Što je pretjerivanje, a što laž? Zašto djeca lažu?
Laž ili pretjerivanje? Što je pretjerivanje, a što laž? Zašto djeca lažu?
Pretjerivanje je učestalo kod djece kad se žele istaknuti, skrenuti pozornost na sebe i najčešće je vezano za trenutnu situaciju. Npr. kad u razredu razgovaramo o nekoj temi, recimo životinjama: jedan učenik kaže da je vido ogromnog psa, a drugi „I ja i ja“. Vidio sam dva ovolika.“-( demonstrira rukama i cijelim tijelom), … ili:“Moja mama je ispekla veliku tortu za moj rođendan.“, a drugi će:“Moja mama je veću“;“Moja mama je veću i još dvije“, itd… to su uveličivanja iz mašte, radi pridobivanja pozornosti.
Laganje i lažljivost je osobina, a izgovaranje laži, povremeno, je odabir ponašanja djeteta u datom trenutku , te samim tim ne određuje njegovu osobnost.
Zašto djeca lažu? Lažu jer se boje kazni, sankcija,…
Kako prepoznati laganje?
Vi svoje dijete poznate najbolje, stoga znate kako se ponaša kad je nervozno te ne bi trebali znakove nervoze biti uvijek i znakovi i laži.
Laž možemo često prepoznati po govoru tijela: Dijete se vrpolji, ako sjedi premješta se s jednog mjesta na drugo, dodiruje usne oči, nos, kosu, stišće ruke, ruke stavlja u džepove, prekriži ruke preko prsa (obrambeni stav, izbjegava pogled, manje trepće očima, igra se s predmetima, govori ubrzano, govori nerazgovijetno, zamuckuje, neistinite riječi glasno izgovara, naglašava ih u rečenici, koristi dosad neuobičajene riječi, učestalo pijuckanje tekućine ili je pak pretjerano srdačno.
Kada raspoznate laž od pretjerivanja, bitan je način na koji ćete komunicirati s djetetom, pristup koji ćete izabrati, a koji nikako ne smije biti napadački, jer kao takav je kontraproduktivan.
Spustite se na djetetovu razinu shvaćanja određene situacije da bi ste razumjeli njegovo ponašanje, da bi vam ono bilo jasnije. Recite mu kako vi znate da ono ne govori istinu. Pitajte ga da li u vama vidi krivca za svoju laž, pitajte ga što ga je navelo na tu laž.
Roditelji su najbitniji, prvi djetetovi uzori. Djetetu nemojte ni slučajno lagati, urušit ćete mu povjerenje, koje će gotovo nemoguće biti vratiti. Potrebno je stvoriti ozračje povjerenja, ljubavi i podrške. Potrebno je znati komunicirati-bez osude. Naučite sebe reakciji na određene vrste ponašanja i na tzv. „loše vijesti“…I kanalizirati u ,svezi iste, svoja ponašanja te se tako dijete ne će imati potrebe bojati, ni reći istinu.
Ono u vama „ vidi sve“. Budite im ljubav, podrška i razumijevanje, kako bi izrasli u samopozdanu, iskrenu i empatičnu osobu.
