Homoseksualnost je isprepletena sa cijelim sustavom zla
Mnogi LGBTQ promotori odnose se na Katekizam, odnosno članke 2358-59. U ovim člancima Katekizma doista postoje obmanjujuće formulacije koje otvaraju vrata širenju amoralne infekcije. Oni moraju biti izbrisani iz Katekizma, jer promiču lažno učenje – lažno evanđelje, koje, prema Božjoj riječi, nosi kaznu anateme, to jest protjerivanja iz Kristove Crkve i prokletstva (Gal 1, 8-9).
Duhovni korijeni Katekizma
U uvodu Katekizma Ivan Pavao II. piše: „Godine 1986. povjerio sam komisiji od dvanaest kardinala i biskupa, pod predsjedanjem kardinala Josepha Ratzingera, da pripremi nacrt katekizma koji su zatražili sinodski oci. Povjerenstvu je u radu pomagalo uredništvo od sedam dijecezanskih biskupa, stručnjaka za teologiju i katehetiku.” Iste 1986. godine Ivan Pavao II. sazvao je predstavnike poganskih religija u Asiz i molio se s njima. Bila je to gesta otpada koja je izazvala pomak u javnom mnijenju prema gledanju na štovanje demona i Kristovu smrt na križu kao na jednake putove do spasenja. Ova gesta je de facto eliminirala misiju. Osim toga, Ivan Pavao II osigurao je da novi Zakonik više ne uključuje kaznu izopćenja za članstvo u masonskoj organizaciji. Time je i službeno primio slobodne zidare u Crkvu. Danas su već preuzeli ključna mjesta u cijeloj Katoličkoj Crkvi.
Što se tiče Katekizma i njegovog promicanja sodomije, tadašnji kardinal Ratzinger teško je mogao spriječiti korištenje dvosmislene formulacije u člancima 2358-9; ipak, krivnja za ovo promicanje sodomije sada je bačena na njega.
Sveto pismo na mnogim mjestima odbacuje sodomiju i upozorava na nju. A takva je i crkvena tradicija. Sveti Ivan Zlatousti je rekao: „Najgora od svih strasti je požuda među ljudima… Pa vam kažem da su ovi još gori od ubojica, i da bi bilo bolje umrijeti nego živjeti u takvoj sramoti. Ubojica samo odvaja dušu od tijela, dok ovi uništavaju dušu unutar tijela… Nema ništa, baš ništa luđeg ili štetnijeg od ove perverznosti.” (U Epistulam ad Romanos)
Papa Sveti Pio V. ustanovio je sljedeće: “Ako je klerik (đakon, svećenik ili biskup) počinio zločin sodomije, bit će degradiran s dužnosti i predan svjetovnom sudu.” Ovaj je zločin prema svjetovnom zakonu kažnjen kao ubojstvo. A Papa je dodao: “Inače se ovo zlo neće iskorijeniti.”Citat iz CCC 2358: “Broj muškaraca i žena koji imaju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti nije zanemariv.”Upotreba izraza duboko ukorijenjena za opisivanje homoseksualnih sklonosti je manipulativna i ima za cilj spriječiti bilo kakve prigovore homoseksualnosti. Međutim, ni Riječ Božja ni tradicija Crkve ne gledaju na homoseksualnost na ovaj način. Ono što je u Katekizmu opisano kao duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti, zapravo je, kako stoji u Svetom pismu, kazna za grijeh idolopoklonstva predaka, odnosno za grijehe protiv prve zapovijedi Dekaloga. Korijen toga je istaknut u Poslanici Rimljanima: “…zato što su istinu o Bogu zamijenili lažju te štovali i služili stvorenju, a ne Stvoritelju. Stoga ih Bog preda poniznim strastima… ljudima koji s ljudima čine sramotne stvari…” (Rim 1,27)
Postkoncilska Crkva je istinu o Bogu zamijenila lažju i potiče štovanje poganskih demona, zbog čega se njome širi homoseksualizam. Ako čovjek štovanje pravog Boga zamijeni obožavanjem poganskih idola, zapravo demona, kazna seže čak do trećeg i četvrtog koljena. To stoji u Prvoj zapovijedi Dekaloga. Usprkos tome, II. vatikanski koncil je u svojoj deklaraciji Nostra Aetate službeno propisao zabranjeno štovanje poganskih kultova i njihovih demona, čime je stvoreno okruženje za masovno širenje homoseksualizmKoji su oblici trenutnog štovanja idola među kršćanima? Riječ je o zen i yoga meditacijama, o otvorenosti i divljenju hinduizmu, budizmu, dekadentnoj glazbi ukorijenjenoj u sotonskom vuduu, o raznim