Naše kavane

U krivini za Rumu, Kod Francuza

 

 

U kavanu Na centru dođi, Braca,

tu će biti samo početak parade,

noćas ja čestim zarad onog placa,

ići ćemo u sve birtije koje rade.

Uz violinu da provedemo večer,

na obali Save i s ribom na žaru,

morat ćemo na večeru Kod Teče,

u tu našu omiljenu kavanu staru.

 

U krivini za Rumu, Kod Francuza,

velika sala, mogu stati svatovi cijeli,

stići ćemo večeras i do tog bircuza,

svega tamo ima, što ti srce poželi.

 

Onda samo preko puta Kod Moćana,

na rakiju, da dobro pokvasimo gušu,

iako najmanja, draga mi je ta kavana,

često sam u njoj ostavlj’o pare i dušu.

 

Poslije ćemo piti preko mjere svake,

a to se najbolje radi Kod Đulinca,

na p’janom jeziku tu mo’š bez dlake,

i, pardon, mokriti o'ma iza svinjca.

 

Kad počne svanjivati i 'vata se rosa,

pjevat ćemo pjesme šorom srijedom,

svratit ćemo još i na piće Kod Bosa,

i lijepo kući odlaziti, polako, redom.

 

A tu me čeka uvijek moja baka stara:

Kol'ko si opet u kavani ostavio novaca?

Moji su digli ruke, samo me ona kara:

Do sad si mog'o kupiti pola Hrtkovaca!

 

Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)