Ovrha je stupila na snagu. Opet su nadrapali oni koji duguju ispod 10.000.00 kuna
Puno bi se toga moglo napisati o načinu života u doba korone diljem svijeta i sa svih mogućih i nemogućih gledišta; na razne načine, sa zadrškom, bez zadrške, prilazeći temi same korone, stručno, biološki, laboratorijski, zdravstveno, ekonomski, matematički, fizikalno, kemijski, razvojno, ab ovo, u presjeku, geografski, geostrateški, globalno, lokalno, politički, literarno, epski, lirski, ljudski… Ne može se pobjeći od činjenice da COVID-19 postoji, da uzima svoj danak u bolesti i smrti, da se širi u valovima, mutira, mijenja se prilagođava, biva sve otporniji i ubojitiji za čovjeka po svim odrednicama, što čovjeka čovjekom čine. Malo pomalo iz sporadičnih linearnih i krivocrtnih gibanja, hod Covida “crta” eksponencijalnu krivulju, nikako ne parabolu, barem ne još sada, ne u nas. Nekako bi bilo logično da se kreće po paraboli. Dođe do točke (tjemena) i počne se spuštati, ali nije tako. Možda bi to trebala biti Gausova krivulja, što je čine mnoge prirodne pojave u svom djelovanju, ali za sada se to ne vidi. Možda je to i logično i podupire tezu kako virus nije prirodan, odnosno nije normalan. Možda baš zato što je prirodan nije normalan. Naime, nastao u nenormalnim uvjetima, u izmijenjenoj okolini, gdje se morao prilagođavati da bi opstao.
Laboratorijski virus bio bi po meni normalan, jer je napravljen po zadanim uvjetima i u zadanim okolnostima. Možda u sebi ima viška nečega, što se omaklo i tu nije smjelo biti. Što govore o virusu oni mnogobrojni šiljci. Što se u njima krije. Nije li to Ahilova peta COVIDA-19? Vrag bi ga znao, kao i to zašto se baš sada pojavio, kad je previše sirotinje na ovom planetu. Moram prestati, dok do kraja ne zastranim. Što je tu je, kraj nas, uz nas, s nama svakodnevno već skoro godinu danu. Istina, u početku nije bio prepoznat. Bile su to neke čudne dugotrajne upale pluća, kako reče jedna doktorica. Znanstvenik, svjetskog glasa, naše gore list, Ivan Đikić kaže, kao se toga zla ne ćemo riješiti niti cijelu 2021. godinu. Znanstvenici raznih profila, diljem svijeta, govore kako više ništa nigdje ne će biti jednako kao prije korone. Dakle, ne će biti normalno. Što će biti normalno? Očito, biti će to novo normalno koje će krojiti političari iz vrha piramide svjetske vlasti, preko šefova država, do načelnika neke općine, do koje vode kozje staze.
Kako bilo da bilo, očigledna spoznaja, nastala iz prakse, je kako modus vivendi postaje laž. Ne samo kod nas. Kud god se okreneš caruje laž. Nije to inovacija i kreacija korone. To je modus operandi od kad je svijeta i vijeka. Korona je to samo pojačala i “legalizirala”. Carevi, kraljevi, državnici, vojskovođe, pape, kardinali, biskupi, obični “mali “ ljudi svakodnevno se koriste lažima, da bi opstali i da bi nešto postigli. Oni koji to ne rade, na dnu su društva, u talogu, bez obzira na svoje znanje, sposobnosti, vještine i vrline. Laž caruje, znanje klade valja, nova je utilitarna univerzalna sintagma, koja je ušla u sve pore života i rada, naročito u politici, na svim meridijanima i paralelama. Proteže se čak i u Svemir, jer se i tamo vode ratovi prestiža i stvaranja mogućnosti osvajanja kojeg planeta.
Zamislite samo što bi bilo da lažljivcima rastu nosovi, principom razmjernosti, neki majstori laži ne bi jednostavno mogli izaći van iz kuće, ući u auto, a i hodanje ulicom bi bio velik problem. Možete li zamisliti sliku u našem Saboru, kad bi se ti nosovi, narasli lažima ukrstili? Naši ingeniozni zastupnici bi nekako tomu došli na kraj. Možda bi od nosa dali napraviti spiralu. Važniji bi bio onaj koji ima više namotaja na toj spirali i čija je spirala elastičnija. Neke supstancije ne bi uopće djelovale, jer bi se već u nosu “potrošile”, te ne bi stigle do mozga i ostalih organa koje podižu, s ciljem veće efikasnosti i ugode, pri tom. No, to je jedna druga priča, kojom će se pozabaviti maksilofacijalni stručnjaci, u stanci organizacije stacionara za COVID-19, jer najezda tog zla navodno, u nas jenjava.
Prisjetimo se samo nekih velikih djela kad su se modus vivendi i modus operandi, na naš način, preklapali, poklapali, imali i nemali dodirnih točaka. Jednog Badnjaka, kao poklon za Božić naciji, svečano je obećano preko TV ekrana kako će se INA u cijelosti vratiti od Mađara. Danas se naša nafta iz Siska umjesto u Rijeku izvozi u Mađarsku, navodno vrlo jeftino. Popratne pojave su za neke zanemarive, baš kao i slučaj s vjetroelektranama, jer kad duva njima se pune džepovi. Janaf navodno muti s Rusima, dok KGK uči Donalda Trumpa izgovoriti Krk. Plaće od 8.000,00 eura radeći iz svojeg doma, u izbornoj kampanji, nisu nikoga impresionirale, već su preusmjerile tijek izbora. Porezne olakšice idu na ruku bogatima, odnosno onima s većim primanjima, a trebale su pomoći sirotinji. Ovrha je stupila na snagu. Opet su nadrapali oni koji duguju ispod 10.000.00 kuna, dok kapitalci s dugovima više desetina milijuna ostaju mirni, “mrtvi hladni”, zaštićeni – oni imaju pravu člansku iskaznicu.
