Opasna igra lažima

Manipulatori su među nama

„Zarazna je i razorna moć laži“.

(Ivo Andrić)

Gotovo svaki dan se suočavamo sa činjenicama da nam netko nešto laže, u bilo kojem području i dijelu, na svim razinama, bilo osobno i s pozicije na kojoj se nalazi. Svi mi ponekad lažemo namjerno ili nenamjerno, s raznim i različitim ciljevima, bilo da nekog zaštitimo tom laži, bilo da ga impresioniramo, bilo da se okoristimo. To sigurno nije lijepo. niti dobro a i veliki je grijeh. Stoga me jako čudi da oni ljudi koji se pozivaju na vjeru i njezino stalno prakticiranje, lažu da ne trepnu, isključivo za svoju korist i svjesnu obmanu drugih. Psiholozi kažu da tamo gdje je laž postoji i strah, od bilo čega, bilo da sebe prikazujemo drugačijim, bilo da smo nesigurni,  da prikrivamo neko svoje nedjelo, da smo nesposobni u obavljanju funkcije koju smo dobili, da se osjećamo neprihvaćenim, da očekujemo sažaljenje, bježimo u iluziju,…, nemamo samopoštovanja, samokontrole, spoznaje o štetnosti laži, živimo bez slobode, nismo autentični i postajemo samodestruktivni.

Laž može biti narcisoidna i histrionska, ovisno o tome što se njome želi postići, odnosno u kojoj mjeri se osoba razvila u toj djelatnosti. Kod mnogih lažljivaca su njihove laži u isti mah narcisoidne i histrionske, jer preuveličavaju svoje sposobnosti i zasluge, žele se drugima dopasti i takvim pretjerivanjem  žele privući pažnju onih koje uopće ne zanimaju, ni po čemu. To naročito dolazi do izražaja u izbornim kampanjama, kada svi sve znaju, mogu i hoće: voze traktor, skaču s tenka, muzu krave, uplovljavaju brodom u luku, lijepe pločice, žanju žito, kopaju vinograd, peku kolače, govore strane jezike, poznaju povijest od stoljeća sedmog, jedu snijeg, po ledu hodaju u čarapama, mogu sa svima od ultra lijevih do ultra desnih, prestrojavaju se preko noći, pozivaju su na podobne pretke do nekoliko generacija, primaju svetu pričest, a ni krstili se nisu, pjevaju nabožne pjesme bez da znaju tekst, izlaze iz svoje domene i rade poslove koje čak niti ne smiju, kako bi pokazali nesposobnost onih drugih…, što zorno pokazuje njihov strah, nestabilnost, nevjerodostojnost, nerazmjer fumkcije i kompetencija…, pa lažima kompenziraju nedostatke i komplentiraju deficit obrazovanja. 

Nekima je laž postala stalna i učinkovita  strategija i tehnika za postizavanje zacrtanih ciljeva i realizaciju nerealnih i visokih ambicija. Ukoliko su ti ciljevi postignuti, čak i djelomično s laganjem se nije prestalo, jer ono održava taj položaj, stvara i razvija nove laži, koje u svom kolopletu bez prestanka  igraju svoje vrzino kolo. Stručnjaci kažu da to rade uglavnom ljudi „perverznih osobnosti“ koji ne osjećaju pri tom nikakve krivnje i nikad se ne kaju za učinjeno. Dapače, oni nikad ne priznaju svoje laži, već ih zamagljuju i opovrgavaju novim lažima. Nije taj posao i način nimalo lak ni jednostavan. To predstavlja veliki umni napor i sve veće zatvaranje u zamku laži. Takvo kumulativno laganje se pretvara u spiralu omeđenu s žičanom ogradom, koja reže i ranjava do velike boli, onoga unutra i one izvana, naročito u bližem okružju, ali i u široj zajednici i cijelom društvu, ukoliko je to osoba od javnog djelovanja i na  odgovornoj visokoj funkciji. Takvo kontinuirano, strateško i utilitarno laganje se s vremenom pretvori u patološko i zahtijeva stručnu pomoć psihologa ili psihijatra, ovisno o simptomima i šteti koja se time nanosi samom lažljivcu, ali i okolini. Po zakonima prirode i po karmičkim zakonima „Sve se vraća, sve se plaća“, „Što siješ, to ćeš i žeti“…, svaka laž se kad-tad razotkrije. Postoji puno načina za to. Bilo da ta vješta osoba u laganju, upadne u verbalne kontradikcije, bilo da je otkriju neverbalni znakovi (govor tijela).

