Tvoje tijelo
Ako ti u brodolomu potone lađa
I skončaš u beskraju morskog dna,
Usprkos jadu i nevolji
Netko će se svesrdno radovati.
Tvoje će tijelo jednoga dana,
Jednima postati stanište
A drugima hrana.
Ništa neprirodno, rekli bi mudraci.
Zar nismo samim rođenjem
Osuđeni na smrt?
Svatko će na svoj način i u svoje vrijeme
Napustiti ovozemaljski vrt.
No, ako u havariji
Na uzvihorenoj pučini,
Tvoj Opus i dostojanstvo
Ostanu plutati na površini,
Nikada nećeš umrijeti ostavljen i sam
U mračnoj morskoj dubini.