Bitka na dva brda još uvijek traje, s ponekim primirjem, dok se ne stvori nova strategija i taktika, za stare i nove slučajeve i situacije, u kojima su navodno jedni i drugi lagali. O tomu se otvoreno govori. Vjerojatno je tu inovaciju donijela naša demokracija u razvoju. Nekad se to nije tako eksplicite govorilo. Osim ostaloga to je i stvar dobroga odgoja, najviše obiteljskog. Ne može nitko, a kamoli tamo neki dojučerašnji čuvar jata gusaka, domaći bi rekli gus(k)ar, reći predsjedniku države ili Vlade, da laže. To se može reći i na drukčiji način, s tim da se značenje izreke ne promijeni. Nije kriv taj štreber, jer on kopira sve što se govori u višim krugovima. Želi biti kao i oni. Međutim ti “Oni” su zaboravili gdje su rasli, razvijali se i stasali, sve do diplomata. Zaboravili su pod čijom dirigentskom palicom su “svirali”. Nego možda ta palica generalno i po potrebama, mijenja smjer i ritam, kako bi se održala i kako bi što dulje opstala. Zavadi, pa vladaj! To je vrlo djelotvorno geslo. Međutim, ponekad se čini da je ta svađa, odnosno čarka s brda na brdo samo varka, kako bi se nesmetano obavljale druge stvari, za koje znatiželjna glasačka masa baš i ne bi trebala znati.
Ne vjerujem u tu moguću zavjeru. Bivši predsjednik Vlade, sadašnji predsjednik države se uvijek ponaša i postupa na jednak, sebi jedinstven način. On ne kalkulira. On nije u kampanji za svoj drugi mandat. On je ustavobranitelj. To smo vidjeli, čuli i znali. Aktualni predsjednik Vlade je bio sasvim drukčiji na početku svoje vladavine. Bio je to fini, uljudni, obrazovani gospodin, s istaknutim sposobnostima, mnogobrojnim vještinama, svjetskim manirama, kojega cijene i poštuju u Europi i svijetu. Što mu se u međuvremenu dogodilo. “Pogodio” ga je Balkan. Uklopio se u sredinu, po onoj “u Rimu budi Rimljanin”. Ta dvojica naših čelnih ljudi, državnika, koji se u mnogo čemu i po mnogo čemu razlikuju, ne moraju se voljeti, ali se ne smiju vrijeđati, barem ne javno. Uzeli su previše javnog prostora za svoja obračunavanja i razračunavanja. Time samo gube vrijeme, stvaraju napetost i odvajaju se od naroda. Tko je komu poslao koji i kakav dopis? To javnost ne zanima. Postoje službe koje to rješavaju. Polaganje vijenaca uz Dan Svih svetih ili na Dušni dan, je bila velika sramota. Tu se barem moglo pokazati zajedništvo. Državni vijenac je samo jedan i svi zajedno su ga trebali položiti. Pitanje je što će biti tek u Vukovaru, ove godine. Korona nije nikakva isprika, ne će moći biti niti krivac za neke eskapade i osobne promocije, iako ne može biti kakva je bila prije. Ništa više nije isto. Ta kolona ne bi smjela više biti ičija prćija. Postoji i simbolika. Neke bi se stvari, situacije i događaji mogli, trebali, možda i morali odvijati i realizirati, na simboličkoj razini. Veličinu i značaj onoga čemu se odaje počast i što se obilježava ne daje broj sudionika, golema masa ljudi na ulicama Vukovara, ne govori o veličini te žrtve, pogotovo kad se kolona dijeli, kad se sudionici mrko gledaju, kad se preguravaju i prepucavaju riječima, državni, lokalni, civilni i vjerski dužnosnici, kad se spuštaju rolete na prozorima kuća, uz koje kolona prolazi, kad se pije kava u srpskim ili hrvatskim kafićima, kad se provocira raznim insignijama, pokličima i žutim zengama.
Po tomu smo jedinstveni. Htjeli bi biti suverena, neovisna, slobodna, demokratska, moderna europska država, a na putu smo da nas Europa, svojim malim prstom gurne, tako jako da se poskliznemo i otkližemo duboko na Balkan. To sve ovisi o našem vodstvu i nama samima. “Imamo Hrvatsku. Bit će onakva kakvu je sami stvorimo!”, rekao je predsjednik Franjo Tuđman. E, pa stvorili smo je. Iz nje bježe svi oni koji mogu, jer ne žele živjeti u lažima, pravnoj nejednakosti, korupciji, klijentelizmu, nepotizmu, apsolutizmu i ostalim negativnim izmima. Žele da se cijeni i adekvatno plati njihovo znanje i njihov rad, da se poštuje njihova osobnost, da se čuje njihova riječ, da im se ne broje krvna zrnca do devetog koljena, da se ne vraćamo u prošlost do stoljeća sedmog, već da solidno pošteno živimo sada, od svojeg rada i da realno kreiramo budućnost. Sve potrebne potencijale za to još uvijek imamo, iako ih godinama mnogi uništavaju, urušavaju, prodaju, iznajmljuju, zanemaruju ili prisvajaju.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više