Hrvatskoj trebaju kompetentne, djelotvorne i odgovorne institucije među kojima su i tajne službe

Tajne službe u rukama amatera

Velika većina hrvatskih državljana zna što su bili  KOS, OZNA, UDBA, SDS/SDB), ali čak ni iznadprosječno informirani hrvatski državljanin, ne znaju što se krije iza kratica: UNS, SZUP, SIS, HIS, POA, SOA, VSOA… A što bi tajne službe trebale raditi, čini se, ne znaju ni mnogi novinari koji od vremena do vremena prozivaju Tomislava Karamarka  jer kao čelnik jedne od tajnih službi nije podigao optužnice niti presudio nekim navodnim kriminalcima. Čini im se da bi tajne službe morale raditi posao Državnoga odvjetništva i sudova.

Neinformiranom se čini i Jadranka Kosor, bivša predsjednica Hrvatske vlade jer nije reagirala na pisanje Večernjega lista od 2. Travnja, koji je na naslovnoj stranci donio fotografije nje i mađarskog predsjednika vlade Gordona Bajanija. Ispod te fotografije piše: „Dokument mađarske tajne službe otkriva: Kako je tekla prodaja  Ine MOL-u. Povjerljive podate o Ini bivšoj premijerki Kosor dao je tadašnji mađarski premijer Bajani.“ VL piše da je „bivša premijerka opisala kako se u siječnju 2010. sastala s tadašnjim mađarskim premijerom Gordonom Bajnaijem. Kada je sastanak završio, Mađari su joj ostavili jednu omotnicu, u kojoj je bio dokument s oznakom strogo povjerljivo. Dokument se odnosio na transakcije između Ine, MOL-a, Podravke i OTP banke. Spomenuti dokument, J. Kosor, je predala Tužiteljstvu, istražiteljima je poslužio kao jedan u nizu dokaza da je Hernadi dobro znao što radi, kada je Sanaderu, kako ga se tereti, dao mito da bi MOL preuzeo upravljačka prava nad Inom.“

Slijedeći dan VL je objavio reakciju MOL-a u kojoj stoji da mađarski premijer nije Jadranki Kosor predao dokumente mađarske tajne službe, već običnu analizu kako bi je u dobroj vjeri i transparentno informirao. „Suprotno špekulacijama nekih medija, tajne službe nisu imale ništa s navedenim izvješćem koje je pripremio MOL, a nosilo je oznaku strogo povjerljivo, a što je u skladu s uobičajenom poslovnom praksom“ – kažu iz MOL-a.

Nije toliko čudno što je bivša premijerka Hrvatske vlade povjerovala da joj je mađarski premijer uručio dokument mađarske tajne službe. To joj je mogao biti znak vlastite važnosti.  Čudno je i zabrinjavanjuće to što bi, da nije bilo reakcije Mađara, cijela hrvatska javnost povjerovala kako je mađarski premijer Jadranki Kosor uručio dokument mađarske tajne službe.

Gordon Bajnai

Izgleda da se još uvijek u Hrvatskoj smatra očekivanim i normalnim da hrvatski visoki dužnosnici i službenici tajnih službi mogu, prema vlastitom nahođenju, dijeliti bilo koje dokumente bilo komu tko za to ima neki interes. Pojedinci i interesne skupine bez straha od kazni mogu objaviti bilo kakvu krivotvorinu kojom se dokazuje npr. da je hrvatska država nastala da bi se zaštitila Udba, da je hrvatska država zapravo proizvod Udbe. To je zaključak na koji navodi dokument nazvan  „Budimpešta“.

Pojedincima pa i skupinama prosječno informiranih ljudi teško je doći do potpune informacije. Zbog toga bi odgovarajuća tajna služba kompetentnih službenika trebala odgovornim državnim dužnosnicima priskrbiti točne podatke, potupune informacije. To je u interesu cijeloga društva i u interesu svakog pojedinog državljanina i drugih stanovnika Hrvatske. Kompetentna hrvatska tajna služba treba raditi poslove koje sigurno za Hrvatsku ne će raditi ni mađarska, ni njemačka ni ikoja druga tajna služba. To su odavno znali iskusniji, politički angažirani Hrvati u iseljeništvu. Nisu imali iluzija o stranim tajnim službama.

U jednom svom pismu od 27. studenog 1989. D.S., jedan od Hrvata koji je robijao preko 20 godina, iz New Yorka piše: „Ni ja ne vjerujem da će oni htjeti pronaći one koji su podmetnuli vatru. U Kanadi znadu od samog početka da su „lideri“ poslali B. iz Amerike u Toronto da podmetne eksploziv na vrata stana predsjednika UKH Ante Markovića i na kućna vrata Andrije Bušića ljeti 1978. A naprave je donio sa „Sečenove“ farme neki Z., član Sečenove organizacije i Otpora. Sečenove je vježbao na farmi neki američki stručnjak iz Floride, ali budući nije bilo oportuno da se to iznosi na sud, pronađen je „modus“ da sam ja to pravio i slao u Ameriku, a to u Torontu je prešućeno, jedino se nalazi u redarstvenoj ladici. Zato se B. nikada i nisam javljao, a istini za volju, nije ni on meni premda on i nije toliko kriv, već je bio sredstvo u rukama drugih“.

Pojedinac nesvjesno može biti sredstvo u rukama drugih i žrtva vlastitih predrasuda, emocija, krivih zaključaka i drugih slabosti. Zbog toga Hrvatskoj trebaju kompetentne, učinkovite i odgovorne institucije među kojima su i tajne službe. Nadam se da ne će biti poznate po onomu što su bile poznate OZNA, UDBA, KOS i SDS.

Darko Kovačić