MUDROSITNICE – Lopovu ni maska ne pomaže

I u budnim snima traga zbilje ima

 

 

Sumnjivci više vjeruju u prognoziranu nesreću, nego u slučajnu sreću.

 

Već je nastupio drugi val korone, a još se ne zna kome zvona zvone.

 

Istom kada korona mine, vjerovat će i doktori u čuda medicine.

 

I na tuđem ognjištu vatra izbjeglice grije, ali ih od čežnje za domovinom spasiti kadra nije.

 

Voda može oprati i lice, ali ne može misli stranputice.

Tko dobro misli a ipak zlo čini, od kazne ga spasiti ne mogu ni zlatni cekini.

 

Ne tuguje čovjek kad se Zemlja trese, već kad mu i kuću – odnese.

 

Lopovu ni maska na licu ne sprječava policije potjernicu.

 

Prijatelj ti pravi nije tko se tvojoj nevolji smije.

 

Pomozi Bože, i onome, koji drugome pomoći ne može!

 

Ako svjetla odveć dugo gore, i žarulje svjetlost uspore.

 

Da i nisu doktori u pravu, lijek se daje bolesnu i zdravu: bolesnome da mu bolest prođe, a zdravome da mu i ne dođe.

 

Tko od hude bolesti se štiti, i susjed će njegov zdrav biti.

 

I u budnim snima traga zbilje ima.

 

Unuka su uvijek volje jake da djedu i baki nadoknade – štake.

 

Do izvora vode ako je daleko, pokušajte stići i poprijeko!

 

Ni žuđene naše kune šuplje džepove ne pune.

 

Bezdomnost je bolest prava, ali čekanje na udomljenje ne opravdava.

 

Nekome je i nevrijeme sretne budućnosti sjeme.

 

U tuđini radi, tuđinu se divi, ali ipak samo za svoju Domovinu živi.

 

Malkica Dugeč, 9. 11. 2020.