BOKA – Boka bez Miloša (7)

S Milošem Miloševićem se uspinjemo do visoka

Boka bez Miloša* je loša nedostaje joj i znanje i pokajanje/ nedostaju i plemenite sanje i ono onakvo nadanje i uzdanje u  Boga/ nedostaje mnogo toga a osobito zametnute istine koje kriju listine kotorskoga arhiva/ historija je svakidanje živa ona hoda s Milošem/ brojni mali lučonoše osvjetljavaju zbunjene građane/ Boka je vježbalište za gađanje iz brojnih opakih usta/ dok istina ne ostane pusta svačija umotvorina/ bit će godina i godina

A zbog čega bismo se imali kajati/ ionako je bolje ne znati/ ili se moguće predati zamotani u povrće i voće/

u istine sumnjive kakvoće/ u  ne bdij nego spavaj i jedi/ i baš  te briga što slijedi/ ima li našega išta/ zatim to tvoje išta postane svačije ništa / a nigdje uporišta

Uporište neka bude Boka/ s Milošem se uspinjemo do visoka/ Bože pomozi nam/ mi se jalovo upinjemo/ nijemo stoljećima nijemo/  onda još i njemije/ bez ikakva smisla sve mi je kad  je krađa i laž nadvladala dobrotu iz Dobrote pod teretima zala/ istina je Miloša zvala već stoljećima ga priziva/ njega a ne lažna štiva

*Miloš Milošević (Split, 1920.- Kotor, 2012.) hrvatski  pjesnik, glazbenik i znanstvenik, dugogodišnji ravnatelj Arhiva u Kotoru.

(Svršetak u sljedećem broju)

Stijepo Mijović Kočan, Novi Vinodolski, lipanj-srpanj-kolovoz 2014.