Kako je znanstvenik židovskog projekta Manhattan tiho pomogao Sovjetima da dobiju bombu
Nova knjiga ‘Agent spavač’ prati Georgea Kovala (Sioux City, Iowa, SAD, 25. XII. 1913. – Moskva, Rusija, 31. I. 2006.), malo poznatog ruskog špijuna rođenog u SAD-u kojeg je Putin posthumno počastio – i vjerojatno jednog od najutjecajnijih operativaca XX. stoljeća.
Godine 1948. šef FBI-a J. Edgar Hoover bio je oštro usredotočen na Komunističku partiju SAD-a kako bi iskorijenio rusku špijunažu – i s njegovom pažnjom koncentriranom tamo, propustio je bijeg vrlo uspješnog sovjetskog špijuna koji se skrivao na vidljivom mjestu.
Rođen u židovskoj obitelji koja je emigrirala iz carske Rusije u Sjedinjene Države, George Koval se uobičajeno pridružio skupinama i klubovima – kuglačkoj ligi, krugovima za igranje mostova, počasnom bratstvu inženjera elektrotehnike. Također se pridružio američkoj vojsci i obavljao tajne radove na dvije lokacije projekta Manhattan, koji je razvio atomske bombe koje su eksplodirale iznad Japana 1945. godine.
Godine 1949., godinu dana nakon Kovalova povratka u SSSR, Sovjeti su uspješno i šokantno detonirali vlastitu atomsku bombu.
Kovalov život je tema nove knjige, “Agent spavač: Atomski špijun u Americi koji je pobjegao”, bivše novinarke Wall Street Journala Ann Hagedorn.
“Samo mislim da se puno toga može naučiti pričom Georgea Kovala”, rekla je Hagedorn u telefonskom intervjuu za The Times of Israel.
“To nadilazi tipičnu špijunsku priču. Da, ovo je špijunska priča – u njoj su kodna imena. To je uzbudljivo. Tu je rukovatelj – fascinantan rukovatelj – i nadzor. Ali to nadilazi to. Zapravo se radi o psihologiji špijuna i o tome što ga je motiviralo. Radi se o zazoru od netrpeljivosti… Znao je ogromnu cijenu ugnjetavanja.”
Neamerička priča
Kovalovi roditelji bili su dio relativno nejasne migracije Židova koji su pobjegli od antisemitizma u istočnoj Europi za SAD početkom XX. stoljeća – projekta Galveston, nazvanog po teksaškoj luci koja je postala južna alternativa otoku Ellis.
Nakon što je prve godine proveo u tada uspješnoj židovskoj zajednici u Sioux Cityju u Iowi, Koval i njegova obitelj ostavili su sve došavši u antisemitsku Ameriku u još jednoj nedvojbeno nejasnoj židovskoj migraciji dok su Sovjeti formirali Židovsku autonomnu regiju na ruskom Dalekom istoku.
Kovalov otac Abram Koval bio je regionalni predstavnik Udruge za kolonizaciju Židova u Rusiji, ili IKOR – skupine koja je pomogla u koordinaciji židovske migracije u Autonomnu regiju i njezino administrativno središte u gradu Birobidžanu.
“To su bili novi dijelovi povijesti za mene, Galvestonski pokret, kao i IKOR i Židovsku autonomnu regiju”, rekla je Hagedorn. “To je fascinantan dio židovske povijesti, mislim.”
George Koval na kraju je otišao u Moskvu, gdje je diplomirao na prestižnom Institutu Mendeleev i pokazao smisao za znanost. Unatoč sve većoj paranoji Josipa Staljina, Koval je ostao vjernik u komunističke ideale, ali se bojao za sigurnost svoje obitelji, uključujući svoju rusku suprugu Lyudmilu. Dva čimbenika komunističkog idealizma i pragmatične zaštite njegove obitelji, kaže Hagedorn, motivirala su ga da postane špijun.
