Putin precijenio svoj potencijal u suprotstavljanju Ukrajini

Nemam pojma odakle se pojavila misao o snažnom, genijalnom ruskom državnom upravljanju

„Rusija se u Ukrajini nije pokazala kao odličan politički igrač. Ona to nikada nije ni bila. U svome djelovanju protiv Ukrajine Rusija je precijenila svoj potencijal i sada je Vladimir Putin primoran djelovati opreznije kako bi ograničio rizike Kremlja“, kaže u intervjuu za Ruski servis RSE-a) George Friedman, osnivač i šef američke obavještajno-analitičke tvrtke Stratfor. Prema njegovoj studiji, Rusija propada u svakom pogledu. Ona je prošla kroz raspad Sovjetskog saveza, a sada se bori za očuvanje onoga što je ostalo nakon SSSR-a. Pozivajući se na svoju posljednju knjigu „Krizne tačke: perspektive krize u Europi“, G. Friedman je dao prognoze u vezi sa skorom budućnošću istočne Europe.

– Imamo krizu kоја se produbljuje, ali mogli smo je predvidjeti jer je ovo regija u Europi u kojem obično počinje konflikt – između europskog i ruskog dijela kontinenta, u regiji Pribaltika, Bjelorusije, Ukrajine, pa ponekad i od Poljske do Rumunjske. Moja prognoza je da rata ne će biti, ali će biti visok nivo zategnutosti i neoružanih konfrontacija – informacijskih, propagandističkih, ekonomskih itd. Tamo će biti potencijalni unutarnji konflikti. Suština je u tome što je u dugoročnoj perspektivi Rusija veoma krhka država. Ona nije mogla pretvoriti svoja naftna bogatstva u održivu ekonomiju. Njen nacionalni budžet ovisi o nafti. Ona ne kontrolira cijene nafte. I Kina, і Europa ekonomski slabe і s obzirom na to ne mogu kupovati toliko nafte. Sjedinjene Američke Države postale su veliki proizvođač nafte, stoga će se cijena nafte smanjivati. Mislim da je pravo pitanje to kako će Rusija uspjeti preživjeti u svijetu u kojem će se njen prihod od energenata naglo smanjivati. Sve to, također, stvara određenu opasnost, jer ako se unutar tako velike države kao što je Rusija događa fragmentacija, napetost i ostalo, ona postaje sve manje predvidljiva. Stoga osnovno pitanje glasi što će biti s Rusijom.

U ovom regiji je bilo popularno mišljenje da su Rusi „visoki 5 metara“ i slično. Sjećam se kako se 70-ih і 80-ih godina također pričalo da su Amerikanci usporeni, glupi i da ne shvaćaju što rade, а da su Rusi najbolji. Ruse su u ovoj regiji uvijek precjenjivali, а Amerikance podcjenjivali, možda i zato što su oni daleko, ali – na kraju – vidjeli smo da se raspao Sovjetski savez, a ne SAD.

• Za vrijeme neslužbenih rasprava na konferenciji Globsec-2015. rekli ste da Rusiju od osvajanja većih teritorija Ukrajine sprječavaju problemi s opskrbom. Na primjer, problem s gorivom za njihove tenkove. Mislite li da samo vojni problemi obuzdavaju širenje ovog konflikta?

