Ići za svjetlom

            Umorne noge

                Krećem se putanjom znanom

                A ne znam kamo ću stići.

                Hoću li dan za danom

                Samo ići, ići

                A nikada ne ću stići

                Željenom cilju?

                U mašte izobilju

                Uskrsnu i misli mnoge        

                Na početak hoda

                Pa opet na put krećem

                A srce kucaje usporava

                I bole umorne noge.

                Od sumnji zaboli glava

                Pa više ne znam kamo

                Ni da li mogu stići

                Tamo daleko. Tamo…

                Krećem se tiho, polako

                Slijedeći putanju znanu.

                I čini se da nije lako

                Sve nevolje zaobići

                Pa zato treba i dalje

                Ići, samo ići

                Za svjetlom što Bog nam šalje,

                Pa  na cilj moramo stići!

Malkica Dugeč, 30. 7. 2017.