Nove slike tvore jednu zaokruženu priču

Nove slike nemaju potrebu za fotografijom kao predloškom

 

 

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar i grafičar iz Koprivnice, Darko Markić, rođen je 1983. u Vukovaru. U Zagrebu je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Ante Kuduza. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Bavi se pedagoškim radom. U posljednje vrijeme intenzivno i kontinuirano radi na novome ciklusu, koji se u mnogome razlikuje od prethodnih.

• Gospodine Markiću, intenzivno radite na novome ciklusu. Novi je ciklus karakterističan po svome manjem formatu za razliku od prethodnih.

– Da, s novom godinom sam igrom slučaja započeo slikati i novi ciklus slika. Radi se o slikama znatno manjeg formata od predhodnih nekoliko izložbi koje sam realizirao gdje je najmanji format bio 200×200 cm.

 

• Sa slika je nestala fotografija kao predložak.

– Na prijašnjim slikama, odnosno u cijelim ciklusima slika, koristio sam fotografiju kao predložak zbog, između ostalog, i dokumentarnog momenta. Netko bi rekao teško a ja kažem nepotrebno je pamtiti ili izmišljati anatomiju pasa koji su bili motiv kao i aviona gdje je mnoštvo detalja koje valja prikazati da bi motiv bio uvjerljiv u mjeri u kojoj sam to htio da bude. Nove slike nemaju potrebu za fotografijom kao predloškom jer sve gore navedeno više nije primarno. U ovom ciklusu slikam isključivo iz mašte, figuralno a ponekad i apstraktno.

 

• Slike u novom ciklusu nastaju brzo, slikate slobodno

– Nove slike nastaju brže uglavnom zbog formata koji, za sada, nije veći od 100×60 cm a i iskustva sa velikih formata gdje mi se prelaz na manje spontano nalaže kao olakotna okolnost. Kraće vremena mi treba i zbog spontanog pristupa slikanju gdje u svakom sloju slike ponešto zadržim iz predhodnog sloja. Slikarskom činu pristupam i znatno slobodnije, ne dorađujem svaki detalj kao prije pa i to utječe na vrijeme izvedbe.

 

• Slike na početku u novome ciklusu karakterizira apstrakcija. Što se događa kasnije s tim apstraktnim elementom?

– Apstrakcija je uvijek prvi lejer u novim slikama. Radim ju svjesno jer dio tog prvog sloja se uvijek nazire i u završnom sloju slike. Na novim slikama je mnogo podslikavanja i smatram tu metodu rada kao osnovni likovni problem koji rješavam. Kako podslikani slojevi odmiču tako i apstraktni element postepeno prelazi u figuralni.

 

• Novi ciklus nazivati i eksperimentalnim slikarstvom jer neprestano istražujete, rekomponirate.

– Eksperimentalno slikarstvo je poznat likovni termin u suvremenoj umjetnosti. Te vrste slikarstva ima dosta upravo zato jer pruža beskrajnu slobodu u samom izrazu. Čak dopušta da ciklus slika ne mora biti stilski prožet kako motivom, izgledom tako i samom idejom i porukom koju slika prenosi. Istraživanje i variranje mi je u ovoj fazi bitno i interesantno, slikarstvo iznova počinje nastajati iz unutarnje motivacije.

 

• No ključni element novoga ciklusa jest porijeklo slika, naime, one su produkt Vašeg razmišljanja, obilježene su Vašim unutarnjim ustrojstvom.

– Slike su uvijek produkt vlastitog promišljanja i životnog iskustva svakog autora osim, naravno, ako umjetnik „prati trandove“ u slikarstvu to ne može biti slučaj. U mom slučaju nove slike su blagi prijelaz i tvore jednu zaokruženu priču između predzadnjeg, zadnjeg i ovog ciklusa. Oslanjam se na vlastito slikarsko iskustvo ali puštam isto tako da se dogodi i ponešto spontano, iz unutarnjeg ustrojstva.

 

• Protekla dva ciklusa, psi i avioni, čini oko 500 slika, većeg formata. Kako napreduje uoće rad na novome ciklusu?

– Radom na novom ciklusu sam krajnje zadovoljan. Ide relativno brzo i dobro. Često dobivam odlične povratne informacije kako od likovne publike, kolega umjetnika, tako i likovne kritike što, naravno, dodatno motivira.

 

• Novi je ciklus otvorio niz pitanja, zapravo, sa svakom novom slikom, upita i dilema je sve više, što je i bio Vaš cilj.

– Jedan od glavnih ciljeva mi je i bio otvarati više pitanja nego odgovarati na ista. Mislim da to dodatno produbljuje slikarsku priču u ovom ciklusu. Umjetnost ne mijenja svijet, za to je zadužena znanost, pogotovo ako pričamo o ovoj vrsti slikarstva koju trenutno produciram. Teško je, možda čak nemoguće a da bude suvislo i na koncu nepotrebno pričati o nečem što nije figurativno. Svi znamo da je apstrakcija neprikazivačka umjetnost, kako onda o njoj figurativno pričati.

 

• Imam dojam da Vas je umorilo veliki broj slika iz protekla dva ciklusa, uz naravno zamorenost samim motivima, stilom i metodama rada.

– Da, stil i metode rada su jako opasna stvar. Dođe jednostavno vrijeme kad ih treba napustiti bilo iz očaja ili vođen raciom. Bez odustajanja od nečega već naslikanog nema ni napretka, ni strasti a ni onoga što bi još moglo biti naslikano drugačije. Bez povremenog napuštanja metoda slikanja dolazi do svojevrsne manire likovnog izraza koja počinje opterećivati autora a i publiku. Naravno pri napuštanju bivših slikarskih motiva svejedno valja ostati svoj i unijeti nešto novo podjednako ili više likovno vrijedno.

• Kada napravite 50 slika u novome ciklusa, izložiti ćete ih.

– Plan mi je nakon relativnog broja od 50 slika pokazati ih javnosti putem nekoliko izložbi. Nije isključeno da ću ih izlagati i u korelaciji sa velikim formatima. Ovisno u kojim ću prostorima dogovoriti termine izložbi.

 

• Na kraju što su ključne razlike između novoga ciklusa i dva stara?

– Ključna razlika u novom ciklusu je što slike izgledaju pomalo ne dovršeno, što ne znači da nisu gotove. Ja se trudim da mi slika u svakom trenutku odaje dojam da je gotova. Nerijetko sam svjestan da slikam preko slike koja se može proglasiti dovršenom ali za mene ne i gotovom.

 

• Uživate u slikanju?

– Uvijek i oduvijek. Trenutno posebno jer radim nešto novo a osjećam da je i dovoljno dobro. Budimo realni, maksimalno pratim suvremeno slikarstvo u svijetu, danas zaista možete slikati gotovo bilo što i u tome uspjeti egzistirati. A možete biti i objektivno vrhunski slikar koji je jedina publika svojim djelima.

 

• Možete li opisati sliku na kojoj trenutno radite?

– Slika na kojoj trenutno radim, koju trenutno dovršavam, je vrlo slična predhodnim dvjema jer sam ih radio paralelno i u samom pristupu podjednako. Ona je trenutno za mene broj 14 što znači još 36 pa idem po povratne informacije od strane publike.

 

• Planovi?

– Planovi se ne mijenjaju mnogo. Cilj mi je čim više slikati ali i izlagati slike. U gradnji sam i novog atelijera koji će biti još veći sa posebnim radnim prostorom, prostorijom za sušenje slika te prostorijom za izlaganje i deponiranje istih..

 

Miroslav Pelikan