U kolopletu motiva, mnoštvo figura živi svoj hektični život
Akademski slikar i profesor na zagrebačkoj ALU, Zoltam Novak (1963.) sredinom lipnja predstavio se je s novom samostalnom izložbom „Slike 2023“ u splitskoj galeriji Kula.
Novak je izložio tri recentne slike impresivno velikih formata, koje se saržajno i formalno nastavljaju na ciklus izložen prvi put u MSU-u.
U kolopletu motiva, mnoštvo figura živi svoj hektični život, u isti mah i nevjerojatno čudesan jer valja preživjeti u toj uzavreloj košnici svijeta ali i mračan, taman prostor života, bez nekih osobitih izgleda i mogućnost pojave svjetlosti.
Sve je u gibanju, sve je u traženju, u kontinuiranoj promjeni čovjeka koji ima svoj jedinstveni broj, oznaku prepoznavanju, ljudi u fino profiliranom čoporu, u mijenama dana i noći, u očekivanju sutrašnjice, čiji je dolazak posve upitan.
Novak portretira ukupnost svijeta kroz fragmente trenutnog, kratkotrajnog viđenja i doživljavanja, kroz sagledavanje figura, gotovo svih istih tijela koja katkadsa pomišljaju kako mogu samostalno misliti, ukalupljenih, za potrebe novoga doba, bez izglednih života.
Je li to apokalipsa čovječanstva bez fizičkog uništenja?
Je li to kraj vladavine čovjeka svijetom za koga je mislio da je stvoren po njegovoj mjeri?
Može li se čovjek u takvome svijetu osloboditi i postati doista neovisan, svoj?
Dramatično iskustvo života u zatamnjenom okružju odjekuje na svakom četvornom centimetru ovih slika, glasno vapeći za spasom. Zbijeni, jedni uz druge, ljudi, životinje, sami u mnoštvu.
No može li se ovako složen svijet globalnog sela spasiti pretvaranjem u nešto drugo, čišće, nevinije, ljudskije, osjećajnije?
Promatrajući ciklus Zoltana Novaka, razmišljamo, je li ovo ispred nas, prikaz zamišljenog sa strahom paralelnog svijeta ili je ovo doista stvarni, neuvijeni, nimalo uljepšani odraz okruženja u kojem dišemo, radimo, volimo, umiremo.
