Što je sloboda

      Ljubav što traje

 

 

        Sloboda je riječ koja se prva izgovori kada ojađeno srce

        u vatri ljubavi gori. Sloboda je kutak mira koji nikada ne oda

        drhtaje nemira.

        Sloboda je riječ prebrisana s papira u času kad smrtna trublja

        svira. Sloboda je i riječ bliska, pa ipak za sva vremena prešućena.

        Ona je pobjednik kada uzima i kad se daje da oči prijatelja od

        sreće se sjaje. Ona je i psovka u vrtlogu rata, mišolovka za

        čovjeka-brata, mamac srebra i zlata, ali nije od blata ni od 

        osvete tkana, ni zlobom okaljana. Sloboda je i pjesma propjevana

        usred noći i usred dana, serenada pod prozorom nada, ljubavna

        pripovijest i kada suza jest.

      

        Sloboda je i nemira slutnja, ljudski krik ušutkan krvničkom rukom

        pod slavolukom, građenim noću i danju – samo za nju.

        Sloboda je i govoru spomenik u trenu kad čovjek utjehe nema

        a kuću razorenu već zla mu kob sprema.

        Sloboda je nevin osmijeh na licu djeteta koje ni slutilo nije da se

        u osmijehu ljudi i zla namjera krije.

        Sloboda je i živa potvrda života zemnoga, darovana od Boga.

        Sloboda je i moj zamišljeni pogled u daljinu, u svemira modrinu

        i suza što kane kada mi Domovina u mislima svane.

        Sloboda- to je i eho hoda preko planina, voda, preko neprokrčenih  

        staza kraj nijemih putokaza. Sloboda je i eho ušutkanih riječi što

        njemoću  od jauka liječi.

        Sloboda je i pjesma najnovijih dana, potajno zapisana u nadi da

        će ju voljeti stari i mladi.

        A ako je sloboda tek mamac izroda, tragedija snom započeta, nek

        bude na ruglo svijeta.

        I nek njen čin zadnji zaživi u Božjoj novogradnji! Jer sloboda je

        ljubav što traje čak i sanja da je!

 

Malkica Dugeč, 23. 6. 2018.