Postoji golem broj dokaza koji ukazuju na to da zlonamjerni akteri s državnim ovlastima ne koriste geoinženjering u svrhu dobrobiti
Naime, to izvješće američkih zračnih snaga iz 1996. navodi: „…modifikacija ionosfere je područje bogato potencijalnim primjenama, a postoje i vjerojatne dodatne primjene koje tek treba zamisliti.“
Mnogo međunarodne pozornosti i brige pridaje se projektu istraživanja ionosfere američkih zračnih snaga i Ureda za mornarička istraživanja, HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program) – Visokofrekventni aktivni auroralni istraživački program – u Gakoni na Aljaski. U siječnju 1999. Europska unija nazvala je projekt „globalnom zabrinutošću“ i donijela rezoluciju kojom se traži više informacija o njegovim rizicima za zdravlje i okoliš. Washington je ignorirao poziv. Većina podataka istraživanja HAARP-a klasificirana je iz razloga „nacionalne sigurnosti“, što dovodi do širokih spekulacija o zlokobnim aktivnostima.
Godine 1985. dok je radio za ARCO Oil Company uz donaciju Pentagonove DARPA-e, briljantni fizičar, dr. Bernard J. Eastlund, podnio je patent (US #4,686,605), za „Metodu i aparat za promjenu područja u Zemljinoj atmosferi, ionosferi ili magnetosferi“. U opisu patenta tvrdilo se da specifično emitiranje moćnih radio valova u ionosferu može uzrokovati zagrijavanje i „podići“ Zemljinu ionosferu. Može se koristiti za kontrolu vremena, mijenjanje mlaznih struja, mijenjanje tornada ili stvaranje ili uskraćivanje oborina. ARCO-u je pristupila američka vojska i prodala im patentna prava od njihovog tadašnjeg zaposlenika Eastlunda. Američka vojska je tada navodno predala patentna prava vrhunskom vojnom izvođaču, Raytheonu. Raytheon je navodno također uključen u izgradnju svih velikih radarskih nizova za grijanje ionosfere na globalnoj razini. Koincidencija? Glasnogovornik HAARP-a zanijekao je da je koristio Eastlundov patent u HAARP-u. Međutim, nisu spomenuli nijedno drugo nalazište.
HAARP je vrlo moćan fazni niz radarskih antena usmjerenih prema ionosferi. Ponekad se naziva ionskim grijačem. Ionosfera je visinski sloj atmosfere s česticama koje su visoko nabijene energijom. Ako se zračenje projicira u ionosferu, mogu se generirati goleme količine energije i koristiti za uništenje određenog područja. U početku je na vlastitoj web stranici, sada izbrisanoj, stajalo da je HAARP „znanstveni pothvat usmjeren na proučavanje svojstava i ponašanja ionosfere… i za civilne i za obrambene svrhe.“
Američka vojska je službeno zatvorila HAARP u Gakoni 2013. Godine 2015. službeno su prebacili rad HAARP-a na svog civilnog partnera, Sveučilište Alaska u Fairbanksu. Zatvaranje je poslužilo kao izgovor za zaustavljanje emitiranja HAARP-ovih signala uživo na javnoj web stranici, što je dalo snažne dokaze o povezanosti između aktivnosti HAARP-a i velikih vremenskih katastrofa poput uragana Katrina ili potresa u kineskom Chengduu 2008. godine. Upravljanje objektom prebačeno je na Sveučilište Aljaske (University of Alaska) 2015. godine.
Neki su istraživači nagađali da je HAARP u Gakoni lukava diverzija, nevino mjesto otvoreno za akademski nadzor, dok se ozbiljne vojne ionosferske manipulacije odvijaju na drugim strogo tajnim mjestima.
Do 2015. godine američka vojska i vladine agencije poput NOAA-e znatno su nadmašile kapacitete HAARP-a. Oni su nadgledali izgradnju mnogo snažnijih ionosferskih radarskih toplinskih nizova s faznim nizom diljem svijeta. To je uključivalo snažniji HIPAS – postrojenje od 70 megavata istočno od Fairbanksa. Također je uključivao Zvjezdarnicu Arecibo, ranije poznatu kao Opservatorij ionosfere Arecibo (Arecibo Ionosfere Observatory) – postrojenje od 2 megavata u Puerto Ricu; Mu Radar – postrojenje od 1 megavata u Japanu. I majka svih radarskih nizova za atmosfersko grijanje, EISCAT – postrojenje od 1 gigavata u Tromsøu, sjeverna Norveška. HAARP je postrojenje od samo 3,6 megavata. Mnoga druga mjesta ionosferskih grijača s faznim nizom ili su klasificirana kao tajna ili daju malo informacija. Vjeruje se da je jedan takav u bazi zračnih snaga Vandenberg u južnoj Kaliforniji. Drugi je u Millstone Hillu, Massachusetts, ostali na Tajvanu i na Maršalovim otocima. Budući da Pentagon i druge relevantne agencije američke vlade odlučuju hoće li reći malo ili ništa o njihovoj međusobnoj povezanosti i upotrebi u promjeni klime, prepušteno nam je nagađati.
Vojni poduzetnik Raytheon, koji je patente fizičara Eastlunda dobio od ARCO-a, navodno je uključen u mnoga takva mjesta diljem svijeta.
I Kina?
Budući da je rad američke vlade na geoinženjeringu povjerljiv i skriven od otvorene javne rasprave, nije moguće na sudu dokazati da su događaji poput bombe tornada na istočnoj obali ili uragana Ian na Floridi u rujnu 2022., jedne od najsnažnijih oluja koje su ikad pogodile SAD ili rekordne poplave u siječnju 2023. zbog ponovljenih valova atmosferskih riječnih oluja koje su zahvatile Kaliforniju nakon iznimne suše, jednostavno se prikazuju kao prirodne nakaze. Nema znanstvenih dokaza da je to zbog viška ugljikovog dioksida u atmosferi. Ali kao što sve gore navedeno sugerira, postoji golem broj dokaza koji ukazuju na to da zlonamjerni akteri s državnim ovlastima ne koriste geoinženjering u svrhu dobrobiti, čak i ako bi geoinženjering koji je napravio čovjek mogao biti koristan.
U 2018. kineski mediji izvijestili su da je državna Šangajska akademija za tehnologiju svemirskih letova pokrenula veliki projekt geoinženjeringa, Tianhe, što se prevodi kao „Nebeska rijeka.“ Projekt, koji će se navodno nalaziti na visokoj tibetanskoj visoravni, izvoru nekih od najvećih svjetskih rijeka, namijenjen je prebacivanju golemih količina vode s juga obilnog kišom na sušni sjever. Trebao je započeti s radom 2020. godine, ali od tada nisu objavljeni detalji.
Nedavna rasprava o projektu Bill Gatesa s harvardskim fizičarem Davidom Keithom za oslobađanje čestica kalcijevog karbonata visoko iznad zemlje kako bi se oponašali učinci vulkanskog pepela koji blokira sunce, ili nedavni eksperimenti Make Sunsets za lansiranje meteoroloških balona sa sumpornim dioksidom iz Donjeg Meksika (Baja Mexico) koji će blokirati sunce, očito su zamišljeni kao skretanje pažnje kako bi se sakrilo koliko je napredan pravi geoinženjering našeg vremena.
(Svršetak)
Autor: F. William Engdahl: „Bomb Cyclones and Atmospheric Rivers: Is Someone Messing With the Weather?“ 16. siječnja 2023.