– Ne, Rusi imaju mnogo prepreka. Svjedoci smo propusta njihove obavještajne službe u Ukrajini. Ona nije mogla predvidjeti događaje u Kijevu, pad vlade. Mislila je da će se dogoditi ustanak u istočnom dijelu Ukrajine. Ruska vojska ima svoje probleme. Vidjeli smo kako je ruska vojska djelovala u Donbasu, kao i to da im tamo nije sve išlo na ruku. Pri tome mislim na to da su oni, svakako, opstali, ali su se morali boriti protiv ukrajinskih snaga, odnosno nailazili su na mnoge prepreke. Rusi su uvijek precjenjivali svoj vojni potencijal. Postavljalo se pitanje zašto oni nisu napali Zapadnu Europu za vrijeme Hladnog rata. Ipak, njihova armija nije bila toliko dobra, barem ne na planu opskrbe. Kada šaljete u napad tisuće tenkova, trebate za njih osigurati i municiju, benzin і hranu za vojsku. Rusima je uvijek bilo teško, isto kao i svakoj drugoj armiji koja ide u napad, opskrbljivati svoje postrojbe ovim resursima. U Gruziji im to nije uspjelo, mnogi tenkovi su se pokvarili, imali su problema. Ipak, svaki rat je težak, i ruska vojska je preživjela deset katastrofalnih godina tijekom 90-ih. Posljednjih 15 godina ona se trudi  modernizirati svoju vojsku, ali to ide teško. І napokon, ne treba smetnuti s uma da u slučaju da ruski tenkovi krenu u akciju, Amerikanci imaju velike zračne snage koje su stvorene za vrijeme Hladnog rata da bi se borile protiv ruskih tenkova. Ima mnogo faktora, ali čini mi se da je glavni moment to što Rusi trenutno revidiraju svoj potencijal, razočarani su svojim akcijama u Ukrajini, i mislim da će oni biti veoma oprezni.

• Kako procjenjujete perspektive Ukrajine i potencijal ukrajinske vojske?

– Mislim da se ukrajinska vojska neće moći suprotstaviti ruskoj, ali čak i bez otpora, bilo bi teško kretati se daleko u unutrašnjost Ukrajine. Teško je okupiti i desetak ljudi na piknik, a kamoli ako imate 80 ili 100 tisuća vojnika koje trebate premjestite, pa čak i bez otpora – to je za Ruse problem. Također, treba imati u vidu da bi Rusi morali brinuti ne samo o Ukrajincima. Amerikanci neće poslati kopnene postrojbe. Ako se Amerikanci umiješaju – ne predviđam da će oni to učiniti – ali ako se umiješaju, to će svakako biti iz zraka, to će biti zrakoplovi F-16 koji su bili razvijeni kao protutenkovsko oružje. Oni ispaljuju rakete Hellfire. Ako bi došlo do toga, bila bi to veoma opasna situacija za Ruse. Rusi ne bi trebali misliti da će se boriti samo protiv Ukrajinaca. Trebaju računati da bi se i SAD mogao umiješati jer su Amerikanci nepredvidljivi. To svakako ne bi bila kopnena intervencija, jer bi u tom slučaju SAD bio u nepovoljnoj situaciji. To bi sigurno bila intervencija iz zraka, gdje je SAD u prednosti. Ako ste ruski lider, postavlja se pitanje koliko ste spremni da riskirati. Putin je od prvih dana ukrajinske krize pokazao veliki oprez i želju za smanjenjem rizika. On je svjestan koliki je njegov ulog i ne želi ga podizati. Ja bih rekao da će Rusija prije čekati krizu u Kijevu – mislim tu na pad vlade, a zatim će se truditi utjecati na Kijev umjesto da iskoristi svoje vojne snage. Amerika svakako ne želi rat u Ukrajini. Mislim da Ruse brine kakav bi bio rezultat takvog konflikta. Uvijek se sjetim da su Rusi u Drugom svjetskom ratu ušli u sukob napadom na Finsku koji se nije odvijao onako kako su oni željeli. Dakle, i Rusi imaju povijest vojnih neuspjeha, kao i većina zemalja. Smatram da će se Rusi truditi pronaći političko rješenje i da je budućnost Ukrajine sada u rukama ukrajinske vlade. Ako ona uspije biti složna i efikasna, ako uspije održati kontrolu nad državom – mislim da će Rusija ponovo morati razmotriti svoje planove. Ali, ako bi u Ukrajini došlo do raskola, Rusija će imati razne mogućnosti.