oblicima proricanja, npr. horoskopi, razni oblici magije, spiritizam, okultna medicina, homeopatija, akupunktura. U vrijeme Sabora niti nakon njega Crkva nije dala nikakav jasan komentar u pogledu grijeha protiv Prve zapovijedi, naime poganstva i okultizma. Naprotiv, putem deklaracije Nostra Aetate promicala je štovanje poganskih kultova (religija), a de facto i njihovih demona, na svim teološkim školama. Šutnja o najezdi poganstva i okultizma bila je i ostala praktički nepisani zakon katolicizma.Skrivanje iza homoseksualnih sklonosti zvanih duboko ukorijenjenih zapravo je negativna duhovna sila, koja utječe na psihu. Biblija i crkvena tradicija ovu moć nazivaju demonom, ili nečistim duhom. Isus nije podnosio nečiste duhove, nego ih je istjerivao i oslobađao ljude, za razliku od današnje Crkve koja čini suprotno.Najvažnija zapovijed u Dekalogu je prva. Izražava osobni odnos prema Bogu. Iz tog odnosa i iz istinskog bogoslužja vjernik crpi snagu u borbi protiv zaraze zla koje je u njegovoj nutrini iu svijetu i iza lukavih napada demonskih sila.Kad čovjek napusti vertikalu, odnos prema Bogu, i počne se klanjati stvorenome, bilo onom vidljivom ili nevidljivom – dakle palim anđelima – nema više snage slijediti moralna načela Božjeg zakona ni u ostalim zapovijedima.Homoseksualnost je isprepletena sa cijelim sustavom zla. Postati rob ili medij nečistih demona nije nevina stvar. Ovo prokletstvo pomete pojedinca i cijelo društvo na putu njihovog samogenocida.Citat iz KKC 2358: “Treba izbjegavati svaki znak nepravedne diskriminacije u njihovom pogledu (tj. prema sodomitima).”
To znači da Katekizam zabranjuje nazivati grijeh grijehom i time poništava Božji zakon. Njemu više nije na srcu spasenje duša i izbavljenje porobljenih ljudi, već služi masovnom širenju te duhovne i amoralne zaraze. Duh koji stoji iza homoseksualizma tada ne samo da diskriminira, nego okrutno podjarmljuje cijelo društvo, pa tako i Crkvu. Tko se ne pridržava, žigosa se kao homofob, a prema sadašnjem zakonu prijeti mu se oštrim preodgojem i tri godine zatvora.Citat iz CCC 2358: “Oni (homoseksualci) moraju biti prihvaćeni s poštovanjem, suosjećanjem i osjetljivošću.”Pitamo: Zašto bismo trebali imati poštovanje? Za dušu čovjeka? Ali onda se moramo suprotstaviti sodomiji prema Božjem zakonu. Ili je naglašeno poštovanje prema tijelu? Onda se moramo suprotstaviti i sodomiji, jer sodomija degradira ljudsko tijelo. Iz toga slijedi da je koncept poštovanja ovdje samo manipulativan. Poštivanje sodomije protivno je Božjem zakonu, kao i ljudskoj pristojnosti i prirodnom moralu – etici.Ako je bolesna osoba zaražena npr. tifusom ili kugom, od zdrave osobe neće zahtijevati poštovanje uz lažno suosjećanje i osjetljivost, što bi samo rezultiralo širenjem zaraze. Katekizam namjerno šuti o potrebi istinskog pokajanja i o pravoj naravi problema homoseksualnosti, niti naglašava potrebu izbjegavanja bliske prilike za grijeh, borbe s mislima, osjećajima ili slikama.Kroz suosjećanje čovjek uvijek postaje otvoren prema drugima. Ali iza homoseksualnosti stoji nečisti duh, a prvi korak do njezina prihvaćanja je suosjećanje, osjećajnost, a zatim misao – homoseksualni osjećaj i želja koja kulminira činom. Na taj se način osoba u potpunosti otvara sodomiji, probija barijeru i postaje homoseksualac. A to je ono što potiče Katolički katekizam! Ovo je teški zločin protiv Božjeg zakona i vjernog katolika koji poštuje autoritet Crkve, a time i katolički katekizam.Biblija nedvosmisleno osuđuje sodomiju i naziva je ne samo grijehom nego i gnusobom i pokvarenošću, upozoravajući da je kazna za nju vremenita (2Pe 2,6) i vječna vatra (Juda 1,7). Nepokajani sodomiti također se spominju među onima koji ne će imati udjela u Božjem kraljevstvu (1 Kor 6,9). Mojsijev zakon je utvrdio smrtnu kaznu za one koji su počinili homoseksualni čin (Lev 20,13).
