Devedeset prve

Mati mi objesi krunicu oko vrata

 

 

Drhtavoga glasa

isprati me mati

I objesi sinu krunicu o vratu

Neka te Bog čuva,

na rastanku reče

Ne želim i tebe izgubit ko tatu

Devedeset prve

sjurila se neman

Životom sam svojim za Dom bio spreman

Okorjele rane

na duši i tijelu

Nikad Hrvat zastavu ne ističe bijelu

Srce mi se kida,

neću da primijeti

Vidim slabo joj je, a suze joj teku

Nek ne vidi sina

svoga kako plaće

Od svojih bi mogao napraviti rijeku

 

Ne trebamo druge

tu su Dunav, Vuka

I života malo što nam je ostalo

Sam Bog znade kako

uopće smo i živi

Kol'ko nam je dana tako preostalo

 

Devedeset prve

sjurila se neman

Životom sam svojim za Dom bio spreman

Okorjele rane

na duši i tijelu

Nikad Hrvat zastavu ne ističe bijelu

 

Vladimir Živaljić, Vukovar