• Mislite li da će Rusija voditi politiku destabilizacije neposredno protiv zemalja članica NATO-a, kao što su to baltičke zemlje ili će strepiti od petog članka Statuta NATO-a і uglavnom će se orijentirati na podrivanje susjednih zemalja koje nisu u sastavu NATO-a, kao što je Moldavija? Što mislite – jesu li osnovane priče o mogućoj ruskoj aneksiji Bjelorusije?

– Peti članak je interesantan, s obzirom da NATO može reagirati isključivo ukoliko su prisutne vojne snage u zemljama članicama. NATO je dopustio da njegove vojne snage počnu slabiti, stoga pitanje nije u petom članku, već u Americi. Amerika je država čije korake je veoma teško predvidjeti, a Putin voli imati mogućnost prognoziranja. Za sada ruski pokušaji destabilizacije regije nisu uspeli. Mislim da je Putin svakako stvorio napetost u Moldaviji, аli Moldavija i dalje ostaje neovisna. On je dao do znanja – iako je to bilo jasno i prije toga – da će nešto učiniti u baltičkim zemljama, iako ništa nije učinio. Mislim da je ideja oko aneksije Bjelorusije previše nategnuta. Kao prvo, Bjelorusija se nalazi između Ukrajine i Baltičkih zemalja, і time bi se Rusija našla u nepovoljnoj situaciji i sa sjevera i s juga, ali još važnije je to što u političkom smislu on ima posla s Lukašenkom, а Lukašenko je izgradio efikasnu političku strukturu koja je djelomično tako formirana da se suprotstavi Rusiji. Hoću reći – on je sačuvao svoju neovisnost. Postoji mnogo mitova o tome što Rusi mogu učiniti, ali to su mitovi koji se do sada nisu obistinili. Ukrajinska kriza traje već više od godinu dana. Rusija je imala sve osnove da pokuša s destabilizacijom Moldavije i baltičkih zemalja. Ona to nije učinila. Čini mi se da je to pretežno zbog toga što je zabrinjava da će se ova kriza proširiti i dovesti do veće suradnje između članica NATO-a, pa makar samo političke. Trebamo pamtiti da je Putin bio veoma iznenađen što je SAD uspio ujediniti Europljane oko sankcija. On očigledno nije očekivao da će Nijemci i Amerikanci postići neki konsenzus povodom onoga što se dogodilo u Ukrajini. Nadao se da Nijemci neće poduzeti taj korak. Ne mogu reći da je li jedinstvo oko sankcija snažno ili krhko, аli sankcije postoje. U istočnoj Europi je popularna ideja da prejaka Rusija sve destabilizira, ali ona, u stvari, još ništa nije destabilizirala. Smatram da mi trebamo imati na umu granice ruske mogućnosti i zamisliti se nad razmjerima snage Amerike, ali u ovom regiji postoji neka prizma gledano kroz koju ruski potencijal uvijek izgleda veći.

• Zar to nije prirodno za zemlje koje graniče s Rusijom, kao što je to Ukrajina, iz razloga što se one osjećaju nezaštićeno?

– Ruske akcije u Ukrajini su prilično jadne. Jednostavnije rečeno, nisu upečatljive. Kada su počinjale, Rusija je imala kontrolu nad ukrajinskom politikom. Kada su se završile, oni su dobili Krim i neke dijelove istočne Ukrajine, ali čak i tamo je ograničen rezultat. Ukrajina ulazi u sferu fundamentalnih interesa Rusije, ali kada gledam rezultat – onda te akcije uopće nisu upečatljive. Rusija nije pokazala kvalitete odličnog političkog igrača. Zapravo, ona nikad nije ni bila odličan politički igrač. Ona je bila primorana napasti Čehoslovačku jer je izgubila kontrolu nad njom. Ona je upala u Mađarsku jer je izgubila kontrolu nad Mađarskom. Rusi su izgubili kontrolu nad Rumunjskom. Oni nikad nisu mogli kontrolirati Tita. Nemam pojma odakle se pojavila misao o snažnom, genijalnom ruskom državnom upravljanju.

Oleksij Znatkevič i Ana Šamanjska, Radio Slobodna Europa