Psihoemocionalni portreti Zlatka Modrića

Promotrimo li izdaleka autorove slike iz ovoga ciklusa, opažamo konture, obrise figura, ljude, čovjeka u razgovoru…

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Zlatko Modrić, autor je slojevitog ciklusa Psihoemocionalni portreti izvedenih u akrilu, uglavnom na srednjim i većim platnima, 100 x 80 cm i 120 x 100 cm, snažne kolorističke gestualnosti. Ako izdaleka promotrimo Modrićeve slike iz ovoga ciklusa, jasno opažamo, primjećujemo konture, obrise figura, ljude, čovjeka u razgovoru, u razmišljanju, u očaju i sreći, uzbuđenog ili hladnog, no kako se približavamo, linije se pretvaraju u površine pokrivene  bojom, da bi se u neposrednoj blizini suočili s likom, koji istini za volju, pomalo sliči ljudskom biću, no on je sačinjen od različitih ploha boje koje se suživotno obzirno dodiruju ili se imaju namjeru udaljiti i tek tada počinjemo razmišljati, što je ili tko je pred nama, tko se krije u tim nježnim nanosima boje?

Za trenutak se vratimo ideji autora i doista, polako sagledavamo seriju raznovrsnih likova koje je slikar vješto portretirao, zaogrnuvši njihovu stvarnost, njihove karakterne crte u niz slojeva boje koje se nadopunjuju i grade lik i njegovu osobnost o kojoj pojedina boja govori najviše i najpreciznije.

Modrić je kreirao ČOVJEKA BOJU ili LIKOVE OBOJANE OSOBNOSTI u seriji skrivenih likova, mada i mi sami možemo se poslužiti vlastitom šifrom prepoznavanja i u ovom portretima vidjeti i lica na koja autor nije mislio dok ih je pomno slikao, pazeći da ne izgubi iz vida niti jedan element koji je tako bitan za tu osobnost. Istodobno valja ukazati i na veliki format u koji Modrić smješta svoje portrete, naime, dojma sam da baš tu psihoemocionalnost pojedinog lika posebice ističe. Naravno, autor se zacijelo služi određenim kolorističkim šiframa u prezentaciji duševnih stanja  ali i cijelim nizom  likova s kojima se na svoj način u ovoj seriji pomalo i poigrao.

Cijeloj toj seriji portreta psihičkih stanja koja su konkretizirana u boji, kroz boju, Modrić je pridodao i svoj autopotret, u usporedbi s prethodnim slikama, on je izveden krajnje realistično, no struktura autoportreta je podijeljena u niz elemenata, poput saća, koji tvore autorov odraz u zrcalu. Zlatko Modrić realizirao je vrlo zanimljiv, intrigantan ciklus (tko su oni i zašto su takvi?), ciklus nepoznatih lica i neobičnih tijela, koji žive tu pored nas ili smo to mi, svatko od nas, na svoj način, u svojoj boji. Modrićev ciklus upozorava na ono što je u ljudima, u čovjeku najvažnije, a to su emocije, osjećaji koji se ne mogu opipati, izmjeriti ali se itekako mogu vidjeti i oćutiti, budimo osobe s licima, ne dopustimo da ih zamijeni sloj, nanos boje.

Miroslav Pelikan