Sodomit bi trebao poduzeti sljedeće korake za svoje oslobođenje: prihvatiti istinu o sodomiji i djelotvornim sredstvima borbe protiv grijeha. Istodobno, mora iskazivati istinsko poštovanje prema Bogu, stoga je nužno da raskine s korijenima sodomije, točnije bezbožnosti i idolopoklonstva (Rim 1, 21-25) povezanih s raznim oblicima okultnog.Citat iz KKC 2359: “Krepostima samosvladavanja…, ponekad podrškom nezainteresiranog prijateljstva…, oni (sodomiti) bi se trebali postupno približiti kršćanskom savršenstvu.”Osoba koja je u ropstvu poremećene seksualnosti ne shvaća ozbiljno teorije o samosvladavanju ili kršćanskom savršenstvu. A zahtijevati od katolika da gaji nezainteresirano prijateljstvo s ovim sodomitom je kao baciti janje vuku.
Istinsko bezinteresno prijateljstvo moguće je samo u obliku duhovnog razgovora u prisutnosti najmanje dva svjedoka. Ovaj razgovor treba jasno poučiti dotičnu osobu o učenju Svetoga pisma i tradicije. Dotični će se sigurno pozivati na Katekizam. I tu vidimo monstruozni zločin Katekizma, koji ne dopušta obranu Božje istine i oslobođenja. Pobornik KKC će tvrditi da niste ništa mudriji od Svetog Oca Ivana Pavla II., koji je odobrio ovaj Katekizam. Stoga se članci 2358. i 2359. moraju brisati; inače je Katekizam pod Božjom anatemom. “Ali blud i svaka nečistoća… neka se među vama i ne spominje, kako dolikuje svetima.” (Efežanima 5,3)
Božja Riječ nigdje ne propisuje stav poštovanja, suosjećanja, osjetljivosti ili nediskriminacije prema bludu, preljubu ili homoseksualnosti, tj. prema nemoralu, kao što to čini Katekizam.“Jer sramotno je čak i govoriti o onome što oni čine u tajnosti. Ali sve što je izloženo svjetlu jasno se otkriva ono što jest.” (Efežanima 5,12-13)Božja Riječ ne potiče nezainteresirano prijateljstvo s ljudima koji odbijaju pokajanje i istinu. To se odnosi na LGBTQ osobe. Manipulacija suosjećanjem i osjetljivošću otvara vrata masovnom širenju sodomije i istovremeno onemogućuje oslobađanje.Sveto pismo nas, s druge strane, potiče da zlo nazivamo zlom, a odvratnost odvratnošću i tako se zaštitimo od lažnog suosjećanja, lažne osjetljivosti i lažnog poštovanja. “Sve što je izloženo svjetlu jasno se otkriva ono što jest.” (Ef 5,13) Teški je to grijeh, ovisnost i ropstvo koje drži u ropstvu sve one koji su se otvorili ovom nečistom duhu.U jednoj jedinoj riječi poštovanje, naime poštovanje prema poganstvu, Drugi vatikanski koncil ukinuo je pravo poštovanje prema Bogu i de facto uklonio Prvu zapovijed. Naknadno, u jednoj jedinoj riječi poštovanje, naime poštovanje prema sodomiji, Katekizam uništava božanski i moralni zakon. Vjeru unutar Crkve zamijenila je nevjera prerušena modernizmom i njegovom povijesno-kritičkom metodom. Deklaracija Nostra Aetate učinila je ljude prijemčivima za pogansko idolopoklonstvo. To je otvorilo put masovnom širenju sodomije. Duh apsurdnog poštovanja prema sodomiji očitovao se iu pokoncilskom Katekizmu. Poštovanje Boga i Njegovih zapovijedi gurnuto je u stranu, i opet su Sodoma i Gomora. Pseudo papa Franjo dovršava ga Sinodom o sinodalnosti. Katoličkoj Crkvi kopa grob. To je ishod Drugog vatikanskog sabora i pokoncilskog Katekizma Ivana Pavla II.Članci 2358-59 navukli su Božje prokletstvo na ovaj Katekizam zbog propovijedanja drugog – lažnog evanđelja (vidi Gal 1,8-9). Ovo antievanđelje zaražuje čak i iskrene katolike i stavlja ih pod prokletstvo. Stoga se ovi članci koji promiču sodomiju moraju ukloniti iz Katekizma!
