Radim reljefne slike koristim različite materijale

Slikam ono što mislim i osjećam, a ne ono što ustvari vidim

U povodu najnovije izložbe s kolegom Matom CROatom, u Rogaškoj Slatini, razgovaramo sa suvremenim slovenskim likovnim umjetnikom Stanislavom Lukićem.

• Izlažete zajedno s Matom Turićem, svoja jedra. Što je njihova specifičnost?

– Specifika izloźbe je poimanje źivota, zajednička nit koju vidimo u jedrima.Snaga vjetra koji oblikuje jedra i vodi jedrilicu morem u smjeru koji odredi kormilar. To je naša filozofija života. Sam ga krojiš a pri tom nailaziš na mnoge zapreke, zamke, borba

• U pitanja je i vrlo posebna tehnika?

– Moja tehnika je specifična po tome, radim reljefne slike i pri tom koristim različite materijale kao što su metal,kamen,staklo, znači mix media, a pri tome koristim akrilne boje i različite lazure.

• U motivu jedara vidite paralele sa životom, sudbinom.

– Motiv jedara sam koristio zbog toga što sam i sam nekoliko godina jedrio i pri tom bio fasciniram snagom prirode koja nam je saveznik samo onda ako je poštujemo i slušamo njen glas, u protivnom često nastradamo, a to je isto iz jednog kuta gledanja poštovanje do života koje nam je dano.

• Vaši su motivi posve imaginarni.

– Motivi mojih slika su u principu priroda i osobni pogled na život, a vodi me Picassova misao da slikam ono što mislim i osjećam a ne ono što ustvari vidim.

• Odrasli ste i školovali se u Hrvatskoj, živite u Sloveniji.

– Još 1985. preselio sam se u Sloveniju, a nakon završenog studija farmacije u Zagrebu i nekoliko godina rada u ljekarni Korčula, radim i živim u Rogaškoj Slatini, u kojoj sam uz profesionalni posao voditelja ljekarne, radio i kao košarkarski trener ženske i muške košarkaške ekipe Rogaške Slatine.

• Planovi, izložbe, monografije…?

– Poslije ove izložbe pripremam ciklus slika posvećene boginji Pomoni za naručioca istoimenog mini hotela u Rogaškoj, a u listopadu 2019. čeka me izložba u Ljubljani, te koncem mjeseca u Grand hotelu u Rogaškoj Slatini.

Miroslav Pelikan