Hrvatski Fokus
Intervjui

Svijet nije samo materijalan

Velika opasnost s kojom se suočavamo je osjetljivost digitalnih sustava: s jedne strane na kvarove, s druge strane na sabotaže

 

U momu životu nije bilo ni jednog trenutka bez Boga. To ne znači da ja stalno idem u crkvu. Ono što želim reći je da postoji nešto metafizičko – više od onoga što se u prirodnim znanostima može vidjeti i izmjeriti

Anton Zeilinger je najpoznatiji austrijski kvantni fizičar. Ovdje donosimo razgovor o istraživačkoj politici i digitalizaciji, kineskom putu te o odnosu između religije i znanosti. Svijet kvantne fizike je za neupućene teško razumljiv. Antonu Zeilingeru je uspjelo, svojim senzacionalnim eksperimentima, široj publici pokazati posebnosti i mogućnosti ovoga svijeta (…). Aktualni intervju poduzima velike korake koji vode izvan područja prirodne znanosti.

  • U posljednje vrijeme u vašem području istraživanja postignut je prijelomni napredak. Gdje vidite velike prekretnice?

– Kvantna fizika je bila od svoga utemeljenja u prvoj trećini 20. stoljeća jako uspješna: bez nje ne bi bilo poluvodiča, lasera, računala ili CD-playera. Da su za pojedine kvantne čestice napravljena teorijska predviđanja, koja su u potpunoj suprotnosti sa zdravim ljudskim razumom, upravo su o tome raspravljali velikani poput Alberta Einsteina, Erwina Schrödingera ili Wernera Heisenberga. Ipak to su ostale čiste spekulacije. Konkretni eksperimenti s kvantnim česticama postali su mogući tek zahvaljujući tehničkom napretku od 1970-ih. Na inicijativu mog učitelja Helmuta Raucha, sudjelovali smo u Beču od samoga početka. I na opće iznenađenje, ovo istraživanje je od 1990-ih otvorilo vrata novoj tehnologiji.

  • Sami ste realizirali revolucionarne eksperimente: na primjer, prvu kvantnu teleportaciju, obično nazvanu „Beamen“, ili prvi interkontinentalni kvantni telefonski poziv između Beča i Pekinga. Gledajući unatrag, što vam je bilo najvažnije?

– Posebno rad na sprezanju nekoliko čestica (…). Eksperimentima u bečkom Hofburgu i na Kanarskim otocima kasnije je bilo moguće potpuno dokazati povezivanje dviju svjetlosnih čestica. Albert Einstein je to povezivanje u svojoj teoriji nazvao „sablasno djelovanje na daljinu“. Time je bilo otvoreno važno novo područje istraživanja, koje je bilo bitno za razvoj kvantnih računala. Smatram da je to moj najvažniji doprinos, kako teorijski tako i eksperimentalno. (…)

  • Nova računala bi mogla biti još jedan kamen temeljac digitalizacije. Jesmo li na putu prema potpuno automatiziranom društvu?

– Što se tiče digitalizacije, nisam baš veliki optimist. Iako je proces zanimljiv, ali nažalost postoje i neugodnosti: velika opasnost s kojom se suočavamo je osjetljivost digitalnih sustava: s jedne strane na kvarove, s druge strane na sabotaže. Mnogo toga ukazuje na to da se važni infrastrukturni sustavi mogu sabotirati izvana. Austrija bi tu opasnost trebala shvatiti još ozbiljnije.

  • Mislite li da bi se trebalo više ulagati u kibernetičku sigurnost?

– Potrebno je osigurati se da se sustavima ne može manipulirati izvana. Jedan od uvjeta bi bio, da se kod svih računalnih programa mora objaviti izvorni kod. Time bi se moglo provjeriti gdje nastaju problemi. Nisam siguran je li taj izazov uopće rješiv.

  • Inovacije na području kvantne tehnologije proizlaze iz dostignuća baznih istraživanja. Kako vidite njihovu trenutnu situaciju?

– Kratkoročno razmišljanje u današnjoj istraživačkoj politici jako me zabrinjava. Trebalo bi staviti naglasak na promicanje visokorizičnih ideja, također i na europskoj razini. Smatram da je sustavni problem što se za svaki istraživački projekt mora dati jedan godišnji plan: Što radim, što se događa? Kod baznog istraživanja je to besmisleno! Ako istraživači nakon tri godine još rade točno ono što su u programu predvidjeli, onda to nije prvoklasna znanost. Jer u međuvremenu bi trebali doći do novih ideja koje bi trebale biti bolje od onih s kojima su započeli. Upravo razvoj kvantne fizike pokazuje da pravi pomaci nikada ne dolaze kroz ciljnu orijentaciju. Da je politika od nas zahtijevala da od početka radimo nešto „korisno“, potpuno bismo propustili najnovije razvoje.

  • Jedno osobno pitanje: Što vam daje održivu orijentaciju?

Uvjerenje da postoji nešto transcendentno. Neki ljudi to nazivaju Bogom, ili kako već. Za mene je to čak više od uvjerenja, naime važno iskustvo moga života: da svijet nije samo materijalan. Zanimljivo, to iskustvo sam oduvijek imao. U mome životu nije bilo ni jednog trenutka bez Boga. To ne znači da ja stalno idem u crkvu. Ono što želim reći je da postoji nešto metafizičko – više od onoga što se u prirodnim znanostima može vidjeti i izmjeriti.

Za Die Furche razgovarao Martin Tauss. S njemačkog preveo Predrag Mijić, https://polis.ba/anton-zeilinger-svijet-nije-samo-materijalan/

Povezane objave

Crvena boja nosi sliku, ona čini crtež

HF

Tehnokratsko društvo i suvremena Hrvatska

HF

Odluka Vrhovnoga suda ciljano se tempira za izborno vrijeme

HF

Da, Karamarko to može!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više