Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Hrvatsko pravosuđe s USKOK-om i tajnim službama najodgovornije je za stanje društva i duha

 

 

Što je država udaljenija od hrvatskog športa to su njegovi uspjesi veći. Nisu li uspjesi obitelji Kostelić obiteljski primjer bez premca? Nisu li oba osvojena Davis cupa roditeljska investicija? Nije li Zdravko Mamić klubu „Dinamo“ i HNS-u značajno pridonio kako bi postali neovisni o proračunu Grada Zagreba i Republike Hrvatske? Nije li Zdravko Mamić Luki Modriću, ne ću reći, više od roditelja! Bio je osoba koja je u njemu, kao i u mnogima prepoznao i financijski podržao baš ono što su mnogi zanemarili ili ignorirali. Nije samo u pitanju dobrota, ljubav i plemenitost nego je isti onaj dar kojim netko postaje vrhunski športaš, znanstvenik ili kreator kakav je Mate Rimac u suvremenoj auto industriji, a Zdravko Mamić u gladnom  nogometnom tržištu.  Prepoznao je sve što naše gospodarstvo nije u stanju ostvariti u svojim djelatnostima.

Spomenute osobe, kao i mnoge koje ovom prigodom nije potrebno navoditi, ne rađaju se tako često i pametan ih narod cijeni i poštuje. Nažalost, poštovanje, priznanje i vrline su Hrvatima, u nekom povijesnom smislu, uporno bile politikom destruirane, a u socijalizmu dovdene do crte koja je građanski odgoj i nacionalni duh pretvorila u ideološke obmane sintagmom: „svi su za sve i sve je za svakoga.“ Služba  USKOK, DORH i tajne službe bile su dužne istraživati odgovorne, ove i prethodnih Vlada, za učinjene štete u gospodarstvu a ne voditi istragu protiv Zdravka Mamića koji,  iznosom zbog kojeg je nepravomoćno kažnjen, valjalo bi ga  nagraditi! Koja je korist za državu  kad se jedini udjel u nogometnim uspjesima svodi na osudu Zdravka Mamića?

 

Ostvarenim sredstvima osposobio je Dinamov stadion koji je priveden korištenju, ali ne i sigurnosti. Transferiranim je igračima osigurao zavidnu egzistenciju, državi porezne prihode, a igračima međunarodnu konkurenciju kakvu u domovini nemaju. Iznosi zbog kojih je Zdravko Mamić sa suradnicima nepravomoćno optužen, da smo normalna i pravno uređena država, trebalo je da bude nagrađen! Sve što je činio, u nedefiniranom prostoru športske legislative, bilo je u interesu nogometnog tržišta u kojem se svojim sposobnostima snalaziš ili u njemu propadaš. U nogometnom tržištu GNK Dinamo dosegao je kvalitetu koja ga visoko izdiže u državi tranzicijske nesposobnosti, neviđene pljačke i štete od upravljanja imovinom u portfelju Vlade ili ministarstava.

 

Nakon što se u vodećim medijima i tendencioznim portalima Zdravka Mamića, valjalo bi to najozbiljnije shvatiti, prikazalo svim mogućim bojama negativnosti, sud u Osijeku osudio ga je, neposredno pred odlazak reprezentacije na SP u Rusiju, na šest i pol godina zatvora uz optužbe u procesu za krivokletstvo Luke Modrića i Deana Lovrena. Taj sud je imao samo svjedoke za optuživanje, a ne i za obranu od optužbi. Nije ta osuda donesena u interesu pravde nego tendencije kojom se zadovoljavaju mali, sitni i zločesti ljudi koji u osudi uspješnih hrane duh koji je u njih formirala država kakvu imamo. Nije lopovština u bogatim uredima političara, u voznom parku naših općina i vlade, u privilegijama, u saborskim naknadama i u rastrošnoj državi koja krivca vidi u Mamiću umjesto u državi kakvu imamo. Pa svaka bi država platila Mamića za uspjehe koje je postigao, a naša mu sudi!.

 

Uspjeh nogometne reprezentacije očito nije bio predmet strategije pravosudnih struktura! Kako sam rekao: „valjalo bi to najozbiljnije shvatiti.“ Te „strukture“ odavna u nogometu vide najmoćniji kohezijski čimbenik hrvatskog identiteta kojeg bi s Mamićem, neovisnog o politici, valjalo uništiti onako kako je već uništeno obrazovanje bez odgoja, gospodarstvo bez izvoza i braniteljske udruge bez autoriteta. Hrvatsko pravosuđe s USKOK-om i tajnim službama najodgovornije je za stanje društva i duha kojim je Hrvatska obranjena od srpske agresije uz goleme ljudske i materijalne žrtve, a nije se u stanju obraniti od nakazne politike države kakvu imamo i u kojoj mediji uspijevaju s glavnih aktera nacionalnih problema preusmjeriti ih na Zdravka Mamića. Zaista je smiješna kvalifikacija udruživanja u zločinačku organizaciju zbog količine, ističem, za koju bi ga valjalo nagraditi za sve što je učinio za hrvatski i za klupski nogomet. Ostvario je  prihode, u nekoj gruboj prosudbi, od pola milijuna eura!

