Petanjek: Ne dozvoljavamo da njihova žrtva bude izbrisana iz sjećanja našeg naroda
Istoga dana kada se u Bleiburgu obilježavala 74. obljetnica Bleiburške tragedije, u dva se hrvatska grada održao već tradicionalni Hod za život. Iako je na prvi pogled riječ o dva različita događaja, između njih postoji golema poveznica.
– Naš narod je poratnu sudbinu vezao uz križni put Isusa Krista. Prije nego će se predati u ruke neprijatelja… Ovdje slavimo euharistiju za sve stradalnike našeg naroda. Dok njihovu žrtvu poistovjećujemo s Isusovom žrtvom, ne dozvoljavamo da njihova žrtva bude izbrisana iz sjećanja našeg naroda – istaknuo je krčki biskup Ivica Petanjek na početku svoje propovijedi na Bleiburškom polju.
U toj uspomeni ne vodi nas mržnja nego ljubav prema nevinim žrtvama, rekao je biskup Petanjek te nastavio: "Pokojnici nisu pokopani onda kad ih se pokopa nego kad ih se zaboravi. Molitva i uspomena na njih, jedino je što im možemo dati i što nam nitko ne može oduzeti. Uspomena ili sjećanje je temeljno obilježje čovjeka koje daje smisao cjelokupnom njegovom životu. Ako se čovjeku oduzme sjećanje svodi ga se na razinu ispod životinje, koja također ima neki oblik pamćenja."
U Bleiburgu se okupila i nekolicina tzv. "antifašista" koji su s jugoslavenskim zastavama žustro prosvjedovali protiv molitve za mučki pobijene stotine tisuća Hrvata. Zanimljivo je kako austrijske vlasti nemaju ništa protiv isticanja jugokomunističke zastave s crvenom zvijezdom petokrakom, iako je to u izravnoj suprotnosti s Rezolucijom Vijeća Europe 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, koja je usvojena 25. siječnja 2006. u Strasbourgu.
Nasuprot tako benevolentnom ponašanju austrijskih vlasti prema znakovlju jedne zločinačke komunističke tvorevine, zaprijetili su drastičnim kaznama prema onima kod kojih bi se našlo znakovlje koje bi i u neznatnim tragovima podsjećalo na NDH. Čini se da Austrija na Hrvatima liječi svoje nacističke komplekse, s obzirom da su se 1938.g. odrekli vlastite države i uz veliko oduševljene priključili nacističkoj Njemačkoj. U kakvom mi to svijetu živimo kada se progone oni koji se u molitvi spominju svojih predaka i rođaka, koji su zvjerski pobijeni i zatrpani u protutenskovske rovove ili živi zazidani u rudarska okna, a mediji besramno afirmiraju oni koji opravdavaju te zločine. Znači li to da bi ti sljedbenici jugokomnistikih zločinaca i sami na isti način ubijali? Zapravo da, jer jedan zastupnik Hrvatskoga sabora, javno je poručio kako žali što su Titovi odredi smrti bili šlampavi i što pokolj nisu izvršili još temeljitije. Istoga nada u dva dva hrvatska grada, Rijeci i Osijeku, održan je već tradicionalni Hod za život, koji promiče pravo na život nerođene djece.
Sudionici Hoda za život nosili su transparente s natpisima "Nisam izbor, nego dijete", "Jednaka prava za nerođene", "Moj život je u tvoji rukama", "Život je svet i nepovrediv", "Život je temeljno ljudsko pravo", "Žena ima pravo na svoje tijelo i kada je u majčinoj utrobi", "Život je vrijedan borbe"… Iz navedenih poruka jasno je što promiču i što zagovaraju sudionici Hoda za život, među kojima je bilo mnoštvo mladih bračnih parova s djecom. I ovaj puta, sada već također "tradicionalno" njima su se ispriječili malobrojni, ali agresivni prosvjednici mrknutih lica, sa svojim morbidnim porukama. Vole se kititi epitetima kao što su tolerancija, ljudska prava, pravo na izbor, ali su vrlo isključivi prema onima koji drukčije misle. Teško je naći razliku između njih i njihovih ideoloških srodnika koji s komunističkim znakovljem, u ime tolerancije i ljudskih prava demoniziraju žrtve i žele zabraniti mirno okupljanje i molitvu za pobijenu hrvatsku mladost na Križnome putu.
Zapravo, iza svega stoji duhovna potka, onih koji slave život, od rođenje do prirodne smrti, kao i dostojantvenu smrt, što podrazumijeva i pravo na obilježen grob, koji je uskraćen stotinama tisuća pobijenih Hrvata na Križnome putu. Nasuprot njima ispriječili su se oni koji zagovaraju smrt, štoviše koji i u svojemu ideološkom pokliku pozivaju na smrt prema svojim protivnicima, koje su prethodno depersonalizirali, etiketirali i demonizirali. Proslava života svake godine u Hrvatskoj širi se na sve veći broj gradova. Uz spomenute gradove narednoga tjedna održane su i veličanstvene proslave života u Zagrebu, Zadru i Splitu. Posve je jasno da će u ovom srazu i između života i smrti pobijediti život, ili kako je u svojoj propovijedi na Staru godinu 1935. rekao blaženi Alojzije Stepinac: ‘Samo je Bog vječan! To je, braćo, naša utjeha i naša snaga, kad gledamo pred sobom toliki niz protivnika Božjih, što otvorenih, što sakrivenih.(…) Gospode, da će oni proći, a Ti ostaješ!"
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više