Kako su Račišćani ispratili svoga učitelja na doškolovanje u Zagrebu
Dubrovački katolički list “Narodna svijest” donosi u broju 52. od 30. 12. 1932. članak “Pisma iz naroda” o oproštaju Račišćana od učitelja Šegedina (Žrnovo, Korčula, 8. VII. 1909. – Zagreb, 1. IX. 1998.), kasnije slavnog hrvatskog književnika.
“RAČIŠĆE (mjesto korčulansko sa lučicom) Rješenjem g. Ministra Prosvjete ovamošnji upravitelj narodne osnovne škole g. Petar Šegedin, bio je određen da pohađa u Zgarebu višu pedagošku školu. Pune tri godine učiteljevao je kod nas kao revan i dobar uzgojitelj mladeži na zadovoljstvo i iskreno priznanje cijelog naroda a na korist i napredak ljubljenih mu učenika. To je najbolje pokazao njegov rastanak, jer iako je bio nenadan, skupila se lijepa kita naroda na obali, da ga srdačno pozdravi i da mu zahvali na požrtvovnosti uloženoj za djecu. Do obale bi otpraćen od svojih kolegica: Sofije Botica, Marije Juričević i Frane Šale, od mjesnog župnika mp. don Iva Petkovića, te sve školske djece, koja mu na obali zapjevaše: “Ljubimo te naša diko”, a učenik Nikola Botica Pinko (svi Korčulani imaju nadimke radi brojnih istoimenjaka i istoprezimenjaka) u ime svojih sudrugova i cijele škole predade mu lijepu kitu cvijeća te se oprosti sa njim kratkim ali srdačnim riječima zahvalnosti.
Svačije se oko suzom orosilo, osobito milih njegovih učenika i učenica napose, kad se je motorni čamac otisnuo od kraja. Uz plač, klicanje, mahanje rupcima, vijanje barjaka, odalečio se dobri naš učitelj, da u bijelom našem Zagrebu oplemeni svoj duh višom pedagoškom naobrazbom. Bilo mu sretno i berićetno” (turcizam, došao od arapskoga bereket – blagoslov, nebeski dar, blagodat, sreća. U Dalmaciji znači plodonosan rad).
Petra Šegedina pamtimo kao gorljivog Hrvata ljevičara koji se suprotstavio srbijanskom šovinizmu i partijskom unitarizmu, ali i kao suvremenog književnika, o čemu sam zajedno s gosparom Đanijem Maričićem već pisao u Hrvatskom fokusu. Petar Šegedin je 1990. godine bio predsjednik Matice Hrvatske.