Vrativši se u SAD, Koval se upisao na Sveučilište Columbia, koje je u to vrijeme postalo veza za neke od najboljih akademika koji će raditi na projektu Manhattan. Unovačen u američku vojsku, iskoristio je vladin program koji je novačio pojedince sa znanstvenim i tehničkim znanjem za tajni pokušaj izmišljanja atomske bombe na više lokacija. Uskoro je Koval vozio džip i radio na tajnim lokacijama u Oak Ridgeu, Tennesseeju i Daytonu, Ohio, pišući papire o sigurnosnim tehnikama, držeći oči otvorene o nuklearnoj fisiji i korištenju radija i polonija za izradu bombe.
“Govorimo o vremenskom razdoblju u kojem je George Koval bio u SAD-u kao vojni obučeni špijun Crvene armije s punom američkom sigurnosnom provjerom”, rekla je Hagedorn.
Prema Hagedornu, bilo je više razloga da Koval ostane neotkriven. Postojala je potreba za njegovom znanstvenom stručnošću, rekla je, a Sovjetski Savez tada je bio američki saveznik. Kovalovo podrijetlo odrastanja na Srednjem zapadu također mu je pomoglo da se uklopi.
‘Špijun za kojeg vjerojatno nikad niste čuli’
Koval je Hagedorn privukao pažnju 2016. godine, kada je radila na zasebnom projektu o Prvom svjetskom ratu i intervjuirala 92-godišnjeg muškarca čiji je otac bio povezan s pričom. Ispostavilo se da su ona i njezin subjekt oboje odrasli u Daytonu, a na kraju intervjua spomenuo je da je Dayton bio mjesto projekta Manhattan.
“Rekao je da je tamo tijekom Drugog svjetskog rata živio sovjetski špijun za kojeg vjerojatno nikada niste čuli”, prisjetila se Hagedorn. “Rekao sam: ‘Zanimljivo. Kako se zvao?’ Nije znao ime ili bilo što drugo, [pa] uzeo sam tjedan dana slobodno da vidim mogu li pronaći ime ovog tipa.”
Njegovo ime i više pronašla je u 10 godina starom članku New York Timesa nakon Kovalove smrti 2006. godine.
“[Bila je to] vrlo izvrsna priča o špijunu za kojeg su vjerovali da je jedan od najvažnijih špijuna 20. “Dao mu je ime, George Koval.”
Hagedorn je krenula u ambiciozan projekt kako bi saznala više o Kovalu kroz istraživanja na mjestima poput Državnog arhiva i Centra za židovsku povijest, ispitujući izvore od novinskih isječaka do školskih godišnjaka, poreznih evidencija i brodskih manifesta, kao i tisuće stranica FBI-jevih izvješća, od kojih su neke dobile nakon podnošenja zahtjeva Zakona o slobodi informiranja.
Pronašla je kasnije u životu prepisku između Kovala i bivšeg kolege u SAD-u, u kojoj prvi nije izrazio žaljenje zbog svoje špijunaže. Drugi dokument svjedočio je o njegovom junaštvu kao špijuna.
Kada se Koval vratio u SSSR, pronašao je sve antisemitsku klimu, u kojoj bi se njegovo američko rođenje i židovski identitet mogli računati protiv njega. Nakon smrti Josipa Staljina, dio antisemitizma je popustio, a Koval je molio za pomoć svog bivšeg poslodavca – GRU-a, prethodnika KGB-a – i njegovog zloglasnog šefa Lavrentija Beriju. Pismo je ubrzo pronašlo put do njegove alma mater u Moskvi, Instituta Mendeljejev, upućujući ih da mu pomognu.
“Činjenica da je Beria i činjenica da je GRU odgovorio na njegovo pismo 1953. nakon što je Staljin umro živi je dokaz njihovog poštovanja prema njemu”, objasnio je Hagedorn.
Uostalom, napomenula je, “on se uklopio. Bio je sveamerički.”
Naglasak poput pite od jabuka
Rođen u Iowi, Koval je govorio bez stranog naglaska i volio je američku nacionalnu zabavu bejzbola. Da je netko od njegovih budućih poslodavaca u vojsci ili projektu Manhattan izvršio bilo kakvo kopanje, možda bi pronašli dokaze o ranim komunističkim sklonostima kao tinejdžera – sudjelovanju na okupljanju komunističke mladeži u Chicagu i uhićenju dok su se zalagali za ljude osiromašene Velikom depresijom.
