Vera je proučavala posebno bugarsku i otomansku povijest
Većinu ljudi Bog je stvorio prosječnima, eventualno u pojedinim područjima nešto nadarenijima. U toj kozmičkoj lutriji (ne nužno i slučajnosti) neki su (većinom blago) iznad ili ispod prosjeka. Biolozi pritom mudruju da su ovi što odstupaju od norme (iznad i ispodprosječni) pretežno muškog roda, te to tumače neuvjerljivo čudesima y kromosoma. Činjenica ostaje da kada je žena mudra, tada je mudrija od najmudrijeg muškarca. Nije zaludu mitska Atena rođena iz ustiju vrhovnoga boga Zeusa. Takva mudra žena koja postavlja mudra pitanja i nudi zaista iznenađujuće odgovore dostojne velikoga filozofa, psihologa, povjesničara i književnika jest Vera Mutafčieva (Sofija, 28. III. 1929. – Sofija, 9. VI. 2009.)
Zahvaljujući Kseniji Banović i Ivanu Sršenu imamo prijevod Mutafčievine knjige “Alkibijad Veliki”, o šarmantnom političaru, rođaku Periklovom u doba kada je Atena dala brojne umnike, umjetnike, vojskovođe i državnike. Ivan Sršen preporuča proučavanje Platona prije čitanja Mutafčieve, jer ta velika dama daje osebujan pogled na povijest i ljudsko društvo. Ne nužno i opterećen faktografijom, ideja je bitna, umjetnost je bitna.
Koji je smisao uopće čovjeka, društva, povijesti, politike, ičega?
Knjiga o Džem efendiji iz 1967. bavi se prebogatim europskim i turskim XV. stoljećem kroz sudbinu sultanova brata zatočenog u Rimu. Tom temom se usput bavio i srbijanski pisac Ivo Andrić, rodom bosanski Hrvat, u djelu Prokleta avlija iz 1952. godine.
Je li na Mutafčievu utjecao veliki finski pisac Mika Waltari (1908. – 1979.) na kojega me upozorio dr. Borić? Otac Verin bio je povjesničar Petar Mutafčiev. Vera je proučavala posebno bugarsku i otomansku povijest. Zgodno je napomenuti da su Dubrovčani imali trgovačku koloniju Čiprovci u Bugarskoj, odakle su starinom slavonska vlastela Pejačevići. Dubrovačko bugarsko prijateljstvo starije je od povelje iz 1253., kada Dubrovnik ulazi u savez i suradnju sa Bugarskom cara Mihajla Asena.
Bugarin Georgi Dimitrov (1882. – 1949.), koji je želio konfederaciju Bugarske i Jugoslavije, stradao je zbog svojega prijateljstva sa Josipom Brozom, maršalom Jugoslavije navodno hrvatskoga podrijetla.
Mutafčieva, Vera, bugarska povjesničarka. Od 1979. ravnateljica Centra za stare jezike i kulture u Sofiji i Bugarskoga istraživačkog zavoda u Austriji (od 1980.). Autorica povijesnoga romana, utemeljenih na bogatoj dokumentarnoj građi: Ljetopis nemirnog vremena (Letopis na smutnoto vreme (1965.), Slučaj Džem (1967.), Posljednji Šišmanovci (Poslednite Šišmanovci (1969.), Knjiga o Sofroniju (Kniga za Sofronij (1978.). Objavljuje zbirke eseja (I Klio je muza – I Klio e muza (1969.); Bijeli svijet – Belijat sv’at (1977.); Reakcije – Reakcii (1995.), a u povodu 1300-e obljetnice osnutka bugarske države napisala je filmski scenarij Kan Asparuh (1981.).
