Izložba Denisa Butorca ‘Noću je hladnije nego vani’
U Galeriji umjetnina u Splitu u četvrtak, 22. prosinca 2022. otvorena je izložba Denisa Butorca naziva „Noću je hladnije nego vani“. Denis Butorac se splitskoj publici predstavlja novom serijom fotografija na izložbi koja je rezultat Nagrade Galerije umjetnina dodijeljene na 35. Salonu mladih 2020. godine.
„Naslov izložbe „Noću je hladnije nego vani” za mene je od osobnog značaja, nekim stanovnicima Zagreba možda i poznat otprije, naime, ta rečenica je ispisana na zidu, na kraju jednog pothodnika u Novom Zagrebu, ali ono zbog čega mi se posebno svidio je to da se dobro nadovezuje na atmosfere fotografija kao i na sadržaj istih – začudno je, apsurdno, nejasno i poetično. Mogao bih reći da mi je bio i polazište za rad, naslov sam imao definiran prije svih fotografija“, kazao je autor.
Poslužimo li se definicijama Susan Sontag, fotografija u odnosu na druge umjetničke medije ima najstabilniju vezu s prošlošću. Uvijek je jedan korak iza. Fotografska slika možda nije objektivan dokaz, ali je svjedočanstvo minulog prizora, što fotografa čini suvremenikom kroz čije oči i aparat sadašnje postaje prošlo. Fotografija se pokazala podobnom i za bilježenje povreda. Razvila je sklonost prema odbačenom, beznačajnom i nezanimljivom. Otkrila ljepotu u oronulim ostatcima i ruševinama stvarnosti. Spona između fotografije i smrti ne prati samo fotografije ljudi već i njihovih predmeta. Fotografski pristup Denisa Butorca ne implicira dokumentarističko konzerviranje prošlosti niti autoritativnost autorskog koncepta, štoviše njegove fotografije ukazuju na uzaludnost da se svijet razumije (jednoobrazno). Nešto je drugo prevagnulo – prijedlog da ga sakupljamo.
Dosadašnji fotografski ciklusi Denisa Butorca progovarali su o kompleksnosti sazrijevanja identiteta uvjetovanog geopolitičkim i kulturnim okruženjem. U značenjski slojevitim fotografskim serijama, autor je isprepletanjem dokumentarnog i konceptualnog pristupa propitkivao širok dijapazon tema: od potrage za identitetom koji proizlazi iz prostorne, društvene i osobne memorije, obiteljskih i tradicijskih narativa, preko pitanja funkcionalnosti društva, njegova utjecaja na pojedinca i problematike formiranja raznih rodnih i drugih stereotipa.
Subjekti fotografija iz recentne serije „Noću je hladnije nego vani“ su melankolični predmeti – predmeti s patinom, trule ili raspuknute stvari, uspomene, još uvijek tople od ljudskog dodira – u kojima se razotkriva krah njihove vrijednosti. Potrošni predmeti postaju metafore proživljenih trenutaka, trauma i životno važnih događaja, koje autor lomi u neobične fragmente. Kodirajući, pažnju preusmjerava s objekta na fotografski pristup, konačni cilj postaje uspostava specifična ambijenta i atmosfere, pri čemu pokretački narativ zadržava za sebe. Budući da protjecanjem vremena veza predmeta sa stvarnošću popušta, time blijede njihove vrijednosti i značenja, stoga ih autor od samog početka ne opterećuje definitivnim sadržajnim okvirom, nego otvara svakoj i svačijoj vrsti tumačenja. Sadržaj fotografija tako postaje afirmacija prisustva predmeta i svojstava koji ga čine jedinstvenim autoru, nauštrb njihova zaborava.
Premda su izložene mrtve prirode autoreferencijalne estetike, a svi motivi čvrsto utemeljeni u vlastitom umjetničkom i ljudskom slučaju, Denis Butorac u vizualnu cjelinu uklapa i „autoportret“, stvarajući začudni efekt. Njegova svrha, kao izdvojenog i doslovnog isječka, postaje podcrtavanja postojanja, još snažnije suprožimanje autora s radom. Ja je za Denisa Butorca najlegitimnija i najprisnija tema, posebice tamni prostori njegovog mikrokozmosa.
Režirana fotografija, kako nazivamo fotografiju u čiju je svrhu umjetno skrojena scena, nije novost u autorovom radu. U recentnim fotografijama scena je stilizirana dovoljno da funkcionira kao alegorija, da posumnjamo u namjeru uspostave atmosfere na razmeđi zbilje i sna. Prepoznatljivi nježni i pastelni tonovi fotografija iz prethodnih serija, koji su namjerno kontrirali opisanim neugodnim iskustvima, u ovom su slučaju zamijenjeni tamom. Unatoč vremenu koje ih dijeli, okolnostima i mediju, kompozicijska rješenja, svjetlo, pažljivo odabrane teksture (draperija, staklo, zemlja), patos koji teži pridobiti promatračevo suosjećanje i proces režiranja scene, slični su onima barokna slikarstva. Štoviše, sličnosti sa slikarstvom doprinose i velike dimenzije fotografija. U seriji Noću je hladnije nego vani autor rukuje s još jednim općim mjestom povijesti umjetnosti, temom mrtve prirode, jednom od omiljenih slikarskih tema, koja je kroz povijest doživjela brojne redefinicije. Ovoga puta predmeti uvlače u proces potrage za skrivenim kontekstima, provociraju znatiželju i uvjeravaju da se iza njih kriju osobni motivi. Brojne dihotomije pružaju dodatni sloj značenja, koji se dotiče univerzalnih tema, zastupljenih kroz povijest umjetnosti do suvremenosti – vječnost i prolaznost, život i smrt, zbilju i san. U kreiranim ambijentima od otpadaka, odvija se teatar apsurda, naslućen naslovom izložbe, u kojem plastično cvijeće umjesto da nadomješta, negira prirodu, a Davidovo lice idealnih proporcija u odrazu biva iskrivljeno u grimasu. Apsurd je protežna nit ciklusa, koja povezuje scene u cjelinu, diktira ton izložbe i ukazuje na postojeće oko nas.
Naposljetku, na mrtvim prirodama autor reaktivira pozicije predmeta uronjene u potpunu društvenu entropiju zaborava i tišine. Svjedok je njihovih nekadašnjih statusa, da bi potom vidio kako njihov ugled nestaje, a oni unutar novonastalog konteksta postaju predmeti upitne funkcionalnosti ili estetike, neželjeni i odbačeni. Svjestan je i sam umjetnik da nam ovdje, na mjestu gdje smo sad, nema dugog zadržavanja. Sve je unaprijed gotovo, i ono što je bilo i ono što ima biti. U umjetnosti je barem moguć taj povremeni hod u prošlost i natrag. (kustos Ana Čukušić)
Denis Butorac (1992.) diplomirao je fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Osim Dekanove i dviju Rektorovih nagrada, dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, uključujući nagradu Marine Viculin koja se dodjeljuje kao priznanje za rad umjetnika s izvanrednim postignućima u području hrvatske fotografije i nagradu Galerije umjetnina Split na Salonu mladih 2020. godine. Izlagao je na nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. U svom umjetničkom radu, fotografiju koristi kao medij kojim najčešće istražuje teme poput identiteta, obitelji i tradicije, čime gradi vlastite narativne serije u kojima spaja dokumentarni i konceptualni rad. Živi i radi u Zagrebu.
Izložba se može pogledati do 29. siječnja 2023. godine.
