Travnik dobiva mural krvnika hrvatskog naroda
Za muslimansko-bošnjačke islamiste, mudžahedinsko vehabijskih zločinačko-terorističkih dimenzija, nije dovoljan samo progon Hrvata i osvajanje njihovih prostora, nego je potrebno, na osvojenom teritoriju oslikati i mural zločinca koji je hrvatske žrtve silovao, ubijao, progonio i teritorij etnički očistio. Uz gradnju džamija na, zasigurno ne i trajno, okupiranim hrvatskim područjima, i bojanje svega i svačega osvojenog u muslimansko-vjersku zelenu boju, islamski zlikovci na povijesnom mjestu hrvatstva i katoličanstva oslikanim muralom nekažnjenog ratnog zločinca šalju poruku hrvatskoj žrtvi.
Nije sve gotovo, pa sve dotle dok i Vatikan ne bude islamski, kako su u ratu kršćanofobisti zločinačke armije BiH pjevali, “od Tirane pa do Trsta ne će bit ni jednog krsta”, dodajući „mir u svijetu je moguć samo kada Vatikan bude osvojen i bazilika Svetog Petra doživi sudbinu crkve Svete Sofije u osvojenom Istanbulu“. Bili su to poticaji Alije Izetbegovića svojim i stranim džihadistima, najbrutalnijim ubojicama naroda koji nije njihove vjere, u vjerskom beha ratu, iza kojeg svi ti barbari i zlikovci, i svjetskoj javnosti, napose bošnjačkom čelništvu poznati imenom i prezimenom i brutalnošću ubijanja, hodaju kao heroji zločinačke muslimanske armije. Danas su to bošnjački heroji krvavih ruku od krvi ubijene hrvatske djece u Vitezu, Čifluku, Novom Travniku, Miletićima… Oni dobivaju titule počasnih građana u gradovima iz kojih su protjerali sve kršćane, pravoslavce i katolike, i što je grad čišći, muslimanskiji, tim je zločinac i krvnik okićen sa više titula i počasti.
Zelenilo etnički čistih muslimanskih gradova u boji islama, u kojem i zeleni pješački prijelazi pokazuju tko živi u gradu, bez svinjetine i alkohola, potvrda je ne samo prošlost brutalnosti sa kojima su tako očišćeni, nego i budućnost u kakvoj bi trebao biti bosansko i hercegovački zbirni entitet. K tom zločinačkom cilju nacifašističkih dimenzija, kojem su uzor najradikalnije islamske zemlje, u kojima roditelji i braća opasuju kćeri i sestre eksplozivom i šalju ih da ubijaju nedužne građane, bošnjačko-muslimanski politički i vjerski ekstremisti idu kroz gradove koje je Alija u agresiji na Hrvate označio muslimanskim. Bošnjački put do muslimanskog etnički i vjerskog Alijanistana očito će biti krvav podjednako i za bošnjačke agresore i hrvatske žrtve, nažalost krvaviji i brutalniji i od strašnog i razarajućeg vjerskog beha rata, kojeg su strani džihadisti kao ratni suborci “građanina” ratnog zločinca Komšića učinili brutalnim i strašnim, istim kao u vrijeme turske okupacije fratarske Bosne.
Znaju dobro ti islamski barbari iz iskustva prošlosti da uvijek i svugdje, kada i gdje dođe islam nestaju kršćani i kršćanstvo. A kako bi i bilo drugačije i u Bosni i Hercegvini kada je vrhovni zapovjednik zločinačko-talibanske beha armije zločinaca i krvnika, Alija Izetbegović, ih poticao da ubijaju, siluju i masakriraju katolike, bezvjernike, jer za hajvan zvone crkvena zvona. Nakon što su taj grad, Bugojno, u kojem je ratni zločinac rekao da zvona zvone za hajvan etnički očistili, gotovo od svakog katoličkog i pravoslavnog traga, a zlikovca Mlaću proglasili počasnim građaninom, iz Sarajeva i mrtve Srbe prognali kao i žive Hrvate, u Fojnici poubijali fratre, Travnik dobiva mural krvnika hrvatskog naroda. Naime, na ulazu u zeleni grad, Travnik, na Kalibunaru tik uz džamiju izgrađenoj na okupiranoj hrvatskoj zemlji, krvnik general barbarskog 7. korpusa terorističke ARBIH Mehmed Silni, Osvajač Alagić dobio je svoj mural za počinjene ratne zločine nad Hrvatima. Na bošnjački način, kako su se u agresiji na Hrvate ponašali i slali ih u konc logor u Gluhu Bukovicu gdje ih je Alija Izetbegović s Ganićem i Silajdžićem dočekivao i svakom pojedinačno propisivao torturu i mučenja po preporuci Halida Genjca, oslikan je vladar života i smrti srednjobosanskih katolika, kojima je bio grijeh samo taj što nisu muslimani.