Znakovi koji otkrivaju laži se očituju na nekim dijelovima tijela (licu, očima, rukama, nogama…) tonu glasa, stankama u govoru (smišljaju laž) osmijehu. Pokretima koji nisu prirodni, već naučeni, tako da je to nekad groteskno, potovo kad žena pokušava glumiti  muškarca. Nije tad samo smiješna, već time vrijeđa žene i ono žensko u njima, kao i prihvaćanje muških osobina i načina, jer su po njoj oni bolji i uvjerljiviji od ženskih. To je diskrimicija i obilježje slabijeg spola. Ne sjećam se da je bilo koji muškarac svjesno oponašao ženu, u lažnom predstavljanju, s ciljem da bude bolji, nego što je.

Isabelle Nazara-Aga u svojoj knjizi „Manipulatori su među nama“ nam prezentira nekoliko tipova manipulatora kakve svakodnevno susrećemo, gledamo i slušamo, te nam objašnjava njihove razlike i specifičnosti. Prema toj tipologiji postoje:

– Simpatični manipulatori (oko 60 posto) – nasmijani, otvoreni prema drugima, prijateljski nastrojeni, veseli, pažljivi, dobri, skloni laskanju…

– Manipulator zavodnik – fizički je privlačan i ima određeni šarm kojemu mnogi ne mogu odoljeti, gleda u oči, ništa ne daje, ali uzima, druge obasipa raznim komplimentima, laska – to mu je najjače oružje, podilazi, umiljava se,fascinira, izrazito je ljubazan, dobrim izgledom prikriva neznanje…

– Manipulator altruist – sve daje, sve radi, sve kupuje, a da toga nisu svjesni, zadužeje ih i oni mu to vraćaju u većoj mjeri, nego što su dobili, baš uvijek može od njih sve zaiskati, podržavaju ga, mole se bogu za njega i vječno su mu zahvalni, a on ih iskorištava, dijeli im njihovo…

– Učeni manipulator – uglavnom se čudi našem neznanju o onome što je svima jasno, iznosi imena, datume, mjesta, dogovore, ugovore i na kraju ništa ne kaže, želi sve impresionirati u uvjeriti svojim znanjem i zadiviti „sposobnostima“ i vještinama, ostaviti dojam širokog obrazovanja, informiranosti, što podupire gromkim govorom, diplomama, međunarodnim iskustvom, funkcijom, profesijom… Računa na neznanje onih kojima se obraća i surađuje.

– Stidljivi manipulator – sa strane i u pozadini promatra i djeluje preko drugih, neupadljiv, nesiguran, zbunjen, ranjiv, krhak, ponizan, izaziva sukobe, kvari međuljudske odnose i uglavnom koristi drugima.

– Manipulator diktator – nasilan, neugodan, agresivan, autoritaran, izopačen, laskavac, koji glumi kulturnog i fino odgojenog čovjeka, uljudnog ponašanja i ophođenja, ali tuđi životi mu ništa ne znače, prezire svakog tko podliježe emocijama…

Na nama je da takve manipulatore prepoznamo i razotkrijemo, kako ne bi bili njihove žrtve i to po nekoliko puta. Njihovu negativnu energiju koju emaniraju svud oko sebe, a ovisno o funkciji u cijeli društveni prostor, možemo nadjačati svojom pozitivnom energijom, bez agresivnosti, ironije i ne odgovaranjem na njihove provokacije, svjesni kako nema autentičnosti bez istine, slobode bez prestanka laganja, napretka bez obmanjivanja i kako se do nužno potrebne mudrosti, naročito državničke dolazi putem istine i kroz istinu. Istina nije relativna kako god se to nekome činilo, a jedna od bitnih istina je da je svačija propast lažno živjeti.

Ankica Benček