Nitko nikom ne vjeruje Brdoviti Balkan i udba Vječna su naša sudba. Nije nam nimalo laka Zavisnost od Turaka. U vječni pesimizam, Odveo nas bizantizam. Sve ima obrnuto lice I alternativne činjenice. Više nitko ne zna živ, Tko je prav, a tko kriv. Tko je crn, a tko crven, Tko je vatren, a tko drven? Tko pod kime kopa jamu? Tko nas izlaže sramu? Tko je kome policija? Tko je čija akvizicija? Tko nimalo nema srama? Tko pljucka k'o ljama? Tko stvara opću klimu? Tko ne govori istinu? Tko kome leđa štiti? Tko se tuđim perjem kiti? Tko kome kavu kuha? Tko je gladan kruha? Kome je država maćeha, A kome majka prava? Prodao bi brat brata, U zemlji ponosnih Hrvata. Za protekle škude Judine. Prodaju se velike ljudine. Za bijedne milodare, Rade nove Mata Hare. U svijet odlaze mladi. Život ovdje im se gadi. Politika na njih djeluje. Nitko nikom ne vjeruje. Ušli smo u kapitalizam, Uz eksplicitni bizantizam. Vozaju nas poput osla, Načertanije i bizantska posla. Ne poštuju kulturu ni naciju. Stvaraju balkansku asocijaciju. Mi smo uvijek j..ena strana. Europi od Balkana brana. Nera Krupić