U snovima ukazivali nam se naši mrtvi
U snovima ukazivali nam se naši mrtvi
dozivali iz znanih i neznanih grobova
jaukali iz zasutih
zabetoniranih jama
iz tamnih šuma
ćurlikom ćuka
vlatali travom
plavili sjekalinom
mlazovima boli pljuskali iz oblaka
vrištale u nama njihove duše
ne dajući nam mira
lijući mutne suze stida
usred noći prepadali nas krikom
zaklinjali majčinim mlijekom
da uzalud ne oplakujemo ih
niti molimo za njih milost
odavno milost je
mukom njihovom isprošena
neka trznemo se sviješću
riknemo bikovim rikom
zakukuričemo kao pijetao zorom
ne utonemo u strah
zavaljamo na dušmane drvlje i kamenje
ne budemo vazda sužnji zamračeni
hrastovi posječeni
trsovi zarasli u draču i vinjagu
ptice u zamku uhvaćene
gladnim mačkama bačeni
