Oskvrnuti san

            Nepružena ruka utjehe

 

 

                Nije mi žao

                Što na put mi stao

                Neznanac-tat,

                Već mi je žao

                Što riječ mi nije

                Izreko prijatelj-brat.

                Žao mi nije

                Što me bije

                Sudbine teške muka,

                Već žao mi je

                Što nigdje, nigdje,

                Nigdje nije

                Pružena utjehe ruka.

                Nije mi žao

                Ni mučna puta,

                Suza, sna oskvrnuta

                Ispod tuđega krova,

                Već mi je žao

                Što prijatelj mi

                Ni ruku nije dao,

                Kao da nije

                Čuo krik moga zova

                Što beznadno moli,

                Ranu duboku krije…

                I žao mi je,

                Srce me boli

                Što često čovjek

                Čovjekom nije!

 

Malkica Dugeč, 1. 8. 2017.