Nerealno je očekivati išta korisno za Hrvatsku i hrvatski narod od aktualne vlasti koja je ideološka slijednica velikosrpsko komunističkog režima. Oni otvoreno pokazuju da ne vole hrvatski narod i Tuđmanovu samostalnu Hrvatsku stvorenu u Domovinskom ratu. Ako ne vole svoj narod i državu koju vode, kako očekivati neki društveni i gospodarski napredak od takve vlasti. Mnogo toga pokušavaju prikrit, ali velika većina antihrvatske politike i upropaštenog gospodarstva, kao posljedice komunističke vladavine se ne može prikriti. Ta antihrvatska klika, koja je bila protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, ponovnim dolaskom na vlast 2000. godine, otvoreno se suprotstavlja svemu što je stvoreno u Domovinskom ratu i taj program nazivaju „detuđmanizacijom“ samostalne Hrvatske.
Program „detuđmanizacije“ ukratko znači: osporiti, suprotstaviti se, uništi, unazadi sve što simbolizira hrvatski nacionalni identitet, sve što je stvoreno u Domovinskom obrambenom ratu. Tako jugokomunistička klika, na čelu s Ivicom Račanom, 14. travnja 2000. donosi zakon o progonu hrvatskih branitelja, pod nazivom Deklaracija o suradnji sa sudom u Den Haagu. To je temeljni akt za rušenje svega što je stvoreno u Domovinskom ratu i što je u svezi hrvatskog nacionalnog identiteta. Tu su na prvom mjestu hrvatski branitelji i hrvatsko političko vodstvo na čelu s državotvorcem dr. Franjom Tuđmanom.
Dakle, Račan je Deklaracijom… ovlastio Tužiteljstvo u Den Haagu da može istraživati i procesuirati oslobodilačke akcije „Bljesak“ i „Oluju“, a on nastavlja s masovnom lustracijom prohrvatskih kadrova, pa čisti sve državne institucije, a posebno vojsku i policiju od hrvatskih domoljuba. Posljedice te antihrvatske politike na svojoj koži osjetili su svi oni generali i hrvatski branitelji koji su procesuirani i robijali u raznim kazamatima. Svi ostali branitelji su u trajnoj opasnosti da budu procesuirani i konstantno šikanirani. Da branitelji ne mogu mirno spavati za to se brine i udruga Documenta na čelu s Vesnom Teršelić i GOLJP-om Zorana Pusića kao ispostava četničkog ideologa Save Štrpca i njegovog Veritasa. Ova Milanovićeva vlada financira aktivnosti „Documente“, a Ivo Josipović, kao tadašnji hrvatski predsjednik, dodjeljuje odlikovanje „Documenti“ i kaže da je Vesna Teršelić i Documenta savjest hrvatskog društva.
Kako je rušenje Jugoslavije bilo suprotnom interesima međunarodnih moćnika, prijatelja srbočetničkog agresora, pa su i oni stali na stranu agresora u progonu i osudi hrvatskih branitelja. Sukladno tim činjenicama, pitajmo se po kakvoj logici koljači s Ovčare i Srebrenice bivaju nagrađeni sa 49 % teritorija Bosne i Hercegovine. Po kakvoj logici, ispred agresorske države, Vuk Jeremić bude imenovan predsjednikom Skupštine UN. Po kakvoj logici, ispred „ustaške“ Hrvatske, Ivan Šimonović bude imenovan pomoćnikom glavnog tajnika UN, osim ako to nije nagrada za dobro napisanu Deklaraciju o suradnji sa sudom u Haagu čiji je on sukreator. Sigurno se ovakva politika nije događala slučajno i ne bez suglasnosti svjetskih moćnika na čelu Velike Britanijom. Kasnije, Ivo Josipović s Velikom Britanijom zaključuje sporazum o strateškom partnerstvu. Ovakva otvorena antihrvatska politika, od Milanovićevog financiranja Dokumente, Ostojićevih noću nasilno postavljenih ćiriličnih ploča po Nikolićevom „srpskom“ Vukovaru, pa do Josipovićeve dodjele odličja Documenti, jasno govori da o sukladnosti s velikosrpsko-komunističkom politikom. Ako tu dodamo da su Ivo Josipović i Vesna Pušić kao ideološki vođe te projugoslavenske politike otvoreno zastupali interese srpskih vođa da Hrvatska povuče tužbu protiv Srbije za genocid, vidimo zajedničke interese ove politike u Hrvatskoj i pročetničkog ideologa Tomislava Nikolića. Dakle, sve je i svakom jasno, ali samo nije hrvatskom katoličkom narodu koji uporno ne prepoznaje protivnike samostalne Hrvatske i progonitelje Hrvata katolika.
Uz sve, trebamo se sjetiti da ni proslavu ulaska Hrvatske u EU, tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović, nije mogao obaviti bez ideološkog prijatelja četničkog vojvode Tomislava Nikolića kojeg je pozvao na veselje u svoje dvore na Pantovčak. U trajanju svoje vladavine, Ivo Josipović nije mogao nijednu rečenicu sastavit bez spomena balkanskog „regiona“, gdje stoluje više četničkih vojvoda, a ne samo Tomislav Nikolić. Dakle, ljubav na sve strane, ali ne prema Tuđmanovoj samostalnoj Hrvatskoj, prema hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu već prema „regionu“ i ideološkim prijateljima. Osim navedenih činjenica, komunizam kao ideologija i kao režim osuđeni su u Europskom parlamentu zbog ogromnih zločina tokom tog režima.
Dokazano, da su sve države bivšeg komunističkog režima gospodarski nazadovale, a Hrvatska nije izuzetak već naglašeni primjer nazadovanja i pljačke. Sve te države, osim Hrvatske i Slovenije, donijele su zakon o lustraciji i od tada su značajno unaprijedile svoje gospodarstvo, a Hrvatska i Slovenija su i tu nazadovale. Na ove parlamentarne izbore treba ići svjesno pripremljen, sjetiti se ogromnih zločina i stoljetnog progona hrvatskog naroda kao katolika, sjetiti se da je i Parlament EU-a osudila komunistički režim kao zločinački. Dakle, trebamo učiniti ono što su učinile sve države bivšeg komunističkog režima, na izborima se odreći jugokomunističkih recidiva i tako zaustaviti daljnje rušenje nacionalnih temelja samostalne Hrvatske kako bi se stekli uvjeti za njen društveni i gospodarski napredak.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više