Motiv je živ, opažamo njegove pomake, razmješta se na različite pozicije, ostvaruje drugačije položaje
Nedavno je suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar iz Zagreba, Tomislav Ostrman, započeo vrlo strastveno i nadahnuto raditi, kako sam kaže „nešto sasvim novo“, na novom ciklusu ulja na platnima velikog formata s jedinstvenim motivom (motivima) govoreći: “…to je moj meandar, osam, znak beskonačnosti, dva kruga…“
Motiv je živ, opažamo njegove pomake, razmješta se na različite pozicije, ostvaruje drugačije položaje, lebdeći ili tek jedva dodirujući podloge, tame ili bijele, minimialna količin energije struji na ovim oblim motivima, tek da ih održi na mjestu, na kojem se nalaze ili odnedavna ili možda oduvijek.
Beskonačnost koja se neprekidno ponavlja o obnavlja iznova krugove koji više ne postoje ili se na njih jednostavno zaboravilo, uz blage izmjene ritma.
Netko bi rekao, pa to su dva jaja na oko u tavi, zgotovljena, možemo ih pojesti. Jest i to može biti, ali krugovi i osmice ostaju, beskonačnost ima mnoštvo lica, stvarnost pokazuje kontinuirano različitu pojavnost jer nikada ništa nije isto. Nema ni dva posve ista dana, niti čovjeka, niti oblaka, ni noći ni dana.
Osmice se preoblikuju, pretvaraju se u novu formu, zadržavajući svoju beskonačnu nutrinu, bit koja je uvijek ista, bezgraničnost, beskrajnost, ∞.
Jednostavni motiv kruga, dva kruga, osmice, nudi doista bezbroj mogućnost, mnogostruk je i zabavan, izrazite složene simbolike.