Do 1930-ih, SAD je postajao sve antisemitskiji, što je vidljivo iz crvenog straha i sve veće prisutnosti Ku Klux Klana, uključujući i Sioux City. Obitelj Koval, koja je sada brojila pet članova – George, njegova dva brata i njihovi roditelji – pridružila se židovskoj zajednici Birobidžan i otkrila da je tamošnji život daleko od raja. Ipak, obitelj je ostala tamo, osim Georgea, koji je završio u Moskvi.
Nakon obuke za znanstvenika, Koval je pristao postati špijun za GRU
“Bio je posvećen znanosti i posvećen komunističkom idealu”, kazala je Hagedorn. “Meni je glavni prioritet, mislim, bila odanost njegovoj obitelji. Pridruživši se vojsci Crvene armije, postavši vojni obavještajac Crvene armije 1939., štitio bi svoju obitelj… Da je ubijen [u akciji], njegova bi obitelj bila zbrinuta.”
U SAD-u se Koval brinuo o svojoj obitelji ostajući ispod radara osam godina. Živio je u stambenom kompleksu prilagođenom jidišu pod nazivom Sholem Aleichem Houses i ostao je u komunikaciji s drugim sovjetskim špijunima tog doba osim sa svojim rukovoditeljem – kolegom Židovom po imenu Benjamin Lassen (izvorno Lassow), agentom sa sjedištem u Bronxu koji je djelovao izvan svog poslovnog ureda na Manhattanu.
Kada je američka vojska 1943. godine sastavila Kovala, propustila je činjenicu da je diplomirao na Institutu Mendeljejev, ali je napomenuo da je pohađao tečaj kemije na Kolumbiji – upravo ono što je vojsci trebalo za elitnu skupinu pod nazivom Vojni specijalizirani program obuke.
“Bila je to vrlo znanstvena skupina gospode poslana na različita mjesta projekta Manhattan radeći sa znanstvenicima”, rekla je Hagedorn. “Njihova specifična znanstvena obuka pomogla je vojsci.”
Koval je radio kao zdravstveni fizičar – “vrlo novo područje”, rekla je Hagedorn. “To su bila gospoda koja su proučavala sigurnosne procedure kako bi zaštitila radnike od kontaminacije zračenjem. Radili su sve vrste studija zračenja, stvarajući instrumente, mjereći čestice prašine u zraku.”
I, rekla je, zdravstveni fizičari poput Kovala imali su pristup “svim objektima” projekta Manhattan: “To je sigurno ono što mu je pomoglo kao sovjetskom špijunu.”
Projekt je ubrzo ostvario svoje ciljeve. SAD je 6. kolovoza 1945. detonirao atomsku bombu iznad Hirošime u Japanu. Tri dana kasnije, 9. kolovoza, detonirala je još jednu bombu iznad Nagasakija, što je dovelo do kraja Drugog svjetskog rata.
U roku od godinu dana Koval je postao nervozan zbog antikomunističkog raspoloženja u SAD-u i počeo je tražiti da ga SSSR pošalje kući. Također je odbio ponudu za posao američke vojske.
“Mislim da su njegov rukovoditelj i drugi željeli da on preuzme posao”, kazala je Hagedorn. “Znao je da će sigurnost biti ogromna”, te da će biti vrlo moguće da američka vlada iskopa stvari iz njegove prošlosti, poput konferencije Komunističke lige mladih 1930. kojoj je prisustvovao ili uhićenja godinu dana kasnije.
“Bio je pametan”, rekao je Hagedorn. “Znao je da se sve te mogućnosti mogu otkriti i otišao je 1948.
Prošlo je 15 godina od Kovalove smrti, ali on ostaje zagonetan – uključujući i autora.
“Voljela bih da sam ga intervjuirala”, rekao je Hagedorn. “Koje bi bilo prvo pitanje koje bih mu postavila? ‘ OK, zašto si to učinio?'”