Mural muslimanskog ratnog zločinca, krvnika hrvatskog naroda središnje Bosne u Travniku suzlodjelo je, ništa manjeg krvnika ratnog mu suzločinca Halida Genjca, čovjeka isilovskih karakteristika koji mu je prokazivao, hapsio Hrvate po gradu i slao ih kao metu mudžahedinima, vehabijama i silnim alagićima koji su po Lašvanskoj dolini izvodili zločin kristalne noći nad Hrvatima. U suradnji sa zločincima Halidom Genjcem, Enverom Hadžihasanovićem, Amirom Kuburom, Alijom Izetbegovićem, Harisom Silajdžićem, Ejupom Ganićem i Šefikom Džaferovićem general isilovske armije Mehmed Osvajač Silni Alagić, krivci su za ratne zločine ubojstva više od 200 Hrvata, djece, žena, stari i više od tisuću ranjenih. Alagićev mural skriva mnoge masovne grobnice hrvatskih žrtava, čija mjesta sigurno zna Genjac, kao što i Džaferović zna broj onih hrvatskih žrtava koje su završile u visokim pećima Željezare Zenica. Velikomuslimani i Velikosrbi natječu se tko će oslikati veći mural svojim zločincima i krvnicima iz reda svog naroda.
Velikopravoslavci oslikavaju mural svom “heroju” Rratku Mladiću u Beogradu, velikomuslimani svom krvničkom heroju Mehmedu Alagiću u kako to oni vole reći “vezirskom” gradu Travniku. A između tih dvojice barbara i nema razlike, no za hrvatski narod Alagić i Izetbegović su daleko veće ubojice i zlikovci. Murali i jednog i drugog, Alagića i Izetbegovića, šaraju beha gradove i od njih prave afganistanske čaršije. Za takvu sliku okupiranih beha gradova Muslimani su pripremili boje od krvi ubijenih i masakriranih, glava odsječeni hrvatskim dječacima petnaestogodišnjaka, u Travniku, Zavidovićima, Žepću, Maline, Novom Travniku, Varešu, Dusinama, Buhinim Kućama, Križančevu Selo, Vitezu, Dubravici…
Talibanski zločin nad hrvatskim zarobljenicima, što je trajni zid diobe Hrvata i Muslimana, a time i Bosne i Hercegovine, je ubojstvo maloljetnika u Miletićima i pred njegovim roditeljima mu glavu okretali na šporetu. U Bikoši samo kako to kršćanofobični Alagićevi, Izetbegovićevi i Genjčevi islamisti zvjerski čine ubijaju majci tri sina, u Maljinama zarobljavaju 35 civila među njima i bolesnog maloljetnika odvode ih iznad sela i kao „nenaoružani“ barbari ih muče ubijaju, i svaki trag im se gubi do danas. Alagiću i Izetbegoviću i oslikavaju se murali i za zasluge ubijenih osmero djece u Vitezu, za one u Novom Travniku, Čifluku… Kršćanofobistima kakvi to znaju biti islamisti toliki i tako strašni zločini nad katolicima nije dovoljan zid trajne diobe beha zajednice nego ga podebljavaju u oslikanim muralima počinitelja tih zločina. Stoga Bosna i Hercegovina ima budućnost, barem uz zadržavanje imena, samo u trajnoj diobi, ne po granicama kako bi to željeli, i kako ih danas pokušavaju ozakoniti, muslimanski barbari, nego onako kako su unesene u daytonske pregovore.
