj, islamska Bosna i Hercegovina, za početak malo umjerenije koristi i u zemlji čiji mir i rascjepkanu cjelovitost četvrt stoljeća čuva međunarodna zajednica. Stječe se dojam, na temelju šutnje i velike pristranosti na strani Bošnjaka da međunarodna zajednica i sudjeluje u tom procesu islamiziranja.
Nezabilježen je broj bošnjačkih maloljetnika koje vlast i vjerski subjekti koriste kao sredstva protiv drugi i drugačijih u zemlji. Ubojstva kršćanskih dječaka po Sarajevu, Denis Mrnjavac, i sarajevskim školama od strane muslimanskih maloljetnika, dijelom i od strane odrasli, dio je globalnog muslimanskog procesa korištenja djece u terorističke akcije. No, tamo gdje to ne mogu obaviti djeca aktiviraju se njihovi učitelji. Ubijaju se hrvatski povratnici, uzurpira njihova imovina i onih koji se još nisu vratili. Zabranjuje se svim nedopustivim sredstvima nepoznata suvremenim europskim dostignućima ljudski prava i sloboda obrazovanje hrvatskoj djeci po hrvatskom planu i na maternjem hrvatskom jeziku. Žestoko se već četvrt stoljeća iz svih bošnjačkih centara političkih i vjerskih agresira na hrvatske škole, sustav dvije škole pod jednim krovom. Ekstremistima smetaju dvije škole pod jednim krovom, znači smetaju im i dvije nacije, dva različita naroda u jednoj državi.
Ukinuti hrvatske škole, pa bile one pod istim krovom pod kojima su i bošnjačke zločinački je plan ubijanja hrvatske budućnosti u Bosni i Hercegovini. Te zabrane koje su sve agresivnije, za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini imaju elemenata otomanske prisilne islamizacije. I na tu agresiju svijet koji se naftno pristranski umiješao u beha problem šuti, pa čak i odobrava. Bio je to dodatni povod bošnjačkoj strani da i hrvatsku djecu iz tih škola koriste u svoje obrazovno isilovske planove.
Naime, tamo gdje ne uspijevaju ni zastrašivanjem pa čak i ubijanjem, ulaze među hrvatsku djecu i vrbuju ih za svoje islamske ciljeve na način da ih organiziraju u prosvjede protiv svoje hrvatske škole. Protiv samih sebe, protiv svoje budućnosti, što kazuje da bošnjačka politika unitariziranja, odnosno islamiziranja Bosne i Hercegovine ne preza ni od ćega. Poznat je "jajački slučaj" kada su Bošnjaci uspjeli, priča se plačanjem svakom hrvatskom dječaku i djevojčici po čak do petsto konvertibilnih maraka, izlazak na ulicu i da viču i osuđuju školu u koju idu, da osuđuju sami sebe i hrvatske branitelje koji su im to svojim životima omogučili.
Zar to nisu velike sličnosti s turskim otimanjem kršćanske djece iz majčina zagrljaja u procesu prisilne islamizacije. Vrbovati djecu, plaćati im da rade protiv sebe, protiv svoje budućnosti, protiv svoga doma, isilovski je vražji posao koji ima pristalica i među Bošnjacima, koji vode politiku "cilj opravdava sva sredstva". I nekoliko puta bošnjačka politika ekstremizma izvodila je hrvatsku djecu u Jajcu da se bune protiv dviju škola pod jednim krovom, a zapravo to je bila planska pobuna protiv hrvatske škole. Jer bošnjačka djeca ne izlaze i ne bune se protiv svoje škole koja je pod istim krovom sa hrvatskom.
Treba hrvatsku djecu prisiliti da uče bošnjačku povijest onakvu kakvom im je Bošnjaci kalibra ratnog zločinca jednog bugojanskog Mlaće, pišu. Hrvatska djeca se prisiljavaju, kad im se ukine škola na hrvatskom jeziku i hrvatskom programu, da uče o ratnom zločincu Aliji Izetbegoviću, Armiji BiH koja im je poubijala roditelje, bake i djedove, njihove vršnjake, osmero hrvatske djece granatirane sa položaja zločinačke ABiH dok su se igrala na igralištu u Vitezu. Smetaju im dvije škole pod jednim krovom jer ne mogu hrvatska djeca učiti povijest bošnjačkih akademika koji pišu da nije bilo prisilne islamizacije u vrijeme turskog danka u krvi. A onda kada hrvatsku djecu stjeraju u jednu bošnjačku školu tada je lakše otpustiti učitelje, nastavnike i profesore hrvatske nacionalnosti, jer kome trebaju i koga da poučavaju na hrvatskom jeziku.
Još jedan dokaz mirnodopske prisilne islamizacije, danas nametane u distriktu Brčko. Naime, već nekoliko dana traje bošnjačka agresija na hrvatsku djecu u tom beha dijelu na način da im otpuštaju učiteljicu, kojoj iz osjećaja domoljublja i rodoljublja nije bilo teško putovati nekoliko kilometara samo da bi djecu učila hrvatski jezik, hrvatsku povijest u Bosni i Hercegovini i povijest građansko-vjerskog beha sukoba za teritorij. Zbog tih hrvatskih nacionalnih i vjerskih vrjednota, zbog tih trinaestostoljetni hrvatskih korijena u Bosni i Hercegovini bošnjačkom ekstremističkom vodstvu, koje Bosnu i Hercegovinu prisvaja kao svoju babovinu smetaju hrvatski učitelji, hrvatski jezik, hrvatske škole i naravno djeca koja žele i imaju dječje pravo da rastu i odrastaju na hrvatskom stablu svojih pradjedova. Strašni napadi i uvrede puni mržnje koje u sebi nose samo vjerski ekstremisti odapinju se na hrvatsku djecu u distriktu Brčko, na njihove roditelje i učitelje. Dovoljno je pogledati bošnjački portal „Otisak“ i vidjeti svu mržnju koja se odapinje na sve što je hrvatsko u distriktu Brčko.
Zbog svih tih ekstremističkih procesa koje vode Bošnjaci, udarajući čak i na najosjetljiviju kategoriju hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta djecu potrebno je možda kao nikad do sad budući da se u tomu vide elementi turske prisilne islamizacije, imati dvije škole, ne pod jednim krovom već zasebne svaka pod svojim krovom, na svom teritoriju, sa svojim programima i dakako na svojim jezicima. Samo tako će biti, u dvadeset i prvom stoljeću na pragu Europe, ispunjena i življena dječja prava na obrazovanje, na budućnost u svom nacionalnom i vjerskom identitetu. Sve drugo je najgrublje kršenje dječjih i ljudskih prava i sloboda koje u Bosni i Hercegovini od strane Bošnjaka nad Hrvatima neometano traje već četvrt stoljeća.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više