 

Nije pobjegao od zakona, već od od pravosuđa

 

To što se Mamiću čini nije suviše daleko od položaja i stanja duha Hrvatske u Titovoj Jugoslaviji. Na očigled nemušte javnosti, a to je ona koja je priredila masovni doček reprezentaciji nakon uspjeha na SP u Rusiji, vodeći su mediji, i njima bliski portali, od Zdravka Mamića stvorili lik pljačkaša, kriminalca i napokon osobu koja je pobjegla od zakona. Nije Zdravko Mamić pobjegao od zakona! Postao je disident od pravosuđa. Sve što danas doživljavamo od strane pravosuđa i medija nije daleko od stanja raspoloženja hrvatskih građana u odzivu na otpor srpskoj agresiji 1991. godine. Ginulo se za domovinu koja je iznjedrila državu u kojoj su bolje prihvaćene nacionalne manjine od nacionalne većine. Slučajevi nepriznatih ishoda referenduma vjerodostojni su dokaz da nacionalne manjine imaju veći utjecaj na Vladu od većinskog naroda koji, baš kao nekad, napušta državu u kojoj nije u stanju ostvariti interese prepuštene onom što nije daleko od izdaje nacionalnih očekivanja nakon raspadnutog socijalizma. Došli smo do crte da  sad već, talenti socijalističke izgradnje, socijalizam prikazuju kao prednost nad državom koja iz dana u dan gubi suverenitet. Zar zbog ljudi poput „zločinca“ Zdravka Mamića?

 

Neka nitko ne kaže da je nepravomoćno osuđeni Zdravko Mamić osoba koja je među krivcima za stanje u državi kakvu imamo. Da je država vođena onako kako je Zdravko Mamić vodio GNK Dinamo s oko 300 zaposlenika zacijelo državu ne bi napuštala djeca roditelja koja braneći domovinu pojma nisu imala kakva će im biti država. Hrvatskom, to je sad jasnije no ikad, dominira kadar koji čuva ostatke Titove revolucije ili je od sličnih došao u poziciju upravljati državnim institucijama. U njima se od vrlina proizvode mane.

 

Hrvatski šport najbolji je svjedok konstataciji da se vrline pretvaraju u mane o kojima zorno svjedoče dva, samo ove godine, svjetski uspješna sporta. U nogometnim i u teniskim uspjesima država, ne samo da ništa ne pridonosi, nema gotovo nikakva udjela osim u osudi Zdravka Mamića. Niti imamo, uspjesima primjerene, nogometne stadione, niti imamo teniski centar! U tenisu su odlučujuća roditeljska ulaganja u kojima se često žrtvuje osobna materijalna osnova za teniski razvoj djece; ona  su ovih dana  uz pomoć anonimnih roditelja ostvarila domet za respekt kojeg cijeni javnost, ali ne i država kakvu imamo.

 

Punih dvadeset godina, pokazalo se, najveći je tragičar nepravomoćno osuđeni Zdravko Mamić. Vodio je GNK Dinamo  onako kako nitko nije bio sposoban voditi državu, niti je zbog loše vođene države bilo tko osuđen onako kako je to u Osijeku osuđen Zdravko Mamić koji je u procesu imao samo svjedoke napada bez mogućnosti prikaza okolnosti i uvjeta u kojima svaka pravedna država daje mogućnost svjedocima obrane optuženog. Valja posebno naglasiti da je u nogometu, kao najmoćnijem socijalnom agregatu, zloupotrebljena činjenica da Zdravko Mamić nema samo protivnike u pravosuđu kakvog imamo nego u vrtlogu klupske navijačke ovisnosti kojoj pridonose mediji što nema beznačajan utjecaj na sve što se navijanjem i protiv navijanja u nogometu čini, pa recimo navijači Hajduka, kao najmoćnijeg i najvećeg rivala, misle da će klub za koji navijaju procvjetati kad ne bude Mamića. To se suda ne tiče, ali nisam siguran da s tim nije kalkulirano.

 

Ne želim braniti svaki potez Zdravka Mamića, niti želim pravdati njegove reakcije na nebulozna, provokativna i tendenciozna pitanja novinara. Tek siguran sam, a o tome često pišem, osobe kao što je bio pokojni Matija Ljubek ili kao što ih je dala obitelj Kostelić ne rađaju se često. Kad uništimo Zdravka Mamića dugo, dugo osobu takvih kvaliteta i energije ne ćemo imati i radovat ćemo se tuđim uspjesima jer za svoje uspjehe nismo školovani nego smo ideološki formirani za pakost, zavist i zlobu.

 

P.S.

U prilogu sam izostavio športske nacionalne veličine pa ih navodim izvan konteksta:

1. Mate Parlov,

2. Dragutin Šurbek

3. Sandra Perković

4. Blanka Vlašić

5. Martin Sinković

6. Valent Sinković

7. Ozren Bonačić

8. Ivano Balić

9. Dražen Petrović

10. Krešimir Ćosić…

 

Željko Mataja