MUDROSITNICE – Dijete je – sreća!

Bujne šume zaslužuju hvale, a ne ruke što ih pale!

 

 

Sve što zora rodi, danom sretno hodi.

 

Kroz bol snagu upoznaj, jer i trpljenju brzo dođe kraj.

 

Ne hvali se da si već na dohvat cilja, sve dok do njeg makar samo jedna stepenica ima!

 

Usprkos u sretan ishod vjeri, svoje korake dobro odmjeri!

 

I vrata nada imaju svoje vrijeme rada!

Doktor bolesniku prepiše lijek, ali ga ne može spasiti zauvijek!

 

Česte promjene klime ne nalažu mijenjati i svoje ime.

 

Djeca nisu plodovi zle mijene, već ljubavi muškarca i žene.

 

Za kog zakon poštenja ne vrijedi, vrlo brzo u tamnici posijedi.

 

Dužnom se i lijepa riječ čini – ružnom!

 

Od sveg blaga na ovome svijetu najveća je sreća – u djetetu!

 

Dok smo zdravi i zdravoga duha, radujmo se i korici kruha!

 

Bujne šume zaslužuju hvale, a ne ruke što ih pale!

 

Ne dajmo ni kaplji pitke vode da u tuđe zdence ode.

 

Pitka voda i jestiva hrana od svake su bolesti nam brana.

 

Ne čini zlo susjedu, jer i njegove riječi bolno ujedu.

 

Ne daj krdu tuđeg stada da u tvome toru vlada!

 

Nit se kloni, niti se pokloni, već i u mutnu vodu zaroni.

 

Nije velik tko visoko leti, već je velik koji na cilj sleti.

 

Ne bojmo se mi od praznih riječi, već otrova koji govor priječi!

 

Svakom svoje – al' i meni moje!

 

Tuđina je samo privremeni dom, u kojem se prepoznamo po jeziku svom!

 

Tko riječi materinske redovito ne lašti, meta je zlobnoj mašti.

 

Ograde, pa bile i zlatne, oraču nisu podatne.

 

Pohvale dobru ne moraju biti milozvučne, već – poučne!

 

Malkica Dugeč, 7. 12. 2018.