Uskrsnu mi slika moje mame! Nakon brojnih ljeta I svjetla i tame, Čekanja na sutra, Nakon budnih snova Jednog tihog jutra Uskrsnu mi slika moje mame! Začuh eho njena tihog zova I kao na javi, u zbilje predivu, Ugledah ju živu! Nagnuta nada me Umiva mi lice I tiho pjevuši, Dok se dječja roba Na dvorištu suši. Malene mi ručice Privija na lice I ljubi ih, ljubi netremice. Ugledah joj oči zelen-sive boje: (Takve su i moje!) Dva svjetla sred tame Što jedino za me I svijetle. I žive. Kojima se pjesnici Klanjaju i dive! Nakon ljeta mnogo Po neravnu hoda Bog mi je pomog'o Da mi mrtva majka Zadnji cjelov poda. Malkica Dugeč, 8. 5. 2017.