Ugledna književnica Pepita Turina

Hommage slavnoj Čileanki hrvatskih korijena u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu

Večer posvećena Pepiti Turini, čileanskoj književnici hrvatskih korijena u povodu 110. godišnjice njenog rođenja, održala se u srijedu, 22. ožujka, u multifunkcionalnoj dvorani Sveučilišne knjižnice u Splitu. 

Pepita Turina

O važnosti rada Pepite Turine na skupu je govorio student sociologije Krunoslav Malenica, dok su studentice Kristina Perišić i Antea Renje čitale ulomke Turininih djela na hrvatskome, a Alejandro Fabjan Plenkovic na španjolskome jeziku. Prikazan je i video uradak Branke Bezić Filipović, predsjednice Hrvatske matice iseljenika Split, o životu književnice, a iz Santiaga se putem Skypea javila Karen Muller Turina, kćerka Pepite Turine.

Pepita Turina, pravim imenom Josefa Alvina Turina, rodila se 1907. godine u Čileu, u vrijeme kada se nije pridavalo mnogo važnosti obrazovanju žena. Unatoč tome ostavila je neizbrisiv trag svojim esejima, književnim raspravama, pričama i romanima, ali i kao jedna od osnivačica eksperimentalnog kazališta na Universidad de Chile. O njenom radu u tisku je posvećeno više od 70 osvrta i književnih kritika.

Ugledna književnica odrasla je u deseteročlanoj obitelji Turina, čije se prezime danas nerijetko susretne u čileanskom javnom životu. Ivan Turina Baretić i Izabela Turina Gudac, roditelji Pepite stigli su u najjužniji grad na svijetu Punta Arenas 1892. U kući Pepitinog oca Ivana utemeljeno je Hrvatsko dobrotvorno društvo (1900.) kojem je počasni član bio i biskup Josip Juraj Strossmayer. Ivan Turina je s obitelji kasnije preselio u grad Valdiviju, u središnji i klimom ugodniji dio Čilea. U Valdiviji je odrasla i Pepita. U tom se gradu školovala te studirala glazbu. Svoja prva književna ostvarenja Pepita Turina je objavila u listu El Correo de Valdivia. Kada se preselila u tisuću kilometara udaljeni Santiago (1936.) držala je predavanja o književnosti i glazbi na Universidad de Chile, gostovala na sveučilištima u Concepciónu, Chillánu, a potom u Urugvaju i Argentini. Redovito je imala svoje priloge iz kulture na radio postajama, posebno emisijama kao što su La Hora de los Grandes Maestros de la Música i La Hora yugoslava namijenjenom našem iseljeništvu uglavnom dalmatinskog podrijetla.

Pepita Turina zajedno sa Zlatkom Brnčićem pokreće Eksperimantalno kazalište na Universitate de Chile, koje postavlja Brničićevu dramu Elsa Margarita (1943.). Bio je to prvi nacionalni komad koji ovaj teatar izvodi i izvan Čilea. Objavljivala je kazališne kritike u listovima El Heraldo de Nunoa i La Opinión.

Pepita Turina je kao istaknuta promotorica kulture i svestrana umjetnica sa suprugom piscem, folkloristom i istraživačem Orestom Plathom okupljala čileansku intelektualnu elitu svojega doba.

Među djelima Pepite Turine, Jerko Ljubetić, profesor i ugledni prevoditelj čileanskih pisaca hrvatskog podrijetla, posebno je istakao romane Un drama de almas (Santiago, 1934.), Zona íntima: la soltería (Santiago, 1941.) u kojima se otkriva njezin istančan osjećaj za psihološko nijansiranje. Ona unosi u čileansku literaturu otklon od izvanjskog i lokalnog i priklanja se univerzalnim temama. Težište njezina romana je u unutarnjem svijetu i svijesti. Poznati su njezini 'multidijalozi', fiktivne rasprave između mislilaca i književnika o bitnim životnim pitanjima. U zrelijim godinama piše eseje u koje unosi originalnu novinu u prezentaciji razmišljanja u odnosima među ljudima: Multidialogos (Santiago, 1978.), Multidialogos sobre el matrimonio, la familia y sus prismas (Santiago, 1985.). Zanimljive su i njezine pripovijetke, koje je objavljivala u dnevnom tisku, raznim tjednicima i časopisima. U opusu Pepite Turina, koji je obilježen vrlo pesimističkim pogledom na život, svakako treba izdvojiti Tri božićne i još jednu priču, koje obojene toplinom sjećanja i pozitivnim osjećajima zauzimaju posebno mjesto i, kako to kaže čileanski akademik i dopisni član HAZU Ernesto Livačić Gazzano, „pokazuju njezinu suptilnost u poznavanju posebnoga svijeta djece i adolescenata i sposobnost da im se obrati privlačnim i osjećajnim jezikom“.

Događaj se odvijao u organizaciji Sveučilišta u Splitu, Sveučilišne knjižnice, Filozofskog fakulteta – Centra za hrvatske studije u svijetu i Hrvatske matica iseljenika podružnice Split.

Nives Matijević