Opsežni izbor radova najplodonosnijeg razdoblja stvaralaštva ovog jedinstvenog hrvatskog slikara XX. stoljeća
Galerija umjetnina Split od 18. travnja priređuje izložbu „Juraj Plančić: Pariški opus“ kojom predstavlja opsežni izbor radova najplodonosnijeg razdoblja stvaralaštva ovog jedinstvenog hrvatskog slikara XX. stoljeća. Autorski izložbu potpisuje Biserka Rauter Plančić, povjesničarka umjetnosti, bivša ravnateljica Moderne Galerije (današnjeg Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti) u Zagrebu, autorica Plančićeve retrospektive iz 1996. godine i monografije objavljene 2004. godine, te vrsna poznavateljica slikarevog opusa. Izložba u Galeriji umjetnina u Split donosi ukupno 39 slikarovih remek djela prikupljenih iz značajnih hrvatskih muzejskih i privatnih zbirki. Postav izložbe potpisuju Biserka Rauter Plančić i ravnateljica Galerije umjetnina Jasminka Babić, a izložbu prati i opsežan katalog čije oblikovanje potpisuje Viktor Popović. Kroz tekstove koje prate svaku pojedinu umjetninu, Rauter Plančić nam razlaže detaljnu priču o iznimno kreativnom, iako kratkom, razdoblju Plančićeva boravka u Parizu, dok istovremeno donosi i uzbudljive priče o sudbinama samih slika, načinu njihova pronalaska i uvrštavanja u javne i privatne zbirke u Hrvatskoj.
Prošlo je 27 godina od posljednje retrospektivne izložbe posvećene stvaralaštvu Jurja Plančića (Stari Grad, 22. listopada 1899. – Pariz, 19. kolovoza 1930.), održane u Galeriji Klovićevi dvori, koja je brojem eksponata (ukupno 128 djela) prikazala slikarov opus ostvaren u Hrvatskoj do 1927. godine te respektabilni broj dotad dostupnih ‘pariških slika’ nastalih tijekom nepune tri godine slikarova rada i života u Parizu, odnosno od kasne jeseni 1927. do ranog proljeća 1930. godine.
Od spomenute zagrebačke retrospektive – i njenih repriza s manjim brojem izložaka u Splitu i u Staromu Gradu (1996.) – ‘praznine’ iz slikarova pariškog opusa do danas su u znatnoj mjeri popunjene jer su kustosi i privatni kolekcionari marno tragali za Plančićevim slikama širom Europe. Trud im se isplatio pa je unatrag desetak godina u Francuskoj, Njemačkoj i Švicarskoj pronađeno, otkupljeno i što je najvažnije u Hrvatsku dopremljeno još sedam Plančićevih čarobnih ulja koja publika u Splitu još nije imala prigodu vidjeti.
„Dodamo li tomu da i mlađim naraštajima likovne publike, umjetnika, kritičara i zaljubljenika u Plančićevo slikarstvo valja in vivo pokazati vrhunske slikarske domete koje je ostvario u okrilju mitske pariške sredine s kraja 20-ih godina prošloga stoljeća, zaokružili smo razloge priređivanja ove izložbe koja će, ne dvojimo, ne samo zanimati kustose i kritičare, nego i oduševiti publiku željnu susreta s „lijepom umjetnošću”. Plančićeve slike s lux parisiorum prosvijetljenom paletom, ovog proljeća udomljene na više od mjesec dana u Splitu – gdje je Plančić započeo svoje umjetničko školovanje u znanoj Graditeljsko-zanatskoj-umjetničkoj školi kao polaznik kiparskog odjela profesora Svitoslava M. Peruzzija, istovremeno i kao predani polaznik privatnih satova kod slikara Emanuela Vidovića, profesora prostoručnog crtanja na istoj školi – slikarska je svečanost a priori i Galerija umjetnina priredila ju je za svoju publiku kao povlasticu koja se ne propušta“. (Biserka Rauter Plančić, iz predgovora izložbenog kataloga).
Juraj Plančić (Stari Grad, 22. X. 1899. – Pariz, 19. VIII. 1930.) diplomirao je 1925. na slikarskom odjelu Kraljevske više škole za umjetnost i umjetni obrt u klasi Vladimira Becića. Prvi puta samostalno je izlagao u rodnomu Starom Gradu 1923. Tijekom studija i prije odlaska u Pariz izlagao je u Splitu na Jadranskim izložbama, a godine 1927. i u Zagrebu u Salonu Ullrich (s Krstom Hegedušićem). Plančićevo slikarstvo u početku se odvijalo u okvirima nacionalne romantike „medulićevaca“ i njihove arhitektonike slike, a zatim i u krugu magičnih izričaja „novog realizma“ koji su 20-ih godina prošloga stoljeća dominirali hrvatskim slikarstvom. U Pariz je stigao u kasnu jesen 1926. zahvaljujući stipendiji francuske vlade. Smjestivši se u podnožju Montmartrea, crta i akvarelira vedute mitskog brežuljka, a u muzejima proučava i oduševljava se djelima A. Watteaua i J. H. Fragonarda. U malim galerijama u rue de Seine otkriva i divi se slikama H. Matissea. Po isteku stipendije mora napustiti Pariz i smještaj pronalazi u Rosny souis Bois. U toj seoskoj sredini nadomak velegradu i u posvemašnoj oskudici začelo se Plančićevo zlatno slikarstvo. Prvi uspjeh i pozornost kritike bilježi na Jesenskom salonu 1928., a prve otkupe slika 1929. na godišnjoj izložbi Salona nezavisnih. Ohrabren postignutim vraća se u Pariz, iznajmljuje stan blizu Luksemburškog parka i nastavlja izlagati na Salonima u Grand Palaisu. Samostalna izložba 1929. u Galerie de Seine okrunila je njegove napore i širom mu otvorila vrata pariške internacionalne scene. Put prema punoj afirmaciji pa i financijskom blagostanju zaustavila je tuberkuloza od koje je bolovao i naposljetku preminuo u pariškoj bolnici 19. kolovoza 1930.
Nijedan hrvatski slikar nije imao tako ubrzan proces usavršavanja s novim izričajima modernizma, kao Plančić. Kao da je negdje njegova duša znala da nema vremena, jer će umrijeti u cvijetu mladosti i stvaralaštva. No, i za tako kratkog vijeka ostala je vječna riznica ljepote.
Izložba ostaje otvorena do 4. lipnja 2023.
